Tajna najboljeg pirea nije ni u mlijeku ni u maslacu nego u tome da krumpir uopće ne skuhate! Pokušajte ovako, isplati se

Pire od krumpira može biti savršen prilog za meso u toću, pohanu piletinu ili kiseli kupus s kobasicama, a može biti i teško razočaranje. Ako je vaš uvijek previše rijedak, nekako bezukusan i pun grudica, vrijeme je da preispitate način na koji ga obično pripremate. A kad otkrijete u čemu leži najčešća pogreška i gdje se krije tajna savršene teksture, mogli biste se zaprepastiti.

Kao što je poznato, kod klasičnog pirea krumpir se kuha u vodi, a upravo tu nastaje problem: tijekom kuhanja dio vode ulazi u krumpir. Kad ga poslije gnječite, već je poprilično hidratiziran pa teže upija maslac i toplo mlijeko ili vrhnje koje dodajemo da bi mu dali okus i kremoznost. Ako pretjerate s tekućinom, pire lako postane rijedak, a ako ga dugo miješate pokušavajući ga popraviti, može postati ljepljiv.

/Shutterstock

U restoranskim kuhinjama pire se radi malo drugačije nego kod kuće. Za posebno fini pire krumpir se često peče umjesto da se kuha, a jedna od metoda je položiti ga na deblji sloj krupne soli. Sol ovdje nije prvenstveno začin jer je krumpir još u kori, uloga joj je u tome da ga drži iznad lima i pomaže ravnomjernom pečenju, a donji sloj krumpira štiti od pare koja bi ga mogla namočiti. Rezultat je potpuno termički obrađen krumpir koji lakše upija ostale sastojke pa pire ima lijepu, svilenkastu teksturu i koncentriraniji okus krumpira.

Želite li iskušati ovu metodu, krumpir operite, dobro osušite i položite na sloj krupne soli pa ga pecite na oko 190-200 °C dok potpuno ne omekša. Još vrućeg ga prerežite, izdubite i zatim protisnite kroz pasirku ili fino sito. 

U takav krumpir maslac možete umiješati dok je još vrlo vruć, a zatim mu postupno dodjte zagrijano mlijeko ili vrhnje u količini koju tekstura jela traži..

Za ovu tehniku najbolje su sorte s više škroba i brašnastom strukturom, a nakon pečenja treba izbjegavati blender i štapni mikser jer se njihovim korištenjem oslobađa previše škroba i može pretvoriti pire u ljepljivu masu. Cjedilo, štrukapatata i obična gnječilica za pire daju puno bolji rezultat.