"Želiš li se vratiti u zemlju Minimoya?" – "Arhurovo prokletstvo" (2022.)
Nikako da se na stare staze vrati Luc Besson, redatelj nezaboravnih filmova "Nikita", "Leon: profesionalac" i "Peti element". Besson je u novom mileniju većinski režirao slabe ili osrednje filmove tipa "Pustolovine Adele Blanc-Sec" i "Arthur u zemlji Minimoya", a oni kvalitetniji, "The Lady", "Malavita" i "Lucy", nisu dosezali razinu njegovih najboljih ostvarenja poput "Velikog plavetnila".
Posljednji kinohit kao redatelj Besson je imao sad već davne 2014. – "Lucy", a u ulozi producenta/scenarista (serijal "Taxi", "Colombiana", "Lockout") zadnji komercijalni uspjeh zabilježio je s trilogijom "96 sati", okončanom iste godine. Nije da se Besson ne pokušava vratiti na ishodište i ponovno biti u (petom) elementu.
S "Valerianom i gradom tisuću planeta" trudio se napraviti novi "The Fifth Element", a s "Annom" svojevrsnu "Nikitu" za 21. stoljeće, ali nije prošlo. Kao producent je, pak, zarolao "Taxi 5", pretvorio "District 13" u "Brick Mansions" s Paulom Walkerom i napravio "reboot" serijala "Transporter" ("Transporter: Nasljedstvo"), sve bez većeg uspjeha.
U potrazi za hitom Besson nastavlja scenaristiko-producentski čeprkati po ostavštini i sad je na red došla trilogija o Minimoyima, čija su posljednja dva dijela, "Arthur i Maltazarova osveta" i "Arthur 3: "Rat dvaju svjetova", snimljeni 2009. i 2010. godine, također u kombinaciji igrane i računalno generirane slike.
Dobra vijest jest da Besson nije iznjedrio nastavak ili remake "Arthura", već se odlučio na "spin-off". Loša vijest jest da će i taj "spin-off" teško vratiti Bessonu nekadašnju slavu, možda tek proslaviti njegovu kćerku Thaliu koja igra jednu od glavnih uloga.
Iako, "Arthurovo prokletstvo" ("Arthur, malédiction") idejno zvuči više nego okej i posjeduje metafilmski potencijal, vidljiv od prve scene, kad klinci gledaju "Arthura" na TV-u i jedna curica među njima prekriva oči u strahu od pčela. Početak je obećavajuć za "Arthurovo prokletstvo", premda ne ide na ruku "Arthuru" koji vizualno ne stari dobro.
Jer, kad klinci odrastu u tinejdžere, deset godina kasnije, oni se okupljaju na proslavi rođendana najvećeg fana Arthura među njima. Nakon maratonskog gledanja sva tri filma prijatelji odluče slavljenika iznenaditi posjetom napuštenoj kući u kojoj je Besson snimao trilogiju, a ondje će ih dočekati strava i užas.
Promjena žanrovskog registra od bajkovite dječje fantazije do punokrvnog horora "R" predikata, odnosno miješanje Arthurove mitologije s hororskom arhetipologijom "Teksaškog masakra motornom pilom", "Zle smrti" ili "Pogrešnog skretanja", načelno ima smisla s obzirom na to da klinci više nisu djeca i da snovi iz djetinjstva mogu postati snomorice.
Međutim, Besson i njegov redatelj Barthelemy Grossmann ne uspijevaju pretvoriti "Arthur, malédiction" u vlastitu "meta" inačicu "Nove strave Wesa Cravena", "Vriska" ili "Kolibe u šumi". Film je preopterećen žanrovskim klišejima ("bu" scene) i klišeiziranim likovima.
Protagonisti srljaju u očitu opasnost kao muhe bez glave unatoč jasnim upozorenjima (lokalac, kuća s podrumom i sjekirom kojih nije bilo u filmu) i odlaze čak dvaput na "piš-pauzu" da ih se može zastrašiti s naglim trzajima kamere, a cura alergična na pčele samo čeka da bude ubodena.
Grossman i Besson kao da nisu načisto žele li nešto ozbiljnije ili žanrovsku (auto)parodiju, tj. nadnaravni horor u kojem svijet Minimoya sa zločestim Maltazardom doista postoji ili "slasher" s manijakom koji je gledao previše filmova. "Arthurovo prokletstvo" nije ispalo ni jedno ni drugo, ni treće ni četvrto.