StoryEditor

SKYFALL Bondov puni krug

Piše PSD.
31. listopada 2012. - 20:33
Film: SKYFALL; akcija; Velika Britanija/SAD, 2012.
Režija: Sam Mendes
Uloge: Daniel Craig, Javier Bardem
Distribucija: Continental
Ocjena: **** ½

“Kamo idemo? Natrag kroz vrijeme.“ – “Skyfall“ (2012.)

Neizoštrena silueta junaka približava se kameri. Slika se polako izoštrava u krupni plan prepoznatljiva lica agenta 007 za 21. stoljeće (Daniel Craig; srastao s ulogom). James Bond se vratio nakon četverogodišnje pauze (“Zrno utjehe“, 2008.). Mr. Kiss-Kiss Bang-Bang impresivno upada u “Skyfall“. U prvih nekoliko minuta filma redatelja Sama Mendesa, Bond rastura pola Istanbula u potrazi za važnom informacijom (k)od neprijateljskog operativca. Bryan Mills (Liam Neeson, “96 sati: Istanbul“) trčao je po krovovima turske prijestolnice, Jason Bourne sprintao stropovima Tangera i Manile.

Agent 007 jurca, pak, kroserom po zidinama od narančaste opeke, šamarajući akcijske konkurente i podsjećajući na svojedobna motociklistička ludiranja u “Sutra nikad ne umire“ (1997.). Motor ovaj put ne leti preko helikoptera, ali s njime se Bond zabija u zidić mosta kako bi ga udar odbacio na vlak. Potjera se nastavlja na tračnicama. Heroj ulijeće u rovokopač parkiran na jednom vagonu. Gusjenicama rovokopača gnječi sve pred sobom, lopatom stroja štiti se od hitaca i njome otvara prolaz za junački skok u kupe. U idućem trenutku eto ga na krovu vlaka, kamo se šaketa sa zlikovcem, saginje u zadnji tren pred nenadanim ulascima u tunele...
Početna akcijska sekvencija “Skyfalla“ spektakularnija je od cijelog “Takena 2“. Za jednog dramskog filmaša ("American Beauty", "Revolutionary Road"), Sam Mendes se vrlo dobro snašao u visokobudžetnoj akcijskoj koreografiji. Redatelj nemilosrdno baca Bonda iz jednog burnog akcijskog prizora u drugi, desno, lijevo, gore, dolje, na način da se junak osjeća kao ona bespomoćna vrećica prepuštena milosti vjetra u njegovu multiplom oskarovcu “Vrtlog života“. Ugledajući se na Christopera Nolana iz posljednjeg dijela njegove trilogije o Batmanu (“Vitez tame: Povratak“), Mendes daje sebi za pravo i da Bond pritom gadno strada, bude pokošen iz snajpera, proglašen “nestalim, vjerojatno ubijenim na misiji u Turskoj“ uoči pomalo nadrealne uvodne špice - s naslovnom pjesmom grlate Adele - išarane totemima smrti, odnosno da šefica M (Judi Dench) piše njegov nekrolog prije otkucaja petnaeste minute filma.

Jasno, 007 nije mrtav, no ozbiljno je ranjen i pokazat će se psihofizički raštimanim (ne može naciljati streljačku metu, spominje se “nerazriješena trauma iz djetinjstva“) kad ga cyberteroristički napad na sjedište tajne službe u srcu Londona vrati na dužnost. Takvoga bi Bonda kao "olupinu", čini se, mogao poraziti negativac, kibernetski terorist Silva (Javier Bardem), jer - parafrazirajmo M - današnji neprijatelji celuloidnih heroja nisu “nacije“ nego (živopisne) “individue“ (Joker, Bane...). Plavokosi, kivni, osvetom gonjeni Silva dobio je upečatljivi “grand entrance“ poput Heatha Ledgera u “Vitezu tame“ (2008.). Došetava iz pozadine kadra u prednji plan recitirajući usput “tarantinovski“ monolog o štakorima. Šminkerski skockani (košulja, sako) Silva potom prolazi prstima po torzu junaka vezanog za stolicu, propitujući njegov (bi)seksualni identitet. “Za sve postoji prvi put“, veli podrivajući homoerotski podtekst scene. Conneryjev ili Mooreov autorionični Bond u zlatno doba akcijske špijunaže zasigurno bi se oslobodio pomoću nekog “gadgeta“, plasirao manijaku metak u prsi i uprljao mu odijelo, uz “one-liner“ o “slamanju srca njegova krojača“.
Craigov, međutim, odgovara protupitanjem u stilu “Tko kaže da bi mi to bio prvi put?!“, najavljujući da bi u budućim filmovima mogao možda zavoditi i Bond-dečke. Izvedbe Bond-cura u “Skyfallu“ prilično su kratkometražne i(li) razmjerno nezahvalne. Čokoladna Eve (Naomie Harris) uspijeva relativno erotično obrijati Bonda britvom, a predivna, seduktivna Severine (Berenice Marlohe) naći se s njime na nekoliko sekundi pod tušem. I to je sve. Kao i Daltonov Bond, Craigov je više zainteresiran za nasilje nego za zavođenje, dakle najprije “bang-bang“ pa tek onda eventualno “kiss-kiss“. Zapravo, da “freudovski“ motivi ne ostanu samo na Silvi, minutažu Bond-djevojke u “Skyfallu“ ima vremešna M koja preuzima ulogu agentove surogat majke, njegovog batlera Alfreda (Michael Caine kod Nolana).

Pušten u kina u godini u kojoj Bond slavi okrugli 50. rođendan, “Skyfall“ je pun nostalgičnih (auto)referencija iz raznih faza serijala, od srebrnog “astona martina“ opremljenog sjedištem s mehanizmom za automatsko izbacivanje/lansiranje suvozača, izvorno predstavljenog u Conneryjevom “Goldfingeru“ (1964.), do posvete Mooreovu “Živi i pusti umrijeti“ (1973.) u sceni s komodo zmajevima. No, Mendes je ovim mračnim introspekcijskim filmom priveo kraju “krv, znoj i suze“ dekonstrukciju lika najpoznatijeg tajnog agenta/akcijskog junaka s 00-odjela i njegova djela započetu Craigovim prvim utjelovljenjem Bonda (“Casino Royale“, 2006.). Serijal je takoreći napravio puni krug. “Casino Royale“ je dao Bondu “dozvolu za ubijanje“ i slomio mu srce (šifra: Vesper Lynd u tumačenju Eve Green), a u “Skyfallu“ on ostavlja dojam da je proživio sve pustolovine od nastupnog filma iz franšize (“Dr. No“, 1962.) do posljednjeg Brosnanovog (“Umri drugi dan“, 2002.). “Je li ostalo išta od staroga Bonda“, pita se Silva.



U potrazi za odgovorom uzmimo za primjer scenu u kojoj novi Q (Ben Whishaw) daje Bondu “walter PPK“ (“manje alat za ubijanje, više osobni izričaj“) i radio. Samo to. “Zar očekuješ ekspolodirajuću kemijsku? Ne radimo to više“, decidiran je Q. Standardni “bondovski“ elementi još su uvijek tu - uvodna špica, crni smokinzi, dugonoge krasotice, živopisni negativci, brzi auti, egzotične lokacije i kaskaderske akrobacije. Prezentirani su, međutim, na “nolanovski“ realističan način kao odraz smrknute svakodnevice "vrlog novog svijeta", prizemljeni u drami i oslobođeni (znanstveno) fantastičnog bijega od stvarnosti da više ne naginju vertikali, već horizontali.

Vidljivo je to i po negativčevoj jazbini. Jedan Blofeld (Donald Pleasence, “Samo dvaput se živi“, 1967.) povlačio je konce unutar japanskog vulkana, Hugo Drax (Michael Lonsdale, “Operacija svemir“, 1979.) nastanio se na kozmičkoj postaji poviše Zemljine orbite... Silva posjeduje otok prepun kamenih razvalina koje kao da su dospjele ravno iz Nolanova “Inceptiona“ (2010.). Mendes starog Bonda, relikta prošlosti, ostavlja zatrpanog među ruševinama u limbu eskapističkih snova. Novi Bond od sada se u službi Njezinog veličanstva nalazi isključivo na javi košmarne sadašnjosti.

Akcijska scena kao igra sjena

Po pitanju akcije, “Skyfall“ je dobrodošlo čisto režiran u tradiciji stare škole (više likova u filmu veliča "staromodno" i "starinski", od Bonda nadalje), suprotno recimo "Zrnu utjehe" (2008.) u kojem se vidio utjecaj ostvarenja o Jasonu Bourneu. "Skyfall", pak, posjeduje i jednu manu - akcijski je antiklimaktičan poput “Casina Royale“. Najspektakularnija akcijska scena ona je prva. No, Sam Mendes je prilično dobro orkestrirao i koliziju podzemne željeznice po uzoru na “Umri muški 3“ (1995.), a osobni favorit je artistička scena ambijentirana na vrh šangajskog nebodera. Bond se bori s negativcem iluminiran psihodeličnim “bladerunnerovskim“ neonskim reklamama. U nekoliko navrata Mendes koreografira scenu kao akcijsku igru sjena koju osvjetljavaju ispaljeni hici. Sjajno!

Implicitne gay vibracije

Nije prvi put da neki Bond-film sugerira homoseksualnost negativ(a)ca. Likovi mr. Winta (Bruce Glover) i mr. Kidda (Putter Smith) u hitu “Dijamanti su vječni“ odašiljali su implicitnu gay vibru. Također, nije ni prvi put da je negativac odbjegli/bivši MI6 agent – sjetimo se Sean Beanova Aleca Trevelyana u “Zlatnom oku“ (1995.).

'Hommage' orijaškom zlikovcu Zubi

Dentalna prostetika lika Javiera Bardema mogući je “hommage“ orijaškom zlikovcu Zubi (Jaws) u tumačenju Richarda Kiela, osobito što je španjolskom glumcu omiljeni Bond-film “Špijun koji me je volio“ (1977.). Bardem je, inače, drugi glumac-oskarovac u ulozi Bond-negativca nakon također plavokosog Christophera Walkena (“Pogled na ubojstvo“, 1985.), a obojica su zlatni kipić osvojila za sporednu ulogu ("Lovac na jelene", "Nema zenmlje za starce").

Berenice Marlohe voli Famke Janssen

Berenice Marlohe i Naomie Harris otkrile su osobne favorite među Bond-djevojkama. To su Famke Janssen (“Zlatno oko“) i Grace Jones (“Pogled na ubojstvo“). Marlohe je ulogu osvojila u jakoj konkurenciji koju su činile Freida Pinto, Olivia Wilde, Rachel Weisz, Alice Eve... Harris je četvrtka crnkinja u Bond-serijalu nakon Glorije Hendry (“Živi i pusti umrijeti”), Grace Jones i Halle Berry (“Umri drugi dan”).

Connery bi bio pun pogodak

Glumačka ekipa “Skyfalla“ je izvrsna. U sporednim ulogama valja spomenuti i Ralpha Fiennesa te Alberta Finneyja u roli u kojoj je lako zamisliti Seana Conneryja ili čak Rogera Moorea. Finney je odličan, ali Connery ili Moore bili bi pun pogodak.

'Propustit ću 007-maraton na TNT-u'

Za ulogu negativca bio je razmatran Kevin Spacey koji je sa Samom Mendesom snimio “Vrtlog života“. Mendes je od Bond-filmova najprije vidio “Živi i pusti umrijeti“, a najdraži mu je “Iz Rusije s ljubavlju“. Filmofili će se sjetiti referencije na agenta 007 u “American Beauty“, kad Spaceyjev lik žuga suprugi što mora pohoditi kćerkino natjecanje u “cheerleadingu“, jer će propustiti “Bond-maraton na TNT-u“.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. siječanj 2022 14:35