Neviđeni vizualni spektakl projicirale su bučne reklame za 100 milijuna dolara teški SF akcijski blockbuster "The Fifth Element" (1997.) Luca Bessona, režisera "Nikite" i "Leona profesionalca". Dovoljno je reći da su film stizale usporedbe s "Blade Runnerom" u pogledu vizije budućnosti i scenografije futurističkog megalopolisa.
Kad je "Peti element" napokon stigao u hrvatska kina, s vremenskim odmakom od canneske i američke premijere, taj dan je bio praznik za oči koji se još uvijek može slaviti prilikom svakog novog pogleda na New York 23. stoljeća, cca 2214. godine. Međutim, komparacije s "Istrebljivačem", s kojim Bessonov film dijeli glumca Briona Jamesa, pokazale su se ponešto krivima.
Razlika između "The Fifth Element" i "Blade Runnera" bila je doslovce dan-noć. Šarenilo produkcijskog dizajna novog filma je progutalo mrak staroga, a distopiju zamijenila utopija.
"Peti element" izgleda kao da je neki nestašni tinejdžer ušao u "Istrebljivača", prošarao njegove mračne kulise šarenim grafitima i aktivirao eksploziju boja prije izlaska iz filma. Taj tinejdžer je bio Besson.
Francuski filmaš je dobio ideju za "The Fifth Element" u tinejdžerskim godinama, što se osjeti u priči o akcijskom junaku Korbenu Dallasu (Bruce Willis) i savršenoj ženi Leloo (Milla Jovovich) u avanturi spašavanja planeta od zla. Čini se da Besson nije pretjerano (is)polirao scenarij od izvorne verzije, naškrabane na papir u srednjoj školi.
No, to je dio šarma filma, SF akcije, fantazije i pustolovine sagledane raširenim očima nevina mladića koji je na ekran prenio maštovite sadržaje svoje glave. Besson se sigurno zamišljao u ulozi Korbena Dallasa, ali njegov je supstitut u filmu nevina superžena Leloo, genetički (re)konstruirana iz "alienskog" genoma.
Ridley Scott je odmah u uvodu "Blade Runnera" gledatelja suočio s futurističkim Los Angelesom, a Bessonu se nije žurilo. Nakon što Dallas sjedne u leteći žuti taksi, Besson radi "rez" prije nego on izađe iz garaže i čeka da svijet budućnosti izvan ovoga svijeta doživimo očima Leeloo, da njezino divljenje bude i naše.
Jednom kad se to dogodi, scena je za pamćenje i svodi čitav film. Leeloo bježi od policije i izlazi na rub nebodera. Sav promet se preselio na nebo, leteći auti jurcaju lijevo i desno. Možda "Peti element" ne ulazi u panteon SF-a kao "Istrebljivač", ali njegova prizornost u ovoj sceni je za anale znanstvene fantastike da i sam film zaslužuje propusnicu, (Leeloo) "multi-pass", za ulazak barem u visoko SF društvo devedeetih.
Dakle, od fotografije Bessonova kućnog kamermana Thierryja Arbogasta i scenografije prema konceptima Jeana Girauda ("Moebius"), do efekata kompanije Digital Domain ("Istinite laži", "Apollo 13") u savršenom omjeru digitalno-praktično i kostimografije Jeana Paula Gaultiera (Leeloo s tijelom prekrivenim samo bijelim toplinskim zavojima).
Skokom Leeloo s vrha nebodera doslovce (u)skačemo/uranjamo u svijet futura koji u ponekom interijeru i humoru doziva SF-ovsku, nehollywoodsku otkačenost Terryja Gilliama ("Brazil") koji je Willisa dvije godine ranije režirao u remek-djelu "12 majmuna".
Dakako, Leloo "sudbinski" upada u Korbenov taksi i trenutačno ga osvaja izvanzemaljskom ljepotom, plavim očima, plamenom u kosi kakav gori na njegovoj pripijenoj mišić-majici (obje narančaste boje) i pronalaženjem zajedničkog jezika u riječima "big badda-boom, big boom"/"jak bum-tres, jak bum", kao stvorenim da opišu Bessonov bombastični ljetni blockbuster.
Dok Besson snima Leloo gledajući u Gaultierov polunagi top-model na modnoj pisti budućnosti, a radijskog voditelja Rubyja (Chris Tucker) kao da su NBA košarkaš Dennis Rodman i pop-glazbenik Prince dobili dijete, Dallasa režira u maniri futurističkog Johna McClanea.
Willis glumi Korbena kao da je McClane bio "demolition-manovski" zamrznut 1995. nakon akcije u "Umri muški 3" i odmrznut 2214. godine. Ili, još prikladnije, da se dovezao u "The Fifth Element" taksijem iz "Die Hard 3" kao "deloreanovskim" vremeplovom. Dallas je bio član elitne jedinice specijalaca i vozio je svemirske lovce, a sada vozi taksi, ukratko on je klasični "willisovski" akcijski mačo heroj koji isprve nerado ulazi u akciju da bi na kraju spasio svijet.
Ako ste se ikad pitali kakav bi McClane bio da njeguje partijanerski imidž, "Peti element" daje približnu sliku s Willisom izblahjane kose i kričavom majicom, naslanjajući se na "rave" pokret devedesetih i u pojavnosti Leeloo, još uvijek inspirativnoj za "cosplayer(ic)e", te elektroničkoj glazbi Bessonova stalnog suradnika Erica Serre.
"The Fifth Element" je izblahjani, iskričavi SF s puno oblika i boja, ali u njegovoj na momente pretjeranoj iskričavosti, utjelovljenoj u Rubyju, još uvijek gori iskra kreativnosti i distinktivnosti u odnosu na slične blockbustere devedesetih i šire. Pogledajte i poslušajte izvanzemaljsku operno-partijanersku izvedbu Plavalagune koja definitivno razdvaja Bessonovu "space operu" od "Ratova zvijezda" pa nije čudno da je Gary Oldman (karikatura od negativca Zorga) opisao ovaj film kao "Star Warse" na tripu.
Nije samo Oldman karikiran kao Zorg. Dosta toga je Besson izvrgao ruglu do razine vrckave autoparodije, ali i vizionarske samoironije na račun korporativnih spektakala kao prigodom sudara automobila s "McDonald‘s" kamionom u akcijskoj sceni filma koji svejedno pronalazi zajednički blockbusterski jezik s publikom po receptu Korbena i Leeloo. "Big badda-boom, big boom".