Kultura Kultura

In memoriam LUJO LOZICA (1934. - 2019.)

Kipar koji je radio s Antunom Augustinčićem i Umbertom Ecom, a i jedan od pokretača prodaje umjetnina i suvenira u Dioklecijanovim podrumima, što je tradicija do danas

In memoriam LUJO LOZICA (1934. - 2019.)

Akademski kipar Alojz Lujo Lozica preminuo je u Zagrebu u 86. godini, potvrdila je obitelj ovoga priznatog i poznatog hrvatskog umjetnika čije se skulpture nalaze ne samo u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama te na javnim površinama diljem Hrvatske, nego i širom Europe.


Lujo Lozica rođen je 22. siječnja 1934. godine u Lumbardi. Osnovnu školu, koju je pohađao i u zbjegu u El Shattu u Egiptu za vrijeme Drugoga svjetskog rata, završio je u Lumbardi.

Srednju školu započeo je u Korčuli, a završio u Zagrebu, gdje je upisao Akademiju likovnih umjetnosti, koju završava 1955. godine.

Postdiplomski studij, odnosno majstorsku školu skulpture, završio je u klasi Antuna Augustinčića. Njegove skulpture u bijelom mramoru, prožete lirskom formom, nadaleko su poznate.

Uostalom, dugo godina radio je i kao profesor na postdiplomskom studiju u San Marinu, gdje je s nobelovcem Umbertom Ecom bio i jedan od osnivača tamošnjeg sveučilišta.


Kao profesionalni umjetnik radio je kao kipar, slikar, ilustrator, restaurator te projektant i izvođač interijera.

Sudjelovao je na mnogim likovnim manifestacijama u zemlji i inozemstvu od 1960. godine, te imao golem broj samostalnih izložbi u gradovima kao što su Zagreb, Monte Carlo, Maratea, Venecija, Padova, Rim, Pallazolo, Treviglio, St. Galen, Bergamo, San Marino, Hagen, Düsseldorf, Split, Dubrovnik, Korčula, Lumbarda...

Brojne monumentalne skulpture

Brojne monumentalne skulpture ovog autora nalaze se u hrvatskim i europskim gradovima, od kojih su najpoznatije: "Ranjenik" u Zagrebu, "14 postaja križnog puta" u Đakovačkoj katedrali, spomenik Vladimiru Nazoru u Zagrebu, spomenik Grigoru Vitezu na njegovu grobu kod Nove Gradiške, portal Gospe Lurdske u Zagrebu, "Sjedeća karijatida" u Bruxellesu, oltar crkve u Sale Marasinu, skulptura "Vesna" na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu, "Igra" za vilu Radeljak u Rimu, oltar za baziliku u San Marinu, "Ruke" u mjestu Cailungu, "Reljef života" u San Marinu, kompozicija "Giochio Materno" u San Marinu, desetak velikih i više od 50 manjih skulptura po crkvama diljem Italije, i mnoge druge.


Njegov stvaralački rad obuhvaća i mnoge restauratorske radove poput onih na šibenskoj katedrali, palači Cipico u Trogiru, klaustru sv. Nikole u Stonu i klaustru Male braće u Dubrovniku.

Radio je na obnovi Strossmayerove katedrale u Đakovu i crkve sv. Stjepana u Osijeku, kao i na Muzejskom centru i Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, a upravo on je bio jedan od pokretača prodaje umjetnina i suvenira u Dioklecijanovim podrumima u Splitu što je do danas ostala tradicija.


Posebno se angažirao u obilježavanju 100. obljetnice rođenja kipara Frana Kršinića, te 100. obljetnice rođenja svog brata također kipara Ive Lozice, kojeg su talijanski fašisti ubili 1943. u čiji je spomen Lujo Lozica organizirao, preko svoje udruge "Ars Mediterranea“, Ministarstva kulture i Općine Lumbarda, restauraciju njihove rodne kuće.


U Lumbardi je u nekoliko navrata vodio ljetnu školu za oblikovanje u kamenu, čime je pridonio nadahnuću za kamenarski obrt većine današnjih kamenoklesara na Korčuli. Svojim radom i djelom promicao je ime Lumbarde, Korčule i Hrvatske svugdje gdje je djelovao i izlagao, a njegovi su radovi ostavili dubok trag u hrvatskoj likovnoj umjetnosti i kiparstvu 20. stoljeća.


Pogreb Luje Lozice bit će u Lumbardi u subotu.

Naslovnica Kultura