Stigao je, konačno! Trinaest godina nakon “Avatara” u kina je doplovio njegov nestrpljivo očekivani nastavak podnaslovljen “Put vode” (“The Way Of Water”), ponovno u režiji vizionarskog filmaša Jamesa Camerona. Je li ga vrijedilo čekati? Jest, svake minute.
“Avatar 2” dostojan je prethodnika iz 2009. koji je (p)ostao najveći hit u svjetskim kinima u povijesti kinematografije. Osim što se može pohvaliti da je redatelj dva od tri najveća kinohita svih vremena (“Avatar”, “Titanic”; treći je “Osvetnici: Završnica”), Cameron je snimio i dva od tri najbolja nastavka svih vremena koji su produbili likove i proširili mitologiju prethodnika (“Terminator 2”, “Aliens”; treći je “Kum II”).
Ako “Avatar 2” nije “Terminator 2”, superioran je većini novomilenijskih nastavaka i općenito blockbustera, naročito u vizualnom pogledu. “The Way Of Water” transportivan je i transformativan filmski spektakl poput prethodnika, čak i više. Nastavak ponovno prebacuje gledatelja na planet Pandora, među pripadnike plavog izvanzemaljskog naroda Na’vi, i uspijeva mu priuštiti imerzivno 3D iskustvo zahvaljujući fascinantnoj trodimenzionalnoj viziji redatelja.
Specifičan redateljski potpis osjeća se u svakom kadru i jasno je da iza kamere stoji osebujan, ambiciozan vizionar i snažna autorska osobnost, a ne neki studijski najamnik. Posrijedi je cameronovski film od početka do kraja, od “Terminatora” do “Aliensa”, od “Terminatora 2” do “Istinitih laži”, od “Bezdana” do “Titanica”, koji se napaja na nepresušnom vrelu Cameronovih autorskih preokupacija s kreativnim varijacijama.
Stradali negativac iz prethodnog filma, pukovnik Miles Quaritch (Stephen Lang), vraćen je u život u rekombiniranom avatarskom liku/tijelu neprijatelja Na’vija (“moćna mješavina”), dakle kao što je Schwarzenegger od zločestog kiborga u “Terminatoru” bio reprogramiran u dobrog u “Terminatoru 2”.
Quaritch, dakako, nije postao dobar, ali osjenčen je nijansama sive kad shvati da njegov ljudski prethodnik ima sina zvanog Spider (Jack Champion kao kombinacija male Newt iz “Aliensa” i odraslije inačice onog divljeg djeteta iz “Pobješnjelog Maxa 2”).
Spider živi među Na’vijima i prijatelj je djece očeva mrskog neprijatelja, bivšeg marinca Jakea Sullyja (Sam Worthingon), koji se, baš poput Camerona, trajno preselio na Pandoru i odabrao život u avatarskom tijelu kad se zaljubio u domorodačku ratnicu Neytiri (Zoe Saldana) i stao na stranu njezina naroda kao vođa ustanka protiv ljudske eksploatacije Pandorinih resursa.
Sada destruktivni ljudi, ili “nebeski narod”, kako ih zovu Na’vi, žele kolonizirati Pandoru, pretvoriti je u “novi dom za čovječanstvo”, s obzirom na to da je Zemlja sve manje podesna život. “Povratak nebeskog naroda” na Pandoru je neminovan, a s ljudskim kolonizatorima stiže i avatarski Quaritch kako bi se osvetio Jakeu.
Godine obiteljskog mira i spokoja bivaju naglo prekinute za Jakea, Neytiri, njihove sinove Neteyama i Lo’aka (Jamie Flatters, Britain Dalton), kćer Tuk (Trinity Jo-Li Bliss) i posvojenu kćer Kiri, rođenu iz avatara pokojne dr. Grace Augustine u tumačenju Sigourney Weaver, koja zahvaljujući računalnim efektima glumi i 14-godišnjakinju.
Jake i njegova obitelj napuštaju šumsko stanište u bijegu od Quaritcha, a on ih slijedi kao avatarski T-1000 sve do superspektakularne završne (pod)morske bitke i “titanicovskog” finala. Obitelji su često u centru Cameronovih ostvarenja i “Avatar 2” je najbliži pojmu obiteljskog filma ili filma za obiteljsko gledanje u kinu.
”Ovo nije odred, nego obitelj”, podrctava Neytiri. “Gdje god otišli, ova je obitelj naša tvrđava”, govori Jake u nastavku koji je “world building” ekspanzija originalne priče neskrivenih franšiznih namjera s predstavljanjem nove generacije likova koji će voditi glavn(ij)u riječ u “Avataru 3” i nizu budućih filmova (“Put vode nema početka i kraja”). Znade se dogoditi da franšizacija zaprijeti preuzeti nastavak, uparena s nekim klišejima, tj. treba neko vrijeme da “Put vode” prodiše vlastitim plućima.
No, jednom kad se to dogodi, otprilike u vrijeme kad se Jakeova obitelj skrasi kod oceanskog/grebenskog klana Metkayina pod vodstvom Tonowarija (Cliff Curtis) i njegove supruge Ronal (Kate Winslet), “Avatar 2” diše spektakl prepoznatljive cameronovske magije stvoren za najveći mogući kinoekran. Cameron zaranja prilično duboko u akcijski i emotivni aspekt filma dobrodošlo staromodne naracije i prijelomne moderne vizualizacije, potencirajući snagu eskapističkog kino-doživljaja koji oduzima dah.
Oceanske dubine njegova su davna opsesija, kao i razvoj tehnologije, a sad je spojio to dvoje i ostvario novu kinematografsku 3D (r)evoluciju. Gotovo sve podvodne scene filma snimljene su zapravo pod vodom s glumcima u vodenim “motion capture” odijelima. Rezultat? Probijanje nove granice za “motion/performance capture” tehniku i dosad najbolje računalno renderirani vodeni prizori.
Slika je kristalno čista, vizualni efekti fotorealistični koliko god da oslikavali nešto fantazmagorično. Scene s izvanzemaljskim kitovima i podvodnim jahanjem ribolikih zmajeva su izvan ovoga svijeta i mnogi prizori izgledaju kao interplanetarni oceanski “National Geographic” dokumentarac. Ne bi se reklo da većina toga na ekranu nije stvarno jer upravo tako djeluje.
U usporedbi s “Avatarom 2”, “Black Panther 2” takoreći izgleda kao niskobudžetni film i Cameron posramljuje moderne (Marvelove) blockbustere sa svakim idućim kadrom spektakularnijim i snolikijim od prethodnog. Gledatelju dođe da se uštipne kako bi provjerio da ne sanja, ali to ipak neće napraviti. Radije nastavlja sanjati s Cameronom.