Dalmacija Split

'hvala šjor branko!!!'

Splićanka proživjela pravu dramu: Vodila sam kćer s posebnim potrebama u doktora, a onda mi se dogodila strašna pegula. Ovaj čovjek mi je vratio osmijeh na lice i razbio mit o Bračanima!

 'hvala šjor branko!!!'

Mit o škrtim Bračanima razbijen je danas u Splitu na najljepši mogući način.

Kako joj je upravo jedan Bračanin uljepšao dan i riješio je brojnih muka, ispričala nam je naša čitateljica Perica Kero, majka 19-godišnje djevojke s posebnim potrebama, koju je jutros snašla velika pegula.

- Išle sam sa svojom Antoniom u likara i nakon toga smo sjele u jedan kafić nasuprot bolnice na Firulama. Kako je kćer trebala u toalet, na šanku sam zatražila ključ od wc-a koji se zaključava te smo ušle unutra, no onda smo shvatile da nema toalet papira. Krenula sam kopati po torbi tražeći papirnate maramice, konačno smo obavile što smo trebale te sam zaključala toalet, vratila ključ i otišle smo doma.

Antoniju sam ostavila kod kuće i zaputila se u dućanu, a onda me oblio hladan znoj - shvatila sam da mi nema takujina! Šta ću vam govorit, unutra su mi bili svi dokumenti, bankovne kartice, moja i njena osobna iskaznica, kao i moja i njena zdravstvena knjižica. Za još veću pegulu, baš sam planirala platiti i račune, tako da je unutra bila i za mene prilično pozamašna svota novca.

Ma novac mi je bio najmanji problem, po glavi mi je bilo sto pitanja - kako ćemo u likara, tko će opet napraviti sve te dokumente... - priča nam još uvijek uzbuđena gospođa Antonia, među prijateljima poznatija kao Peki, koja u tim trenucima nije ni slutila kako će se rasplesti njena drama.

- Šta ću, stala sam, odvrtila film gdje smo sve bile toga jutra i krenila sam u potragu. Prvo sam došla pitati na šalter u bolnicu jesu li pronašli kakav takujin - ništa. Onda sam se vratila u kafić gdje smo pile kavu, ponovno otišla do toaleta nadajući se da sam ga možda tamo ostavila - opet ništa.

Već prilično očajna, otišla sam u Victu pitati koriste li možda i njihovi djelatnici taj toalet, gdje sam doznala da ga, osim gostiju spomenutog kafića, koriste i gosti obližnjeg restorana Pinjur. Naravno, odmah sam se zaputila do Pinjura gdje sam im ispričala cijelu priču i pitala je li možda netko od gostiju pronašao novčanik u toaletu - priča nam Splićanka kojoj je posjeta restoranu bila zadnji tračak nade, a onda je uslijedio veliki obrat.

- Djelatnica me tada upitala kako se zovem i nakon toga mi rekla kako je jedan gospodin pronašao novčanik i ostavio ga na šanku. Oprezna djelatnica provjerila je i znam li koja je količina novca bila u njemu, nakon čega mi ga je uručila, zajedno s papirićem na kojem je pošteni prolaznik ostavio svoj broj mobitela želeći dobiti povratnu informaciju je li novčanik na koncu završio u mojim rukama i je li sav novac na broju.

Odmah sam nazvala taj broj, javio mi se čovjek koji mi je uljepšao dan. Pozvala sam ga da se nađemo kako bih mu uzvratila na neki način, makar ga počastila pićem, ali rekao je da to ne dolazi u obzir, samo da je htio čuti jesam li dobila novčanik i nedostaje li slučajno nešto iz njega - priča nam još uvijek uzbuđena Peki Kero koju je nakon svega proganjala samo misao kako zahvaliti svom dobročinitelju.

- Kad sam došla doma nisam mogla izdržati i opet sam ga nazvala. Doznala sam da se gospodin zove Branko Marinelić i da je Bračanin, iz Gornjeg Humca. Ponovo je odbio bilo kakvu nagradu, a ja sam došla na ideju da mu barem pokušam javno zahvaliti. Ma ne mogu vam opisati svoje emocije, bila bih ga izljubila! 

I eto, onda sam se odlučila javiti 'Slobodnoj', da i vaši čitatelji čuju za poštenu gestu tog dobrog čovjeka, a kako smo se zezali na telefon, neka se čuje i da itekako ima poštenih i nimalo škrtih Bračana! - zaključuje naša čitateljica čiju priču smo kao zahvalu gospodinu Marineliću s objavili s velikim guštom.

A uspjeli smo je nažicati i jedan selfi sa svojom mezimicom, da šjor Branko na Braču vidi kome je to vratio osmijeh na lice.
 

Naslovnica Split