StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

‘Dah smrti‘ + ‘Dozvola za ubojstvo‘: Dalton je zakon

6. studenog 2021. - 18:23

Reprizno gledanje dvaju "Bondova" Timothyja Daltona, "The Living Daylights" (1987.) i "Licence To Kill" (1989.), poklopilo se s godišnjicom smrti Seana Conneryja i još uvijek aktualnom kinodistribucijom hita "Za smrt nema vremena" Daniela Craiga. Poklapanje nije moglo biti simboličnije.

Jer, Dalton je u "Dahu smrti" i "Dozvoli za ubojstvo" slijedio tragove ozbiljnosti i realističnosti Conneryjeva Jamesa Bonda sa samog početka akcijsko-špijunskog serijala ("Dr. No") i tako utabao put za još ozbiljnijeg i realističnijeg Craiga ("Casino Royale", "Skyfall"). Podcijenjeni Dalton je bio Craig prije Craiga: njegov 007 je smrtno ozbiljan, realističan, opasan, mračan, ciničan, fokusiran, manje karizmatičan, zabavan i promiskuitetan.

FILM: The Living Daylights/Licence To Kill; akcija; SAD/Velika Britanija, 1987./1989. REŽIJA: John Glen ULOGE: Timothy Dalton, Maryam D'Abo/Timothy Dalton, Carey Lowell OCJENA: *** ½ (prvi), **** (drugi)

U dvama filmovima veteranskog "Bond" redatelja Johna Glena ("Samo za tvoje oči", "Octopussy", "Pogled na ubojstvo") on sluša instinkte, a ne zapovjedi, više ga zanima žestoka, fizička akcija nego "one-linerska" akcijska komedija na granici autoparodije, ima prigušen smisao za humor i nije mu do seksa na brzaka, već nešto dužih, trajnijih odnosa.

Ne iznenađuje da je Daltonov Bond u uvodnoj akcijskoj sceni filma "The Living Daylights" predstavljen kako gleda smrti u oči promatrajući kako mu kolega iz "00 odjela" pada s planine u ambis tijekom rutinske vježbe na Gibraltaru koju je osujetio negativac, odnosno da je do kraja "Licence To Kill" postao osvetnik i odmetnuti agent MI6-a s oduzetom "dozvolom za ubojstvo" kako bi kaznio negativca za brutalni napad na prijatelja CIA-ovca Felixa Leitera i njegovu suprugu (David Hedison, Priscilla Barnes).

Za drukčiji senzibilitet, ispred svoga vremena, Dalton je imao puno pokriće kao nasljednik akcijski lepršavog i samoparodičnog Rogera Moorea koji se od uloge oprostio filmom "A View To a Kill". Jednostavno, morao je biti takav, okrenuti serijal u obratnom smjeru od Moorea i malčice ga spustiti ne samo s neba, nego i iz svemira ("Moonraker"), neovisno o tome što je i sam u oba filma visio sa zrakoplova.

No, Daltonov portret Bonda nije dočekan raširenih ruku nespremne publike, navikle na Moorea koji je obilježio Bondove sedamdesete i osamdesete. Naravno, stvar je i do vremena, tj. društva koje krajem osamdesetih, u vrijeme Burtonova "Batmana", ne bi prihvatilo ni Nolanov "why so serious?" tretman Viteza tame.

Publika je htjela agenta 007 kakvog će opet dobiti sredinom devedesetih u Pierceu Brosnanu ("Svijet nije dovoljan", "Umri drugi dan"), a dobila je prijevremenog Craiga. Primjerice, teško da bismo od Conneryja i Moorea čuli odrješitost Daltonova Bonda "Reci M-u što god hoćeš, ako me otpusti, bit ću mu zahvalan zbog toga" ("Dah smrti"), ali to je nešto što bi Craig mogao reći.

Ironično je da su Daltona mnogi kudili i još uvijek ga kude zbog istih stvari koje su Craigu godinama kasnije išle u prilog i da se njegov obol liku i djelu Bonda uzima(o) zdravo za gotovo, unatoč tome što je pokazao novomilenijske smjernice ne samo za matični serijal (Jason Bourne, Batman), naročito u superiornijoj "Dozvoli za ubojstvo".

"The Living Daylights" je, naime, još uvijek razmjerno tradicionalni "bondovski" film po Conneryjevim i Mooreovim standardima, od "Thunderball" nadalje, ujedno posljednji pravi hladnoratovski "Bond", premda je "Goldeneye" koketirao s "Cold War" ostavštinom.

Na mahove se čini da je ovo nesuđeni Mooreov "Bond" s Daltonom (bijeg od naoružanih skijaša niz snježne padine u futroli za čelo), prilagođen drugoj polovici osamdesetih, Golden Gate most koji povezuje "Pogled na ubojstvo" i "Dragulj s Nila" (oba iz 1985.) s "Rambom III" (1988.).

U odnosu na "Licence To Kill", koji je skrojen posebno za Daltonov pristup Bondu kao "tailor made" smoking, "Dah smrti" je svakako akcijski ležerniji i globtroterski avanturističkiji/egzotičniji. Nakon uzbudljive uvodne potjere niz gibraltarske serpentine i aktiviranja padobrana iz džipa koji s litice poleti u more, Bond će aterirati ravno na brod gdje se zgodna žena u bikiniju žali na to da su oko nje "samo playboyi i tenisači" i samo čeka "pravog muškarca" koji pada s neba i uzima joj telefon.

"Pridružit ću vam se za sat", veli Bond kontaktu s druge strane linije, a onda pogleda u damu i "mooreovski" doda "Radije neka bude dva". Međutim, u tom trenutku Glen zaustavlja scenu da krene "bondovska" špica, dok bi u Mooreovu filmu potrajala bar još minutu da vidimo kako Bond liježe u krevet s ljepoticom.

AIDS je u drugoj polovici osamdesetih bio na vrhuncu, tako da je Bond ljubio samo ljupku čelisticu (Maryam D'Abo kao Kara Milovy) i uobičajeno flertirao s Moneypenny (Caroline Bliss), a u "Dozvoli za ubojstvo" broj djevojaka je podvostručen, ali agent 007 se odlučuje za Pam Bouvier (Carey Lowell) i njoj hita u zagrljaj ostavljajući Lupe Lamoru (Talisa Soto) drugom muškarcu, što nema šanse da bi napravio Moore sjetimo li se scene u "Čovjeku sa zlatnim pištoljem".

Bio je to jedan od ključnih odmaka uz Pam kao nešto snažniju, nezavisniju i snalažljiviju ženu, preteču Michelle Yeoh iz "Sutra nikad ne umire" – ona se bunila kad ju je Bond predstavio kao tajnicu i pitala zašto on ne bi bio njezin tajnik, a njihova verbalna dodavanja zabavljala su Q-a (Desmond Llewelyn) čiji "gadgeti" nisu bili potencirani kako su znali biti.

Agent 007 u "The Living Daylights" posjećuje Q-ov laboratorij, dobiva par stvarčica (privjesak s plinom aktiviran na zvižduk) i jurca po snijegu i ledu u Aston Martinu sa standardnom opremom (rakete, čak i pomoćne skije), no u "Licence To Kill" jedva da koristi neki "gadget", iako Q ima najveću ulogu u serijalu i okušao se kao terenski operativac.

Prizemljeni su i negativci, (politički) preslikani iz stvarnog svijeta kojim nemaju namjeru megalomanski vladati iz neke podzemne jazbine (ruska baza u Afganistanu je sve samo ne to), već se obogatiti kao kvazi-prebjezi iz Sovjetskog bloka (Jeroen Krabbe kao general Koskov), južno-američki dileri oružjem (Joe Don Baker u ulozi Brada Whitakera) ili drogom (Latinoamerikanac Franz Sanchez nezaboravnog Roberta Davija).

Prva dvojica nisu upečatljivi, ali retrospektivno je interesantna njihova suradnja u Afganistanu, onda okupiranom od strane SSSR-a, tj. preprodaja oružja i krijumčarenje opijuma. "Ruski general želi kupiti najnovije američko oružje, mogli bi ga rabiti protiv vas", upozorava Bond vođu mudžahedina (Art Malik; "Istinite laži") i poput Ramba staje na stranu pobunjenika koji će, ironično, godinama kasnije iznjedriti talibansku frakciju Osame Bin Ladena zbog čega se i Britanija pridružila Americi u post-9/11 invaziji na Irak i Afganistan.

Od glavnih negativaca "Daha smrti" znatno veća prijetnja junaku je njihov plavokosi "henchman" Necros (Andreas Wisniewski). S Necrosom će se Bond boriti viseći iz teretnog aviona i baciti pogođen "one liner" kad ga pošalje u smrt zajedno sa svojom čizmom ("Nogirao sam ga!").

Zanimljivo je da je Wisnewski godinu kasnije glumio jednog od terorista u "Umri muški", najvećem modelu za "Dozvolu za ubojstvo" uz "Smrtonosno oružje". "Licence To Kill" je dobar pokušaj akcijske "amerikanizacije" Bonda da se može natjecati sa popularnim akcijama i junacima date epohe, kakvih je bilo nemjerljivo više naspram Conneryjeve i Mooreove ere.

Više klasični akcijski nego tradicionalni "bondovski" film na trenutke izgleda kao produkcija Joela Silvera, uključujući angažman skladatelja Michaela Kamena i onda aktualne epizodiste (prepoznat ćete ih kad ih vidite). S jedne strane, neke scene su "bondovske", tipa uvodno "pecanje" aviončića helikopterom, podvodne sekvencije i "skijanje" iza hidroaviona.

S druge, mnoge bi spektakularne vratolomije mogli izvoditi Bruce Willis i Mel Gibson u nastavcima "Die Harda" i "Lethal Weapona", s naglaskom na žustru završnicu sa stingerima i eksplodirajućim cisternama, ali ih, eto, izvodi Dalton, glumeći Bonda koji više i nije 007. Bond je tempirana bomba akcijske osvete, aktivirana nekih 20 godina prerano.

Vodka-martini i pivo s limetom

Kad se radnja "Daha smrti" preseli u Tanger, Bond će trčati po krovovima kao Bourne točno 20 godina poslije u "Bourneovoj nadmoći". Negativac Brad Whitaker ima vlastitu oružarnicu koju kao da je preuzeo muzej budućnosti u "Razbijaču", dok Necros na "walkmanu" sluša pjesme osamdesetih i zakeli bismo se da smo čuli fragment hita "I've Seen That Face Before (Libertango)" u izvedbi Grace Jones koja je glumila zlikovku u "Pogledu na ubojstvo". Zanimljivo je da Bond u "Dozvoli za ubojstvo" pije i pivo s limetom, a Kara je rijetka Bond-djevojka koja je agentu 007 spravila vodka-martini. Leiter u "Licence To Kill" spominje da je Bond, njegov kum na vjenčanju, bio oženjen nekad davno. Sanchez baca Leitera u ralje morskog psa s izjavom "Ništa osobno, samo posao" i daje Bondu povod da djeluje obratno od njega. "Dozvola za ubojstvo" je jedan od osobnijih "Bondova".

Akcijski Hamlet bez šlagvorta na vrhu torte ili podsjetnik na kraću recenziju ‘Licence To Kill‘

Netko je, ako se ne varamo u “Čovjeku sa zlatnim pištoljem“, Rogeru Mooreu rekao da radi za “kraljičin bravo i mizernu mirovinu“. No, Jamesu Bondu je taj “egzistencijalizam“ došao na naplatu tek u inkarnaciji Timothyja Daltona. “Dozvola za ubojstvo“ (1989.), njegov drugi i znatno bolji film, još više potencira agenta 007 kao ozbiljnijeg junaka, postavljenog na pola puta između starog “Bonda“ i novog akcijskog spektakla 80-ih. Gledajući “Licence To Kill“ nekako je šteta što je Daltonova “dozvola“ tako brzo opozvana. Ovdje imamo akcijskog Hamleta bez šlagvorta na vrhu torte. Imamo žestoke akcijske scene sa četiri cisterne, zamislive i u “Smrtonosnom oružju 2“ ili “Umri muški 2“. Imamo negativca koji nije megalomanijak, samo diler droge razmjerno skromnih ciljeva (Robert Davi). Imamo, konačno, Bond-djevojke (Carey Lowell, Talisa Soto) koje nisu nužno seks-objekti. Daltonov Bond, naime, nema puno vremena za usputni seks na klasičnom akcijskom putu osvete.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. svibanj 2022 22:21