Kupili ste veću količinu krumpira, baš ste naiši na domaći od čovjeka kojeg poznajete ili ste naletjeli na akciju. Ma baš ste dobro prošli, mislili ste zadovoljni. A onda ste ga donijeli doma i pospremili, vjerujući da ćete barem koji tjedan uživati u njokima, pečenom krumpiru, knedlama, pireu, gulašima, krumpir salati, restanom krumpiru, musaki... ukratko, u svom onim dobrim jelima koja su još za nijansu bolja kad se rade s dobrim krumpirom.
A kad tamo... Kad ste nakon nekoliko dana posegnuli u svoju zalihu, dio krumpira je isklijao, dio istrulio, dio pozelenio, a ostatak se smežurao i niste sigurni trebate li i njega baciti (evo vam ovdje odgovor). Ajme tuge, ajme razočaranja. Kako se to dogodilo?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....