StoryEditor

AVATAR: Carevo novo ruho

Piše PSD.
24. prosinca 2009. - 13:01

Film: AVATAR; SF akcija; SAD, 2009
Režija: James Cameron
Uloge: Sam Worthington, Zoe Saldana
Distribucija: Continental
Ocjena: *****

Upravljanje skupocjenim bojnim mlažnjakom “harrierom“ je “kao vožnja biciklom, nikad ne zaboraviš kako se to radi“ (Tom Arnold, “True Lies“). Isto, čini se, vrijedi i za režiju. Barem u slučaju jednog od najisplativijih redatelja, vizionara Jamesa Camerona. Mnoge su godine možda prošle otkako je stao iza kamere nekog dugometražnog megaspektakla, ali Cameron nije zaboravio režirati.

Bez straha je sjeo za upravljač velebne tehnološke mašine po imenu “Avatar“, makar su ga neki i odgovarali pribojavajući se mogućega kraha. “Ako ga razbijem, odbijte mi to od plaće“, kao da ga se moglo čuti kako citira Schwarzeneggera iz “Istinitih laži“. Na tragu Arnieja s “harrierom“, Cameron je prošao spektakularno sito i rešeto s “Avatarom“, da bi ga na kraju sretno prizemljio u kina i potvrdio da je “kralj svijeta”. 

Magičnog svijeta filma. Ušuškan u prijelomno 3D ruho, “Avatar” je doista vratio filmsku magiju na velika vrata. Posrijedi je fantazija u istoj ravni s “LOTR“, s time da Cameron nadahnuće nije crpio iz konkretnog predloška, nego vesterna a la “Ples s vukovima“.

Priča “Avatara“, locirana na Pandoru, planet bogat bujnom florom i faunom, lebdećim planinama i velikim mjesecom koji obasjava nebo, utoliko je klasična (kažu da sve velike storije moraju imati uvid u prošlost kako bi ostvarile uvjet otvaranja pogleda u budućnost), gdjekad i predvidljiva, dok su antiratne i ekološke poruke, alegorija na suvremenu politiku, jasni kao dan kad Cameron uspori akciju i otvori dramsku “Pandorinu kutiju“ filma (pokušaj istrjebljenja izvanzemaljskog naroda Na’vi radi plodnih resursa).

No, način na koji je priča ispričana (kompleksni spoj digitalne animacije i žive akcije) podiže “Avatar“ na mitsku razinu i otvara pogled u kinematografsku budućnost. Cameron nikad nije uzimao kameru u ruke samo da bi se šepirio posljednjim krikovima vizualne (piro)tehnike. Efekti su kod njega u službi priče čije je kucajuće srce dirljiva romansa likova do kojih vam je stalo.

A upravo likovi − recimo Jake Sully, marinac koji, dok je u avatarskom tijelu Navi’ja, s vremenom počne osjećati da je u “pravome svijetu“, a da je “ovo ovdje san“ − čine “Avatar“ čudom. Iako stvoreni pomoću računala, njihovi pokreti i facijalne ekspresije doimaju se pravima, suprotno ostalim digitalnim (3D) filmovima, jer se ispod gomile piksela vide glumci.

Cameron je i prije miješao hiperrealnost s fantazijom, ali nikad nas nije toliko uvukao u zbivanja na ekranu i načinio da sudjelujemo u filmu kao u “Avataru“. To je taj obećani 3D realizam koji briše granicu između zbilje i sna. “Avatar“ se, tako, može pročitati i kao svojevrsni metafilm. Gledatelj bi, kao Jake Sully, mogao steći impresiju da je vanjski svijet san. Ružan san iz kojeg želi pobjeći u ljepšu stvarnost (film) i ostati tamo zauvijek.

item - id = 81777
related id = 0 -> 1146559
related id = 1 -> 1146126
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. studeni 2021 20:55