StoryEditorOCM
Film & TVCINEMARK NA FESTIVALU

‘Zbornica‘: Košnica hrvatskog društva

17. studenog 2021. - 22:36

Novija hrvatska kinematografija nije iznjedrila veliki nacionalni i regionalni kinohit kao srpska ("Nečista krv", "Toma", "Južni vjetar 2"), ali dobila je zato još jedan kvalitetan i nagrađivan dugometražni prvijenac nekog mladog redatelja ili redateljice.

Nakon "Ne gledaj mi u pijat" Hane Jušić i "Matere" Jure Pavlovića, to je "Zbornica" Sonje Tarokić, ovjenčana priznanjem žirija u Karlovym Varyma, odakle je stigla na ZFF i doživjela svečanu hrvatsku premijeru tjedan dana prije početka redovne kinodistribucije.

FILM: Zbornica; drama; Hrvatska 2021. REŽIJA: Sonja Tarokić ULOGE: Marina Redžepović, Stojan Matavulj OCJENA: **** ½

Poput spomenutih mladih filmaša, Tarokić je stjecala iskustvo režijom sve boljih kratkometražnih filmova ("Crveno", "Kurvo", "Ja sam svoj život posložila", "Tlo pod nogama"), a neke je snimila upravo s Jušić ("Pametnice"), pokazavši autorski potencijal i perspektivu.

Otkako je Hana u dugom metru debitirala filmom "Ne gledaj mi u pijat", čekao se Sonjin dugometražni debi i, evo, dočekao. Čekanje se isplatilo: "Zbornica" je kruna dosadašnje Tarokićkine filmografije, veoma zahtjevan, ambiciozan i promišljeno režiran dramski film s iskricama društvene satire i crnog humora. Imponira ambicija redateljice, kao i njezina zrela egzekucija.

"Zbornica" je jedna od režijski najambicioznijih i najzahtjevnijih hrvatskih drama uopće, ne samo dugometražnih redateljskih prvijenaca. Tarokić je baratala iznimno velikom galerijom likova/ansamblom glumaca stiješnjenih unutar jedne osnovne škole, gdje se radnja filma najvećim dijelom i odvija. Ukratko, ovo je "altmanovski" komad filma ("Nashville", "Kratki rezovi").

Ako bi paralela sa samim Robertom Altmanom mogla zvučati malčice nadobudno, "Zbornica" se svakako može usporediti s odličnim "altmanovskim" ostvarenjima Tomislava Radića ("Što je Iva snimila", "Kotlovina"). No, čak ni Radić nije pred kamerom imao ovoliko likova kao Tarokić.

Likovi su zaposlenici/učitelji i učenici jedne osnovne škole. Barem ih je desetak važnijih, počevši od nove, idealistički nastrojene pedagoginje Anamarije (Marina Redžepović), preko ekscentričnog učitelja povijesti Siniše, do prevrtljive ravnateljice Vedrane (podjednako dojmljivi Stojan Matavulj i Nives Ivanković), a sporednih-epizodnih je valjda stotinjak, ako se uračunaju klinci i njihovi roditelji.

Klasičnog zapleta nema, odnosno podzapleti nastaju spontano i granaju se na licu mjesta tijekom Anamarijina (ne)snalaženja u jednoj zatvorenoj školskoj/zborničkoj zajednici i interakcija pedagoginje s drugima koje postupno mijenjaju njezin pogled na svijet, od idealizma do defetizma, kad shvati da taj svijet ne može promijeniti ni iznutra, kamoli iznutra prema van.

Način kako Tarokić uvlači gledatelja kao autsajdera u tu zatvorenu, klaustrofobičnu zajednicu, mikrokozmos hrvatskog društva, tj. Hrvatsku u malom, za hrvatske je pojmove mala škola režije i vrijedan pohvale.

Pritom posebno treba pohvaliti i njezine suradnike – u kadru sveprisutnu glumicu Redžepović kao našeg vodiča kroz "Zbornicu", snimatelja Danka Vučinkovića ("Zagreb Cappuccino", "Uzbuna na zelenom vrhu", "Kratki izlet", serija "Novine") koji je surađivao na redateljičinim kratkišima, te montažu/zvuk Borne Buljevića.

Svi su oni napravili lavovski posao, počevši od Tarokićkine kućne glumice u prvoj glavnoj ulozi koju redateljica evidentno voli i stalo joj je do njezina lika toliko da se na momente osjeća kako želi zakoračiti ispred kamere i utješno zagrliti Anamariju. Dinamizmom i mobilnošću režija/kamera povremeno gotovo da nadilazi dokudramske okvire i postaje "akcijska".

Kamera je naše oko, ali i uho, ona je opservacijska i pokretna, rijetko statična, dočaravajući dinamiku, kaos i strku jedne takve zajednice kao što je škola. Mizanscena je prenapučena učiteljima i učenicima koje kamera, švenkajući lijevo-desno, traži u gužvi i snima u drugom planu ako ne može u prvom, dijalozi se preklapaju, žamor je konstantan, teška kakofonija usporediva sa zujanjem pčela ili, još bolje, muha.

Manevri kamere odgovaraju Anamarijinu manevriranju dok nastoji "ishendlati" razne "sto ljudi, sto ćudi" situacije, nositi se s manipulacijama, podmetanjima i histerijama, tj. s kolegama, "jebenim glumcima", koji će vam reći nešto ufino, a iza leđa vas ogovarati i pokušati minirati vaše znanje i aktivnost svojim neznanjem i pasivnošću. Odrasli djeluju nezreli poput djece u "Zbornici" kao svojevrsnoj košnici društva s pčelama radilicama u vječnoj sjeni trutova, pa i muha što često letaju bez glave.

U kinima od 25. studenoga

"Zbornica" odmah nakon ZFF-a kreće u kina diljem Hrvatske, i to od četvrtka 25. studenoga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. prosinac 2022 19:35