Nimalo slučajno, sedma minuta (brojkom 0:07) počinje teći kad se prvi put u kadru, za kartaškim stolom, nađe akcijsko-špijunski heroj James Bond, agent kodnog imena 007 s dozvolom za ubijanje iz pera Iana Fleminga. Lice junaka nije odmah otkriveno u sceni prvog službenog Bond-filma "Dr. No" (1962.).
Kamera prolongira nezaboravno ikoničko predstavljanje agenta 007. Najprije mu vidimo muževnu ruku kako plasira karte na stol, pa je, zatim, snimljen s leđa, zalizane kose, u uglađenom smokingu. Tek kad Bond otkrije koje (pobjedničke) karte ima i posegne za cigaretom iz metalne tabakere, kamera je spremna da predstavi junaka u izvedbi idealna tumača Seana Conneryja.
"Divim se vašoj hrabrosti, gospođice...", pohvali on zgodnu kartašku oponenticu u crvenoj haljini preko puta stola. "Trench, Sylvia Trench", otkrije ljepotica kako se zove. "Ja se divim vašoj sreći, gospodine...", spremno uzvrati Sylvia (Eunice Gayson). Gospodin kulerski pripali cigaretu i izgovori svoje zvučno ime: "Bond, James Bond".
Agent 007 je to napravio na samom isteku sedme minute, netom prije nego što će 0:07 postati 0:08. Bila je to minuta za vječnost. Minuta koja je stvorila dugogodišnju filmsku ikonu – Bonda, Jamesa Bonda. Producent Albert Broccoli i redatelj Terence Young nisu mogli znati da će se "Dr. No" prometnuti u kinohit i iznjedriti najdugovječniji serijal u povijesti kinematografije.
Ali, s ovako podešenim, pobjedničkim predstavljanjem agenta 007 kao da su računali s tim i pokazali kakvog asa ima u rukavu, a potrudili su se i da publika zapamti njegovo ionako pamtljivo ime s obzirom koliko puta je u filmu izgovoreno "mr. Bond", najviše od strane titularnog negativca (Joseph Wiseman).
Pitanje jest i je li ondašnja kritika/publika mogla naslutiti da svjedoči početku nečeg velikog ili barem drukčijeg, dotad neviđenog. Početku moderne akcijske kinematografije, špijunaže i junačenja s duhovitim pošalicama. "Dr. No" se razlikovao od svega što je snimljeno 1962. ("Lawrence od Arabije", "Ubiti pticu rugalicu", "Mandžurijski kandidat", "Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea", "Ptičar iz Alcatraza", "Rt straha"...), ali i ranije.
Prije Bonda akcijski junaci su bili mahom gusari (Douglas Fairbanks, Errol Flynn), pustolovi (Tarzan) ili kauboji (John Wayne), da bi tek s njim postali špijuni i razvili se u policajce itd. (Prljavi Harry). Naravno, nije "Dr. No" prvi špijunski film, sjetimo li se "Spies" Fritza Langa ili Hitchcockovih žanrovskih pionira poput "Sabotera".
No, bio je prvi koji je trasirao špijunažu u smjeru akcijskog trilera ("Nemoguća misija"), formirao lik suvremenog čovjeka od akcije i, prvo i osnovno, udario temelje za buduće Bond-filmove kao zaseban žanr akcijašenja i špijuniranja. "Dr. No" je dao junaku pištolj walther PPK (zamjena za berrettu po preporuci oružara kao preteče Q-a), odveo ga na egzotičnu lokaciju ("Dobrodošli na Jamajku, gospodine Bond") i pripremio mu srednje suhi vodka-martini, protresen, ne promiješan, baš kako voli.
Opasao ga je i s "trade-mark" rečenicama ("Bond, James Bond", "But of course"), kao i šlagvortima izgovorenima prije ili nakon što sredi protivnike, tipa da dobaci "Mislim da su bili na putu za sprovod" kad se automobil koji ga je slijedio u potjeri surva niz liticu i eksplodira.
Ovaj film je ovjekovječio famoznu uvodnu špicu s agentom 007 u cijevi pištolja i orkestrirao prepoznatljivu glazbenu temu Montyja Normana i Johna Barryja. Upoznao je publiku s likovima koji će se često ili povremeno pojavljivati u serijalu, Bondovim šefom M-om, tajnicom Moneypenny (Bernard Lee, Lois Maxwell) i CIA-ovcem Felixom Leiterom (prvog ga je glumio Jack Lord), dok je Q (Desmond Llewelyn) debitirao u idućoj avanturi "Iz Rusije s ljubavlju".
Predstavio je i klasičnog Bond-negativca s kompleksom Napoleona ili Boga, megalomana željna svjetske dominacije, usput člana organizacije SPECTRE. On, dr. No, povlači poteze iz svoje podvodne/podzemne jazbine (veliki akvarij poželjan) i voli popričati s junakom o aktualnoj geopolitici (američki svemirski program) i dobroj kapljici (boca Dom Perignona iz 1955. koju bi bila "šteta razbiti"; Bond preferira '53.), nakon što mu se obrati preko spikerfona.
I, šećer na kraju, "Dr. No" je uveo lik zgodne Bond-djevojke sugestivna seksi imena, kao što je ovdje bila Honey Ryder u tijelu Ursule Andress koja je izronila iz karipskog mora poput Venere sa školjkom u ruci i još više od Sylvije Trench opčarala agenta 007 ("Looking for shells? No, just looking!").
"Moje namjere su isključivo časne", kaže Bond i, dakako, laže, vječito spreman za neobavezni seks ili barem seksi verbalnu igru riječi s damama. Formula Bond-serijala, kakvu će do kraja ispeglati kasniji Conneryjevi filmovi poput "Goldfingera" i "Operacije Grom", uspostavljena je upravo u ovakvim trenucima.
Pa ipak, u usporedbi s "Bondovima" koji su uslijedili, naročito onima Rogera Moorea i Piercea Brosnana, od "Zlatnog oka" preko "Svijet nije dovoljan" do "Umri drugi dan", inauguracijski "Dr. No" je prizemljeniji, siroviji, ogoljeniji, realističniji, više špijunski "low-tech" triler hladnoratovske epohe šezdesetih nego megalomanski akcijski "hi-tech" spektakl, premda eskapističkiji od vršnjačkih LeCarreovih ekranizacija.
Takav pristup ide u prilog filmu nepunih 60 godina kasnije budući da akcijske scene tučnjave znaju djelovati poput naguravanja, uz izuzetak ponekih judo/aikido bacanja, a reakcije Honey Ryder na Bondovo sređivanje negativaca još su teatralnije. Svojedobni Bond nije neuništivi superšpijun otporan na metke i udarce, ne može se osloniti na visokotehološke "gadgete", niti vozi (nevidljive) automobile s raketama koji se, po potrebi, pretvaraju u podmornice.
Junak će primiti udarce, krvariti, oslanjati se na mozak koliko i mišiće. Dovoljno je reći da u jednoj sceni, kako bi se sakrio od progonitelja, diše ispod vode uz pomoć grančice trske umjesto neke ronilačke spravice. Jednako tako, Bond je bio i više hladnokrvan i usamljen junak, a manje ženskaroš sklon duhovitim opaskama nego u kasnijim izdancima serijala, kad je skakao iz jednog kreveta Bond-djevojke u drugi i postao špijun iz cirkusa.
"Ispucao si svojih šest", rekao je negativcu koji ga je pokušao ubiti tarantulom. Iako je tip ostao bez metaka, Bond ga je napucao da ne trepne. Možda i najzanimljivije, Bond u nekoliko navrata ostaje u hotelskoj sobi sam samcat s vodkom u ruci, bez neke ženske pratnje. Špijunski život Bonda, Jamesa Bonda isprve nije bio toliko "bondovski" glamurozan.