Kupus i raštika pripadaju skupini povrtnica koje su posebno zastupljene u jesenskoj i zimskoj prehrani. Dok se kupus uzgaja zbog čvrstih glavica koje se koriste svježe, kuhane ili ukiseljene, raštika se cijeni zbog velikih listova koji se mogu brati postupno tijekom hladnijeg dijela godine. Obje su prilagođene uzgoju na otvorenom, a posebno su zanimljive za vrtove u Dalmaciji.
Kupus se najčešće sadi iz presadnica
Kupus (Brassica oleracea var. capitata) jedna je od najpoznatijih povrtnih kultura, a ovisno o sorti može se uzgajati za ljetnu, jesensku ili zimsku potrošnju. Najčešće se proizvodi iz presadnica, iako je moguća i izravna sjetva na otvorenom.
Za jesenski uzgoj sjeme se sije tijekom svibnja i prve polovice lipnja, a presadnice se na stalno mjesto sade tijekom srpnja. Za proljetnu proizvodnju sjetva počinje ranije, već krajem zime ili početkom proljeća, ovisno o sorti i uvjetima uzgoja.
Za sadnju treba odabrati zdrave presadnice s nekoliko razvijenih pravih listova i dobro razvijenim korijenom. Kupusu odgovara sunčan položaj i rahlo, plodno tlo koje dobro zadržava vlagu, ali nije natopljeno vodom. Razmak sadnje ovisi o sorti i veličini glavice, a najčešće iznosi oko 60 do 70 centimetara između redova i 30 do 40 centimetara unutar reda.
Nakon presađivanja biljke je potrebno dobro zaliti kako bi se korijen što bolje povezao s tlom. Tijekom rasta važno je održavati ujednačenu vlažnost, osobito u vrijeme formiranja glavica. Nedostatak vode može usporiti njihov razvoj, dok nagle promjene vlažnosti mogu pridonijeti pucanju glavica.
Raštika je posebno prilagođena dalmatinskim vrtovima
Raštika (Brassica oleracea var. acephala) tradicionalna je lisnata kupusnjača koja se najčešće uzgaja u priobalju i na otocima. Za razliku od kupusa, ne razvija glavicu, nego uspravnu stabljiku s velikim listovima koji se koriste u prehrani. Postoji više lokalnih tipova koji se razlikuju po obliku, veličini i boji listova.
Uzgaja se iz presadnica, a za jesenski uzgoj sjeme se sije tijekom srpnja, dok se sadnja najčešće obavlja krajem kolovoza, nakon prvih obilnijih kiša. Presadnice se sade na razmak od 50 do 60 centimetara kako bi imale dovoljno prostora za razvoj.
Dobro uspijeva na sunčanim, ali i djelomično zasjenjenim položajima. Nije posebno zahtjevna prema vrsti tla, no najbolje rezultate daje na dubljem, rahlom i hranjivima bogatom zemljištu. Dobro podnosi visoke ljetne temperature, sušu i niske zimske temperature. Tijekom sušnih razdoblja njezin se rast može zaustaviti, a listovi postati tvrđi, no nakon kiše ponovno razvija kvalitetno lišće.
Jedna od njezinih prednosti je i to što se listovi mogu brati postupno, od donjeg dijela stabljike prema vrhu, ostavljajući mlade listove kako bi biljka nastavila rasti. Jesenski uzgoj omogućuje berbu od studenoga pa sve do proljeća. Nakon hladnijih dana listovi često postaju blažeg i ugodnijeg okusa.
Što se može saditi u studenome?
Glavni rokovi sadnje jesenskog kupusa i raštike već su prošli, no u područjima s blagom klimom moguće je iskoristiti i kasnije razdoblje ako su vremenski uvjeti povoljni. Za takvu sadnju potrebne su dobro razvijene presadnice, a tlo ne smije biti previše hladno ni natopljeno vodom. U kontinentalnim krajevima studeni je prikladniji za pripremu gredica i planiranje sljedeće sezone.
Pri izboru mjesta treba voditi računa i o plodoredu. Kupusnjače nije dobro saditi na istoj površini iz godine u godinu, nego ih je poželjno vraćati tek nakon nekoliko sezona. Time se smanjuje mogućnost nakupljanja bolesti i štetnika u tlu.
Vrijedne su za svakodnevnu prehranu
Kupus i raštika nisu samo zahvalne povrtnice za vrt nego i vrijedne namirnice. Kupus sadrži vitamin C i K, folate i prehrambena vlakna, a zbog visokog udjela vode ima malu energetsku vrijednost. Može se jesti svjež, kuhan, pirjan ili ukiseljen. Fermentirani kupus posebno je poznat u našoj kuhinji, a postupkom fermentacije nastaju i korisne bakterijske kulture.
Raštika se ističe sadržajem vitamina C i K, provitamina A, kalcija i drugih minerala. Sadrži i prehrambena vlakna te biljne spojeve karakteristične za kupusnjače. Zbog takvog sastava dobro je povremeno uvrstiti je u raznovrsnu prehranu.
U Dalmaciji se najčešće priprema kuhana, uz krumpir, maslinovo ulje i češnjak, a često se poslužuje i uz suho meso. Može se dodavati u juhe i variva, baš kao i kupus koji ima široku primjenu u tradicionalnim jelima.
Kako bi se sačuvalo što više hranjivih tvari, posebno vitamina C, povrće nije potrebno dugo kuhati u velikoj količini vode. Bolje ga je pripremati kraće, na pari ili u manjoj količini vode koju kasnije možemo iskoristiti za juhu ili varivo.
Kupus i raštika tako imaju važno mjesto u povrtnjaku i na jelovniku. Uz pravilan odabir sorte i odgovarajuće vrijeme sadnje mogu osigurati vlastiti urod za hladnije mjesece, a njihova jednostavna priprema i bogat nutritivni sastav dodatni su razlog da ih češće koristimo u prehrani.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....