Hype se s razlogom stvorio oko "Viteza tame" ("The Dark Knight") početkom ljeta 2008. zahvaljujući Jokeru u, pokazalo se, doista nevjerojatnoj interpretaciji Heatha Ledgera, darovitoga mladoga glumca koji, nažalost, nije doživio premijeru filma. U prethodniku "Viteza tame", blockbusteru "Batman početak" iz 2005., nestrpljivo se čekala pojava novog Brucea Waynea/Čovjeka-šišmiša (Christian Bale) nakon Michaela Keatona, Vala Kilmera i Georgea Clooneyja.
"The Dark Knight" je, pak, bildao ukazanje novog Jokera, nasljednika Jacka Nicholsona, i to odmah u briljantno izvedenoj uvodnoj sceni pljačke u stilu "Vrućine" Michaela Manna, s time da lopovi sada nose klaunske maske i pljačkaju mafijašku banku. Svi su tada u publici splitskog kina "Broadway" bili na iglama. Atmosfera iščekivanja bila je opipljiva i rijetko takvog intenziteta.
Redatelj Christopher Nolan načas je s leđa kadrirao Jokera, jednog od pljačkaša, kako drži masku klauna u lijevoj ruci, a onda prepustio ostalim lopovima da pričaju o njemu, pumpajući njegov lik i djelo. "Znam zašto ga zovu Joker. Zašto? Čuo sam da se šminka. Šminka? Da, da plaši ljude. Znaš, ratne boje..."
Usmena predaja lopova širi se o Jokeru, njihovu "mastermindovskom", psihopatskom šefu koji je spreman nasamariti i žrtvovati podanike. Klaunovi stradavaju jedan po jedan, ubijajući se međusobno ili padajući pokošeni mecima bankara. Joker je posljednji preostali klaun.
"Vjerujem da ono što te ne ubije, čini te... čudnijim", kaže Joker parafrazirajući Friedricha Nietzschea ("stranger" umjesto "stronger") kad skine masku u petoj minuti filma i otkrije svoje našminkano lice. Unutar prvih pet minuta Nolan je orkestrirao jedno od najboljih predstavljanja nekog lika/negativca u povijesti kinematografije.
Nepredvidljivost i anarhičnost Jokera, "agenta kaosa" koji korača na granici genijalnosti i ludosti, efektno je oslikana. Ako je anarhični Joker, sadistički negativac s "ukusom za teatralno", izazvao kaos među svojim ljudima, kakvu li je tek anarhiju s osmijehom na licu pripremio za "maskiranog pravednika" Batmana, gothamskog tužitelja Harveyja Denta (Aaron Eckhart) i, uopće, Gotham City.
Svaki put kad se nepredvidljivi Joker nađe u kadru, gledatelj ne zna što se može dogoditi, čak i ako se upoznao s likom u stripovima poput "The Killing Joke", ne samo u "Batmanu" Tima Burtona. Malo tko je, npr., mogao pretpostaviti kako će završiti Jokerov "magični trik" da nestane kemijska zabijena u stol ("Ta-da!"). Gledatelju se i na ponovni susret s filmom čini da Joker može napraviti nešto neočekivano, bilo što.
To je zato što Ledger glumi negativca na razmeđi stripa, filma i stvarnosti, kao nekog tko bi mogao zapravo postojati, ali, eto, izgleda kao Joker. Takav je i "Vitez tame", Nolanov realistični odgovor na stripovski superherojski blockbuster koji je ustvari epska "mannovska" mješavina uzbudljivog akcijskog trilera i kriminalističke drame opipljive tragike, samo što ima likove s maskama i plaštovima na obje strane zakona, "kostimirane nakaze" Batmana i Jokera.
Nolan režira "The Dark Knight" pronalazeći inspiraciju u "Heatu" i "mannovskim" plavetnim vizualima urbane usamljenosti i alijenacije, prisutne i u moćnoj glazbi Hansa Zimmera i Jamesa Newtona Howarda, a tu je i glumac William Fichtner kao poveznica. No, "Vitez tame" je nolanovski film prepoznatljive višeslojne priče i psihologizacije s potpisom redatelja "Mementa" i "Nesanice".
Odnosi među likovima su slojeviti: Bruceova stara ljubav Rachel Dawes (Maggie Gyllenhaal) sada je u vezi s Dentom, a Wayne je ionako u egzistencijalnoj krizi i pun je hamletovskih dvojbi u vezi toga što predstavlja kao Čovjek-šišmiš, iniciranih pojavom Jokera, pa nije čudno da u jednoj sceni drži masku Batmana u ruci kao Hamlet lubanju.
Bruce smatra da Batman "nema granice", ali njegov batler Alfred (Michael Caine) uvjerava ga da će ih "spoznati jednog dana", što se događa kad manipulatorski Joker uvede anarhiju i teror u Gotham, kvareći moralne kompase pozitivaca i pretvarajući "bijelog viteza" Denta u Two Facea s druge, tamne strane njegova novčića.
"Neki ljudi ne žele nešto logično. Samo žele vidjeti svijet kako gori", Alfred kaže Bruceu analizirajući Jokerovo stanje uma. Što Joker kaže o sebi? "Ja sam kao pas koji juri za automobilima. Ne bih znao što učiniti da uhvatim jedan. Znaš, ja samo radim... stvari".
Ledger igra Jokera kao impulzivnog negativca, divljeg psa iskrivljenog smiješka kojeg je automobil udario dok je jurio za njim pa se svako malo oblizuje kao da liže rane tijekom glumački iznimno moćnih, šekspirijanskih monologa ("Zanima li te odakle mi ovi ožiljci?, "Čemu ta ozbiljnost?!") ili filozofiranja o prirodi njegova odnosa s Batmanom dok visi naglavačke i pripovijeda o ludilu koje je "kao gravitacija" i samo ga treba "pogurati".
"Jedini razuman način življenja u ovom svijetu je bez pravila. A večeras ćeš prekršiti svoje jedino pravilo", govori on Batmanu tijekom izvanredne konfrontacije u policijskoj postaji. Glumeći Jokera fenomenalni Ledger je nestao u ulozi i prekršio mnoga pravila, Nolan također režirajući "The Dark Knight" kao netipičan superjunački blockbuster, odnosno obojica su napisali neka nova.
Utjecaji Jokera i "Viteza tame" mogu se pronaći u nizu filmova/likova/međuodnosa glavnog pozitivca i negativca od 2008. naovamo ("Skyfall", "Dredd", "Black Panther", "Nemoguća misija: Raspad sistema", "Birds Of Prey", "The Batman", "Crni telefon"...).
Međuodnos Batmana i Jokera, heroja i negativca, dobra i zla, upravo je briljantan, njihova tjelesna i mentalna konfrontacija se tenzično gradi od samoga početka. Akcija prirodno nastaje iz psihologizacije ili se na nju nadovezuje i nerijetko je blockbusterski spektakularna, kao u potjeri s Batpodom i kamionom koji će se prevrnuti naopako kao u "Terminatoru 3".
"Ti me upotpunjuješ", Joker prizna Batmanu kad se, nakon jurnjave, napokon nađu licem u lice, neočekivano citirajući "Jerryja Magirea", ali ima savršenog smisla da jedan ne može bez drugog. Batman i Joker su dvije strane jednog Dentova novčića u "Vitezu tame".