StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

LEON PROFESIONALAC ‘Čistač‘ mekog srca

27. kolovoza 2020. - 23:14

Aura mistike obavija titularnog plaćenog ubojicu koji u "Leonu profesionalcu" (1994.) boravi na rubovima kadra ili ordinira iz sjene unutar prvih 15-ak minuta. Kad kamera Thierryja Arbogasta krene na užurban put ulicama New Yorka do Male Italije, zaustavlja se na krupnom planu Leonovih (Jean Reno) "lennonki".

Naš profesionalac iz naslova omiljenog akcijskog trilera scenarista i režisera Luca Bessona sjedi u restoranu s poslodavcem (Danny Aiello) i dogovara novi posao, a u ekstremnim krupnim kadrovima Leonu se parcijalno vidi lice, pretežno oči/naočale. Nekoliko minuta kasnije, nakon što krene poslodavčev nalog sprovesti u djelo, Arbogast i Besson su najviše fokusirani na Leonovu ruku kako drži uperen pištolj u pomoćnika njegove mete, koji pod prijetnjom oružjem zove šefa.

FILM: Leon; akcijski triler; SAD, 1994. REŽIJA: Luc Besson ULOGE: Jean Reno, Gary Oldman OCJENA: *****

"Kako izgleda", želi doznati šef od tipa na Leonovu nišanu. "Ozbiljno", doleti odgovor, ubrzo za njim i metak, pardon, meci. Leon će posmicati sve podanike, neke i izvan dosega našeg i šefova pogleda. Na nogama ostaje samo šef, nasmrt prepadnut kad kroz rupu od metka ugleda oko plaćenog ubojice kako ga snima.

Naoružan uzijem, šef u panici zove 911, ali Leon se udružuje sa sjenama i prikrada mu se s leđa iz mraka u kojem će nestati nakon što obavi posao poput najvećeg profića iz akcijskog filma, "najboljeg ubojice u gradu". U kontrastu s Leonom, glavnog negativca, pokvarenog DEA-ovca i ovisnika o drogama Stansfielda (Gary Oldman) vidimo u cijelosti, od glave do pete, usred bijela dana. "Ne voli da ga se smeta kad sluša glazbu", upozoreni smo i "voila", eto tihe grmljavine.

"Volim ove mirne male trenutke prije oluje. Podsjećaju me na Beethovena. Čuješ li? To je kao da staviš glavu na travu i možeš čuti njezin rast i insekte", pamti se "tarantinovski" napisan Stansfieldov "bad guy" monolog, kao i njegove grimase dok pije/guta pilulu na suho. "Voliš li Beethovena", zaključi Stansfield monolog pitanjem u metafilmskom ključu budući da je Oldman iste 1994. godine igrao velikog skladatelja u filmu "Moja besmrtna ljubavi".

Stansfield je predstavljen neskriveno "showmanovski" kao ultimativni "over the top" akcijski negativac devedesetih, kakve su voljeli igrati i John Lithgow ("Ricochet", "Cliffhanger"), Tommy Lee Jones ("Pod opsadom", "Odbrojavanje"), John Malkovich ("Na vatrenoj liniji", "Con Air"), Dennis Hopper ("Brzina", "Vodeni svijet") ili John Travolta ("Slomljena strijela", "Čovjek bez lica").

Jamačno i zato što je Oldman već izvrsno glumio živopisna negativca u Tarantinovom rukom napisanoj "Pravoj romansi", i glumit će ga opet u Bessonovu "Petom elementu" i "Air Force One". Oldman je rođeni filmski negativac. Reno, s druge strane, nije sinonim za akcijskog profesionalca, makar sličan lik odigrao četiri godine ranije u Bessonovoj "Nikiti", utjelovivši Victora, "čistača" kakvim se predstavlja i u "Leonu".

Besson je na skroviti način uveo junaka u film ne bi li privukao i fanove američkih akcijskih trilera devedesetih; oni su se u ulozi Leona, možda, nadali vidjeti nekog drugog, ali ipak prihvatili Renoa, jednog od prvoboraca trenda neakcijskih glumaca u akciji (Liam Neeson).

"Leon profesionalac" uzima najbolje od dva svijeta kao Bessonov američki prvijenac i nije se izgubio u prijevodu režiran europskim/francuskim "artsy" senzibilitetom. Kontrastirani kinematografski polovi funkcioniraju i nadopunjuju se u rijetkom modernom (američkom) akcijskom trileru kojemu se može prišiti prefiks "novovalovski".

Film počiva na kontrastima. Jer, nisu samo kontrastni antagonist (Steinfeld) i protagonist (Leon) kao opoziti koji će u završnici obrnuti role i prvi će izroniti iz sjene, a drugi kročiti prema svjetlu na kraju tunela u kojem bi metak mogao odigrati ulogu brzog vlaka.

Centralni odnos Leona i Matilde (Natalie Portman u fenomenalnom debiju), 12-godišnje djevojčice koju je on spasio od Steinfelda, također počiva na kontrastu. Leon je gotovo pa dječak u tijelu odraslog muškarca, pije mlijeko, pomalo je naivan, nevin i nenačitan.

Matilda djeluje u duši puno starija od 12 godina, ona je mudrija, educiranija i snažnija od Leona, pa neka traži od njega da je nauči kako da bude "jaka i pametna", postane "čistačica" i osveti se Stansfieldu za umorstvo mlađeg brata. Isto tako, iskusila je nasilje živeći u disfunkcionalnoj obitelji s čestim šljivama na oku koje nije zaradila u "padu s bicikla", kako kaže i (s)laže Leonu kad je zatekne na hodniku dok krišom puši cigaretu.

Njihov odnos crpi inspiraciju iz Scorseseova "Taksista" (spašavanje napuštene djevojčice pupajuće seksualnosti), Cassavetesove "Glorije" (kriminalac i klinac u paru) te Cameronova "Terminatora 2" (spasitelj kao očinska figura, emotivni rastanak), no Besson odlazi korak dalje na sklizak teritorij akcijsko-trilerske "Lolite" s pištoljem u ruci, zbog čega "Leona" danas nitko ne bi mogao snimio, kako je zaključila i sama Portmanica.

Naime, latentne seksualne aluzije upućuju na potencijalno "nešto više", iako eventualna ljubavna priča ostaje striktno platonske naravi. "Ja sam se nekako zaljubila u tebe", bubne Matilda, na što se Leon zagrcne od neugode, a kasnije recepcioneru hotela veli da joj on nije "otac" nego "ljubavnik".

Gledatelju bi moglo biti malčice nelagodno kao Leonu kad se njih dvoje igraju pogađanja i Matilda se prerušava u Madonnu i Merlinku, pjevajući "Like a Virgin" (!) i "Happy birthday, mr. President", premda tu nema govora o zavođenju, već samo igranju "uloga" djevojčice koja je na pragu djevojčaštva, željna impersonacije odraslih popkulturnih i filmskih ikona.

S druge strane, Leon oponaša Johna Waynea, koji je npr. u "Tragačima" bio na misiji spašavanja otete nećakinje. Time se, između redaka, može pročitati da u konačnici prevladava obiteljski odnos surogatni otac-kćer pomiješan s odnosom mentor-pripravnik u filmu o klasičnom usamljeniku koji napokon nekome otvara vrata života i srca, a da to nije njegova biljka u pitaru o kojoj se brine jer je slična njemu ("nema korijena").

Klasičan je to filmski motiv, ali nema svaki akcijski film tako dobro usklađenu žestoku akciju i (melo)dramsku interakciju likova. Opipljiva emocija probija se kroz krvavu baražu metaka i eksplozija, tako da za likove marimo sto posto. Akcija je sjajna i Besson će je u nekoliko navrata snimiti na način da je mogao inspirirati kadriranja ili koreografiju "Ubrzanja" (bojni poklič u suludom krupnjaku, "first person shooter" kadrovi pucanja), no emocija je čak i sjajnija.

Prema kraju filma likovi su nam sve bliskiji budući da Besson režira film profesionalno kao Leon koji je podučavao Matildu "što si bliže profiću, bliže si klijentu", tako da je isprve pucala iz snajperske puške i bila na distanciji od mete, da bi prešla na pištolj. Matilda i Leon pogađaju metu – ravno u srce gledatelja, gdje film može pustiti korijenje, poput njegove biljke. "Ovdje ćemo biti O.K., Leone".

Na 32. mjestu IMDb-ove liste naj-filmova svih vremena

"Leon" je izazvao kontroverze među ostalim i zato što je Besson u to vrijeme bio u braku s Maïwenn Le Besco koju je oženio kad je ona imala 16. Bessonov klasik se nalazi na 32. mjestu najboljih filmova svih vremena prema IMDb-u. Previsoko, ali bez daljnjega je odličan, a i značajan za karijere ljudi ispred i iza kamere. Film je trasirao Portmanicu prema zvijezdama, a Bessona i Renoa situirao u visokobudžetnom Hollywoodu. P.S. "The Professional" se emitira u noći s 28. na 29. kolovoza na kanalu Cinestar TV Premiere 2.

item - id = 1040888
related id = 0 -> 1137013
related id = 1 -> 1136599
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 09:31