StoryEditorOCM
ZdravljeSAVJET

Uzimate cink za imunitet, ali pazite! Trebali biste uz njega uzimati i ovo jer bi u protivnom moglo doći do problema...

Piše T. J.
25. rujna 2026. - 17:35
Pijete li i vi Cink?Ilustracija (UI)
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Cink je jedan od najpopularnijih dodataka prehrani, osobito u sezoni viroza, pri pojačanim treninzima ili zbog problema s kožom i kosom. No dugotrajno uzimanje većih doza cinka nije bezazleno: može smanjiti apsorpciju bakra, drugog esencijalnog minerala važnog za krv, živčani sustav, metabolizam željeza i obranu organizma.

Zato kod redovitog ili visokodoznog uzimanja cinka valja razmišljati i o bakru, ali ne uvoditi ga automatski i naslijepo. Najrazumnije je dozu, trajanje i eventualnu kombinaciju provjeriti s liječnikom, ljekarnikom ili nutricionistom, osobito ako osoba ima simptome, kroničnu bolest, uzima lijekove ili već koristi nekoliko dodataka prehrani.

Za što je nužan cink?

Cink je mineral u tragovima, ali sudjeluje u velikom broju procesa u tijelu. Potreban je za normalnu funkciju imunosnog sustava, zacjeljivanje rana, stvaranje proteina i DNK, rast i obnovu stanica te reproduktivne funkcije. Važan je i za normalan osjet okusa i mirisa te za održavanje kože, kose i noktiju.

Zbog toga je čest sastojak preparata "za imunitet", multivitamina i proizvoda za kožu. Ipak, činjenica da je neophodan ne znači nužno da donosi više koristi. Cink se već unosi hranom – primjerice mesom, školjkama, ribom, jajima, mliječnim proizvodima, mahunarkama, orašastim plodovima i sjemenkama – a dodaci prehrani prvenstveno imaju smisla kada postoji povećana potreba, dokazani manjak, slabiji unos ili preporuka stručnjaka.

Posebnu pozornost zaslužuju preparati s 25, 30 ili 50 miligrama elementarnog cinka po dnevnoj dozi. Takve doze nisu isto što i uobičajeni prehrambeni unos i nisu namijenjene dugotrajnom, rutinskom uzimanju bez stručnog nadzora.

Zašto je bakar važan?

Bakar se često spominje manje od cinka, ali također je esencijalan mineral. Tijelo ga koristi kao sastavni dio niza enzima, odnosno bjelančevina koje pokreću važne biokemijske reakcije. Uloga bakra povezana je s iskorištavanjem željeza i stvaranjem crvenih krvnih stanica, metabolizmom energije, funkcijom živčanog sustava, pigmentacijom kože i kose te stvaranjem vezivnog tkiva.

Drugim riječima, bakar nije "sporedni" mineral. Njegov manjak može pridonijeti anemiji, smanjenom broju neutrofila – vrste bijelih krvnih stanica – i neurološkim poteškoćama. U težim ili dugotrajnim slučajevima mogu se javiti slabost, utrnulost, smetnje koordinacije i problemi s hodom.

U prehrani ga ima u iznutricama, školjkama, orašastim plodovima, sjemenkama, kakau, mahunarkama, cjelovitim žitaricama i nekim vrstama gljiva. Kod većine ljudi prehrana osigurava dovoljne količine bakra, pa suplementacija nije nešto što bi trebalo uvoditi samo zato što je netko počeo uzimati cink.

Kako se cink i bakar ‘sudaraju‘?

Problem nastaje kada se cink uzima u višim dozama kroz dulje vrijeme. Višak cinka u crijevu može otežati prolazak bakra iz probavnog sustava u krvotok. Jedno od objašnjenja uključuje protein metalotionein: povećan unos cinka može potaknuti njegovo stvaranje, a on snažno veže bakar i zadržava ga u stanicama crijevne sluznice, zbog čega se manje bakra apsorbira. Američki National Institutes of Health upozorava da doze od 50 miligrama cinka ili više, ako se uzimaju tijekom više tjedana, mogu ometati apsorpciju bakra. Zabilježene su promjene pokazatelja statusa bakra čak i pri ukupnom unosu od približno 60 miligrama cinka na dan tijekom deset tjedana.

Za odrasle je gornja podnošljiva granica ukupnog dnevnog unosa cinka – iz hrane, dodataka i drugih izvora – postavljena na 40 miligrama. To nije ciljna doza, nego granica iznad koje raste rizik od neželjenih učinaka, uključujući manjak bakra.

Važno je naglasiti da se ova priča prije svega odnosi na dugotrajan unos visokih doza. Uzimanje uobičajene količine cinka iz normalne, raznolike prehrane ne bi trebalo izazivati manjak bakra.

Treba li ih piti zajedno ili odvojeno?

U praksi postoje dva pristupa. Neki kombinirani preparati sadrže cink i bakar zajedno, nerijetko u keliranim oblicima, poput cink-bisglicinata i bakar-bisglicinata. Kelirani mineral vezan je uz organsku molekulu, najčešće aminokiselinu, a cilj takvog oblika je bolja podnošljivost i apsorpcija. Međutim, "kelirani" ne znači da je potpuno ukinuta biološka interakcija između minerala niti da su visoke doze cinka bez rizika.

Dio stručnjaka preporučuje da se odvojeni dodaci cinka i bakra uzimaju u razmaku od oko dva sata, kako bi se smanjilo međusobno natjecanje u probavnom sustavu. To može biti razumna praktična mjera ako osoba, prema individualnoj preporuci, doista mora koristiti oba minerala kao zasebne dodatke.

S druge strane, kombinirani proizvodi postoje upravo zato što se cink i bakar ponekad daju zajedno u pažljivo određenom omjeru. Primjer je formulacija korištena u istraživanjima vezanima uz dobnu degeneraciju makule, koja je sadržavala i visoke doze cinka i bakar. Takvi protokoli ipak nisu univerzalna preporuka za samostalno uzimanje, nego se primjenjuju u jasno određenim medicinskim okolnostima.

Nuspojave velikih količina cinka

Dugotrajan unos više od 50 miligrama elementarnog cinka na dan, osobito tijekom nekoliko mjeseci, može poremetiti ravnotežu minerala u organizmu i izazvati niz nuspojava. Za odrasle se gornjom podnošljivom granicom ukupnog dnevnog unosa smatra 40 mg, računajući cink iz hrane, multivitamina, pojedinačnih dodataka i drugih pripravaka.

Najvažnija posljedica kronično visokog unosa cinka jest nedostatak bakra. Kada manjak bakra uznapreduje, može se razviti anemija. Osoba tada može osjećati kronični umor, slabost, manjak energije, bljedilo, zaduhu pri naporu, vrtoglavicu ili ubrzan rad srca. Nalazi krvi mogu pokazati mikrocitnu anemiju, koja se ponekad može zamijeniti s anemijom zbog manjka željeza. Istodobno može doći do pada neutrofila, vrste bijelih krvnih stanica važnih u obrani od bakterijskih infekcija. Zbog toga dugotrajno pretjerivanje s cinkom može, paradoksalno, oslabiti imunosni sustav umjesto da ga ojača.

Nedostatak bakra uzrokovan viškom cinka može imati i neurološke posljedice. One se obično razvijaju postupno: trnci i utrnulost u šakama ili stopalima, slabost, lošija osjetljivost, nestabilnost pri hodanju, poteškoće s ravnotežom i koordinacijom te osjećaj "nespretnosti" nogu. U ozbiljnijim slučajevima može se razviti oštećenje perifernih živaca ili leđne moždine, s poremećajem hoda i osjeta. Oporavak nakon prekida pretjeranog uzimanja cinka i nadoknade bakra može biti spor, a neurološke posljedice nisu uvijek potpuno reverzibilne.

Nuspojave velikih količina bakra

Velike količine bakra iz dodataka prehrani mogu izazvati akutno trovanje, a kod duljeg prekomjernog uzimanja i postupno nakupljanje bakra s oštećenjem organa, ponajprije jetre. Za odrasle je preporučeni unos oko 0,9 mg dnevno, dok je gornja podnošljiva granica 10 mg na dan iz svih izvora zajedno; ona je postavljena upravo radi smanjenja rizika od oštećenja jetre. Prvi znakovi prevelikog unosa često su gastrointestinalni. Mogu se javiti metalan okus u ustima, mučnina, povraćanje, bol ili grčevi u trbuhu, proljev i gubitak apetita. Takve reakcije mogu nastati i pri relativno manjim prevelikim količinama, osobito ako se bakar uzima natašte ili u obliku koji nadražuje želučanu sluznicu. Kod većih doza može doći do erozivnog gastritisa, krvarenja iz probavnog sustava i izražene dehidracije.

Jetra i dugoročni rizik

Kod kroničnog pretjerivanja najveća je opasnost za jetru. Organizam bakar uglavnom obrađuje i izlučuje putem jetre i žuči; ako je unos dugotrajno prevelik ili osoba ima poremećaj metabolizma bakra, on se može nakupljati. Posljedice mogu biti povišeni jetreni enzimi, upala i oštećenje jetre, žutica, kronična bolest jetre te, u težim i dugotrajnim slučajevima, ciroza. Zabilježen je slučaj akutnog zatajenja jetre pri uzimanju 30 mg bakra na dan. Poseban oprez potreban je kod osoba s postojećom bolešću jetre, neobjašnjenim povišenim jetrenim testovima, poremećajima žuči ili sumnjom na Wilsonovu bolest, rijetki nasljedni poremećaj u kojem je izlučivanje bakra iz tijela otežano. U tim okolnostima samostalno uzimanje bakra može biti posebno rizično.

Bakar se u suplementima najčešće kreće u mikrogramima ili malim dijelovima miligrama, pa tipični multivitamin obično sam po sebi nije problem. Rizik raste kada se istodobno kombinira više proizvoda – primjerice multivitamin, zaseban dodatak bakra i "mineralni kompleks" – ili kada se bakar uzima kao pokušaj da se nadoknadi mogući manjak izazvan previsokim unosom cinka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. rujan 2026 17:36