Bolest ne bira, mlade ili stare, uspješne ili neuspješne.
Aleksandra Mladenović oboljela je u 28. godini. Unatoč raznim signalima koje joj je tijelo slalo, kako kaže, nije ni pomislila da bi joj se u tim godinama mogao dogoditi rak. Ali dogodio se... I ne jedan, nego dva. Nažalost, snimka je pokazala da jedan veći i jedan nešto manji limfom prijete da joj pritisnu srce i ugroze život.
Tada počinje agonija koja joj je preokrenula život. Njezina kći tada je imala samo četiri i pol godine, vodila je svoju tvrtku i živjela pod motom "Mogu sve, apsolutno sve". Nakon saznanja da ima limfom, dani postaju obojeni bolom, strahom, kemoterapijom i čežnjom za djetetom koje je čekalo mamu da dođe iz bolnice, piše Žena Blic.rs.
- Jednog sam jutra tijekom tuširanja primijetila čudnu malu izraslinu na prsima. Ničim mi nije dala naslutiti da je nešto ozbiljno i obećala sam si da ću čim završim započete obveze otići liječniku provjeriti o čemu se radi. I tako je prošlo nekoliko mjeseci, a ja nisam otišla na pregled. Kronični umor i ponekad malo povišenu temperaturu smatrala sam logičnim odgovorom organizma na previše obaveza, kao i mršavljenje koje nije bilo drastično, ali je ipak bilo vidljivo - kaže Aleksandra (36) povodom Nacionalnoga dana borbe protiv limfoma koji je obilježen prošli tjedan u ožujku.
S vremenom je mogla manje opterećivati lijevu ruku, vježbati, počelo ju je boljeti pri dizanju lijeve ruke, što je shvatila kao alarm i otišla liječniku.
- Dijagnostika je pokazala da je mala izraslina na prsima koja je s vremenom narasla i počela boljeti zapravo rebro koje je izgurao tumor poprilične veličine. To mi je na neki način spasilo život jer sam se dugo pitala bih li išta primijetila da se to nije dogodilo.
Pacijenti se najbolje razumiju
Kada su je nazvali iz laboratorija i rekli joj da boluje od maligne bolesti, non-Hodgkinovog limfoma velikih stanica, Aleksandra je čula samo kraj rečenice: "Danas se uspješno liječi".
- Ta me rečenica pratila tijekom liječenja i možda je glavni razlog optimizma koji sam nekim čudom uspjela zadržati čak i kad je bilo dosta teško. No, nakon toga uslijedio je niz pitanja koja su se sasvim očekivano pojavila: "Što će biti sa mnom?", "Je li limfom stvarno izlječiv?", "Hoće li mi dati još terapije?", "Ako mi se nešto dogodi, što će biti mom djetetu?", "Kako će ona to podnijeti?".
Tijekom liječenja, kako je rekla, više se brinula o svojoj obitelji nego o sebi. Pomislila je koliko je teže njezinom ocu nego njoj, gledajući ga kako pretvara svu svoju tugu u humor u trenutku kad je bila u sobi s njim, kao i njezinom suprugu koji je, opet, morao glumiti veselog oca živahnom dvogodišnjaku koji ima svoj dječji svijet i svoje dječje potrebe.
- Izlječenju je pridonio i kontakt s drugim pacijentima i njihova iskustva jer se mi, obilježeni takvom patnjom, ipak najbolje razumijemo.
Kao i mnogi koji se susreću s teškom bolešću, Aleksandra je shvatila da život više nikada neće biti isti jer ga sada doživljava drugačije.
- Da bi tijelo bilo zdravo, nekako uvijek polazimo od zdrave energije koja mu je potrebna, odnosno zdravije hrane. Tada sam shvatila da iako sam mislila da se zdravo hranim, moja prehrana nije baš najzdravija. Shvatila sam da sreću čine male stvari koje nemaju veze s materijalnim i da su svi moji problemi tako besmisleni i sitni. Kad ostaneš sam sa sobom u bijeloj sobi, s aparatom koji svijetli, shvatiš koliko si vremena izgubio na gluposti.
majčina smrt kao okidač
Zato Aleksandra sada radi na tome da promijeni samo one stvari na koje svojim trudom i radom može utjecati, a sve ostalo prepušta samo sebi.
- Život ide dalje s našom nervozom ili bez nje. Često kažem da sam u bolest ušla s 28 godina, a da sam nakon nepunih godinu dana liječenja izašla s iskustvom 75-godišnjakinje.
Prije nego što se razboljela, Aleksandra je s obitelji živjela i radila u Vlasotincu, no na liječenje je dolazila u Beograd, koji je sada njezin dom.
- Imala sam sreću odrastati u prekrasnom okruženju, u sretnoj obitelji, prilično bezbrižno, s velikim krugom prijatelja. No, moj idilični svijet srušio je gubitak majke, što osobno smatram okidačem svoje bolesti.
Oduvijek je voljela druženje i boravak u prirodi.
- Nakon bolesti više nego ikad uživam u dugim šetnjama i vožnji biciklom s obitelji. Još kao studentica otkrila sam jogu čiju sam stvarnu dobrobit uočila tijekom liječenja.
Aleksandra je vrlo aktivna u udruzi oboljelih od limfoma "Lipa", spremna saslušati i savjetovati one koji prolaze kroz sličan put kojim je i ona prošla. Često im kaže da iz teške situacije uvijek mogu izvući pozitivnu stranu, poput borbe protiv raka.
– Ponekad nam upravo takav veliki udarac pokaže kako se vratiti na pravi put, ispraviti ono što smo pogriješili i učiniti nešto dobro sa svojim životom, što je lako kada shvatite da je za sreću potrebno jako malo – unutarnji mir i naši najmilijim kaže Aleksandra, piše Žena Blic.rs.
Aleksandra Mladenović našla je u sebi snagu, pobijedila bolest i promijenila životni stil. Njena priča može biti i pouka drugima, da se zdravije hrane i manje nerviraju zbog stvari na koje ne mogu utjecati. I da to naprave prije nego se razbole.