Film: THE LADY; drama; Francuska/Velika Britanija, 2011.
Režija: Luc Besson
Uloge: Michelle Yeoh, David Thewlis
Distribucija: Blitz
Ocjena: ***
Frontmen grupe U2 Bono Vox zahtijevao je od posjetitelja dvaju glazbenih spektakala u Zagrebu 2009. da stave masku Aung San Suu Kyi tijekom izvođenja pjesme “Walk On“, jedne od najboljih s albuma “All That You Can’t Leave Behind“.
Bono je na taj način podsjetio hrvatsku publiku na sudbinu “ženskog Mandele“, burmanske mučenice i dobitnice Nobelove nagrade za mir, a ljudi, njih preko 60 tisuća, slijepo su ga (po)slušali i njihali se s crno-bijelim maskama na licu, stvarajući na trenutke nadrealnu mizanscenu, svojevrsnu “veliku sliku“ kulta ličnosti s plakata pomaknutog filma “Biti John Malkovich“. “Svi smo mi Aung San Suu Kyi“, glasila je poruka pjesnika, odaslana u uho svakog čovjeka s njezinom maskom.
Nešto manje od tri godine kasnije, u hrvatska kina stigla je ekranizacija životne priče Suu Kyi, film “The Lady“ Luca Bessona koji razotkriva ženu iza koncertne maske. Opet, kako nema Bona da zatraži masovni odlazak u kino, sa ili bez maske Suu Kyi, dvorane zjape prazne. “Svi mi nismo Aung San Suu Kyi“, čini se, niti nas zanima njezina storija, neovisno o tome što je U2 prisutan u filmu na majicama i “soundtracku“ (iz nekog razloga “When Love Came To Town“ umjesto “Walk On“).
U uvodu filma, lociranom u Rangoon 1947., otac Suu Kyi, politički vođa i revolucionar Aung San (od njega je uzela ime), pita kćerku želi li slušati priču o zlatnim danima Burme, države tigrova, slonova i dragulja kojoj su “vojnici iz daleke zemlje“ uzeli sve dragocjenosti i načinili je siromašnom. Klinka odgovara potvrdno i pretvara se u uho, za razliku od domaće publike. Nekoliko minuta kasnije, Aung Sana i njegove sljedbenike brutalno će izrešetati vojna hunta.
Slijedi ključni trenutak: netom prije nego dobije metak u čelo, spokoj se nacrta na Aung Sanovu licu i on mirno sklopi oči. Staloženost u inat metežima i opresivnom režimu deviza je koje se drži i Suu Kyi. Početak filma, sa smaknućem Aung Sana, režiran je na tragu “Colombiane“, no Suu Kyi neće, kad odraste, uzeti oružje u ruke kako bi se osvetila, kao Cataleyja (Zoe Saldana).
Netko je Suu Kyi nazvao lavicom, međutim kako je tumači radijantna Michelle Yeoh (“Crouching Tiger, Hidden Dragon“) bolje joj pristaje tigrica i (žena) zmaj, premda se, ponovimo, ne junači u akcijskim scenama. Ona izbjegava metke na drukčiji način, mirnodopski, jer u Burmi je ionako “proliveno previše krvi i izgubljeno puno života“. Suu Kyi nastoji prigrliti demokraciju i zaštitu temeljnih ljudskih prava, ujediniti Burmu i tvrdoglavo prkositi političkoj tiraniji, zbog čega je dobila nadimak “Čelična orhideja“.
Četvrt stoljeća brutalne opresije, pak, neće nestati u jednom danu. Pored toga, pristaše vojne diktature vrše snažan pritisak na Suu Kyi kako bi joj slomili duh koji će kulminirati njezinim postavljanjem u ekstremnu izolaciju nakon otvorene pobjede na izborima 1990. - nametnutim kućnim pritvorom na strogo čuvanom imanju, gdje će provesti 15 godina odsječena od oxforskog supruga Michaela (David Thewlis) i sinova, zato što je u “sofijinom izboru“ dala prednost zemlji u odnosu na obitelj.
Vječni “sofijin izbor“ njegova opusa, drama ili akcija, sadržaj ili stil, Bessona nagoni da vazda daje prednost potonjima. U vizualno uistinu besprijekornoj, najboljoj sceni filma Suu Kyi, vrlo nalik na oca, smireno i elegantno, u “akcijskom” usporenom pokretu, s bijelim cvijetom u kosi, poput svetice prolazi između naoružanih vojnika s nervoznim prstima na okidačima.
No, u toj se sceni točno vidi koliko Besson potiho navija da junačna Yeoh izbije oružje iz ruku vojnika i sredi ih njihovim mecima - u “slow motionu”, dakako - pa za jednog od negativaca uzima odurna generala iz četvrtog “Ramba“. Francuski filmaš oduvijek je sklon snažnim ženama-heroinama (“Nikita“, “Ivana Orleanska“). Junakinja filma “The Lady“ ne treba pištolj, mač ili strojnicu da se izbori za ciljeve, koliko god Besson htio da “Čelična orhideja“ procvjeta u spektakularnoj akciji.
