StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

NIKITA Žena, majka, atentatorica

9. listopada 2020. - 21:19

Najbitnija scena za sagledavanje "Nikite" (1990.) odigrava se u Veneciji. Zaposlenik vladine tajne službe "Ujak Bob" (Tcheky Karyo) kupio je avio-karte za svoju štićenicu, plaćenog ubojicu Nikitu (Anne Parillaud), kako bi ona s dečkom Marcom (Jean-Hugues Anglade) u Veneciji proslavila zaruke. Idealni godišnji odmor? Tako se činilo.

No, sjetili smo se da s Bobom stvari nisu nikad onakve kakve se čine. Kad je bivša narkomanka Nikita bila na obuci za plaćenog ubojicu, molila je Boba da je pusti vani kako bi proslavila skorašnji 20. rođendan. Bob je njezinu molbu uslišio i izveo je na večeru u savršenoj crnoj toaleti. Darovao joj je i "fancy" poklon za rođendan, naizgled nekakav nakit, srebro ili zlato koje odgovara večernjoj haljini.

FILM: Nikita; akcijski triler; Francuska, 1990. REŽIJA: Luc Besson ULOGE: Anne Parillaud, Tcheky Karyo OCJENA: *****

Međutim, kad je Nikita odmotala dar, otkrila je da je to – srebrni revolver. Pištolj je stigao u paketu s mecima, ali i metom udaljenom svega nekoliko stolova dalje, odnosno zadatkom da smakne jednog tipa i njegove tjelohranitelje, te pobjegne u toalet, gdje se nalazi prozorčić kroz koji taman može proći.

Nakon što je sasula metke u mete, Nikita je potrčala do WC-a i otkrila da je prozor zazidan. Dva neugodna iznenađenja u jednoj, prema svemu sudeći, divnoj večeri. S Bobom je, dakle, sve moguće, pa i da godišnji odmor iz snova može postati košmarno iskustvo.

Nedugo nakon što Nikita i Marco naruče "room service" i planiraju voditi ljubav, zazvoni telefon. S druge strane žice stiže narudžba za novi atentat i upute. Dijelovi puške se nalaze u kupaonici iz koje pogled (kroz prozor) puca na buduću metu. Pod izlikom da se ide otuširati, Nikita odlazi u kupaonicu, sastavlja pušku s prigušivačem i spremno čeka direkcije preko linije držeći prst na okidaču.

Marco sluti kako nešto nije u redu, dolazi do vrata kupaonice i počne govoriti Nikiti sve što, zaljubljen, osjeća prema njoj, a što će poslije sumirati rečenicom "pogledaj te male ruke, treba ih zaštititi", izrečenom u svrhe opisa krhke junakinje koja se u društvu "jedine dobre osobe u njezinu životu" hrva s prethodno neiskušenim osjećajima.

S puškom u ruci Nikita se emotivno raspada na sto komada, suze joj klize niz obraze, ali nastoji ostati pribrana, stisnuti zube i izvršiti atentat. Puška i suze, tj. akcija i emocija, ključna su slika akcijskog trilera sa srcem, najboljeg u režiji Luca Bessona, uz ili iza "Leona profesionalca" kojeg je upravo ovdje najavio likom Čistača (Jean Reno).

Jer, Nikita ubija, ali i plače. Ona nije bezosjećajni stroj za ubijanje u Bessonovu "krv, znoj i suze" filmu "La Femme Nikita", prilagođenom titularnoj heroini, prvoj u filmografiji francuskog režisera najpoznatijeg po snažnim junakinjama (Leloo iz "Petog elementa", "Ivana Orleanska", "Lucy", "Anna").

"Nikita" je Nikita. A Nikita je heroina na pola puta između Sarah Connor (Linda Hamilton) u Cameronovu "Terminatoru" i "Terminatoru 2", gdje se nalazila i policajka Megan Turner (Jamie Lee Curtis) u "Plavom čeliku" Kathryn Bigelow, snimljenom iste 1990. godine.

Prepoznao je to i Cameron, odavši Bessonovu filmu počast kad se Terminator predstavi kao "ujak Bob" u "T2". Najkraće, Nikita je najprije ljudsko biće pa tek onda filmski lik. Fragilna, ali žilava, Nikita nije rođena kao atentatorica-frajerica, već pretvorena u plaćenog ubojicu, i to ne "preko noći".

Na početku filma upoznajemo je kao uličarku, đanketu koja se pridružuje ekipi narkomana u pelješenju apoteke kad im uzmanjka droge. "Želim još", prozbori Nikita sa slušalicama "walkmana" na ušima. Što sluša, nismo uspjeli čuti, ali vidimo da se ispod neugledne "punkerske" vanjštine i oštre raščupane kose krije "bessonovski" model, što će Nikita i postati nakon transformacije.

Vidimo i da Besson režira uvodnu akciju silovito i frenentično, u američkom (Cameron, McTiernan, Bigelow), pa i hongkonškom điru (John Woo), ali zadržavajući svoju dotad prepoznatljivu "cinema du look" stilizaciju. Plavetnilo iz "vodenog misticizma" zvanog "The Big Blue" svijetli u neonima koji obasjavaju bučnu, hektičnu akciju.

Režirana u đankerskom "želim još" stilu, akcija perfektno dočarava narkomansko stanje uma, od Nikitinih prijatelja do nje same koja će pokupiti pištolj s poda i prosuti mozak policajcu. Utamničena, Nikita se ponaša kao divlja zvijer koja treba biti pripitomljena, a takva će biti i nakon što bude osuđena na doživotni zatvor i službeno premine kako bi služila vladi koja joj je dala novu priliku.

Instruktora borilačkih vještina Nikita neočekivano udara i grize, pokazujući sličan disrespekt prema autoritetima kao u policijskoj postaji nakon uhićenja, kad je šef policije njezine provale komentirao riječima "to su fore iz kina", čime Besson nije skrivao filmske utjecaje, od francuskog "novog vala" do američkih akcijskih filmova.

Francuskom "nouvelle vague" odao je počast angažmanom ikone Jeane Moreau ("Jules i Jim") u ulozi Amande, žene koja uči Nikitu ženstvenosti, jednoj od dvije stvari koje "nemaju granice"; druga je "način kako se ona koristi".  "Neka te vodi zadovoljstvo, zadovoljstvo što si žena", podučava Amande podučava.

Nikita sjedi ispred zrcala i prvi put u životu stavlja šminku na lice i sjenilo na oči, budeći femininost u sebi, ali i akcijskom filmu, kao jedna od prvih junakinja muške akcije sa ženskim "twistom" koji pomiruje sirovost i nježnost, brutalnost pucačine i dirljivost romantične priče, "arm" i "amour" (oružje, ljubav).

Besson je feministički subvertirao formulu maskulina žanra i s "Nikitom" porodio jedan od najvećih francuskih kinohitova posljednjih 30-ak godina, koji je otvorio vrata američkom remakeu ("Put bez povratka" s Bridget Fondom), istoimenim serijama (Peta Wilson, Maggie Q), ali i akcijskim filmovima od devedesetih ("Dugi oproštaj") do novog milenija ("Atomska plavuša", "Ava"), uključujući njegovu "Lucy" i "Annu", pa i francuskim ekstremisti(ca)ma ("Doberman", "Rasturi me").

Svakako, Besson je patentirao novi tip akcijskog filma "made in France". Svaka čast Belmondovu obolu, ali francuska kinematografija, specijalizirana za drame i komedije, nije vidjela ovakvu akciju prije originalne i jedinstvene "Nikite", istodobno estetski novobaroknu i egzekutorski brutalnu, napose režijski i kamerno impresivnu tijekom pucnjave u kuhinji restorana (ispaljivanje hitaca u zidne pločice).

Neosnovane pritužbe na račun "style over substance" pristupa (stil iznad sadržaja), koje su stizale sve pripadnike "cinema du looka", Besson je nadoknađivao sadržajnim emocijama/karakterizacijama u stiliziranim akcijama. Uskladio je žanrovce i festivalce i stvorio pr(a)vi američki akcijski film na europski/francuski način u kojem je mogla uživati i publika nesklona (umjetničkim) "foreign-language" ostvarenjima. I, konačno, potvrdio je ono što bi trebao znati svaki redatelj kvalitetnog akcijskog filma. Nema akcije bez prave emocije.

Slatka mala vampirka

Thierry Arbogast je napravio sjajan posao s kamerom i fotografijom, a odličnu glazbenu podlogu spravio je Bessonov stalni skladatelj Eric Serra. Slatka mala Anne Parillaud je zapamćena i po rečenici "I’ll never kiss you again". Ova uloga odvela je Parillaud do Hollywooda pa je dvije godine kasnije glumila u svojevrsnoj vampirsko-hororskoj inačici "Nikite" u režiji Johna Landisa, "Innocent Blood", gdje se gostila krvlju negativaca, također obitavala u svijetu organiziranog kriminala i grizla ju je savjest.

P.S. "Nikita" se prikazuje u subotu 10. listopada ranije ujutro na kanalu Cinestar Action&Thriller, kao i u kasnovečernjim satima istog dana na HTV3. Ukoliko vam ne odgovara taj dan i termini, film će imati reprizu 22. (popodne) i 23. listopada (ujutro) na Cinestar TV1.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

12. listopad 2020 18:03