BATMAN SE VRAĆA Šišmiši i mačke naglavačke ili 20 godina fantazmagoričnog Romea i Julije

Film: BATMAN RETURNS; fantastična akcija; SAD, 1992.
Režija: Tim Burton
Uloge: Michael Keaton, Michelle Pfeiffer
Ocjena: *****

"Imela je otrovna ako je pojedeš. Poljubac je još otrovniji ako je iskren." - Batman i Catwoman, "Batman se vraća" (1992.)

Darkerski filmovi Tima Burtona u prvom planu redovito drže neobične protagoniste, poput Čovjeka-šišmiša. Batman se savršeno uklapa u profil “burtonovskog“ izdvojenog pojedinca. Autsajdere takvog tipa redatelj smješta u izmaštane svjetove mračne arhitekture - po mjeri bezvremena Gotham Cityja, u kojem “skauti postaju ljudi, a sretne kućanice žene-mačke“ - kako bi se tu udobnije osjećali, prekriveni “sjenama tame“.

Burtonovi likovi ne uklapaju se u tipičnu okolinu. Naseljavaju je samo tijelom, nipošto dušom. Njihova bi duša bila radije negdje drugdje. “Rado bih živjela s tobom u dvorcu, zauvijek, kao u bajci“, u jednoj sceni filma “Batman se vraća“ (1992.) Žena-mačka/Selina Kyle (Michelle Pfeiffer) prizna Čovjeku-šišmišu/Bruceu Wayneu (Michael Keaton), podsjećajući iskrenošću na Kim (Winona Ryder) iz “Edwarda Škarorukog“ (1990.).

“Batman Returns“ ogrnut je bajkovitim snježnim ugođajem i naizgled zamotan kao lijep božićni dar ispod hollywoodskog drvca na blagdansko jutro. Međutim, Burton otvara poklon s rukama Edwarda Scissorhandsa, ostavljajući “ožiljke“ na gledateljima koji su očekivali upakiranu akcijsku figuricu Batmana ili Jokera (Jack Nicholson) klaunovskog lica i nacerena ludila u osmjehu od uha do uha. Snoliku cirkusnu, burlesknu razuzdanost prvog “Batmana“ (1989.) Burton je izvrnuo naopako i zamijenio za košmarnu melankoliju subverzivna “(super)freak showa“, što je gotovo prepolovilo utržak “sequela“ i šefa studija Warner Bros navelo da se nakljuka tabletama za smirenje. “Sve je ovo samo ružan san, u krevetu si pod sedativima“, Burton mu je neskriveno poručio preko novog, manje teatralnog negativca Pingvina/Oswalda Cobblepota (Danny DeVito).

Psihološki iznimno iznijansiran i slojevit nastavak “Batmana“, koji Burtonj i scenarist Daniel Waters (“Heathers“) vode iz jedne osobne drame u drugu i treću, otvara se upravo genezom deformirana malog Oswalda u groteskna Pingvina nakon što ga roditelji, kao “malo drukčije dijete“, stavljaju u košaru i puštaju niz rijeku usred mrzle božićne noći posute bijelim pahuljama. Godinama kasnije Pingvinu je dojadilo biti “čudovište u očima drugih ljudi“ i skrivati se u kanalizaciji. Pingvin želi osnovno poštovanje, obične stvari koje stanovnici Gothama uzimaju “zdravo za gotovo“ - pronaći roditelje, otkriti tko su, samim time tko je i on sam.

Bolne rane iz djetinjstva, strah od odbačenosti i nakupljenu srdžbu/frustraciju srednjih godina Pingvin dijeli s Bruceom Wayneom (među ostalim, smrt roditelja i vječna, bijesom načeta trauma zbog iste). Njegov je Batman odraz u zrcalu Pingvina. “Ljubomoran si jer sam ja prava nakaza, a ti moraš nositi masku“, verbalno će Pingvin potkresati krila Čovjeku-šišmišu. Negativčeva opaska odnosi se i na Ženu-mačku, ljepoticu među zvijerima i “mačkicu“ kakvu Pingvin traži.

“Život je gadan, ja sam gadura“, opisat će se ona sama. Odjevena u uski fetišistički kostim boje tmine sa sado-mazo bičem u ruci, kadra potrošiti svih devet života u “plesanju s vragom“ na pomrčini mjeseca, noćnom pentranju po visokim Gothamovim višekatnicama i primjenjivanju borilačkih vještina na snažnim muškarcima koji se ne boje navaliti na slabije (žene) u zabačenim alejama, Catwoman je jedna od prvih feminističkih seksi osvetnica 90-ih, idealna djevojka za Batmana. Žena-mačka i Čovjek-šišmiš pomlatit će se prvom prilikom kad im se putovi isprepletu.

“Kako si mogao? Ja sam žena“, prigovorit će mu kad je obori šakom i zatim se zaigrati s njim kao s velikim klupkom garave vune, zariti mu kandžu u predjelu abdomena. No, tko se tuče, taj se voli, a njihov je odnos srce filma. Već u idućoj sceni Catwoman seduktivno maše repićem i sočno liže Batmanove usne kao tanjur pun očaravajućeg mlijeka. “Imela je otrovna ako je pojedeš. Poljubac je još otrovniji ako je iskren“, dodavaju se riječima, dok bi meke vibracije njihove uzajamne erotske požude mogle otopiti sve vrući limeni krov, opeći macine šapice i prizemljiti “krilatog štakora“ s nebeskih visina.

“Tko je čovjek iza šišmiša? Možda mi može pomoći da otkrijem ženu iza mačke“, mazno prede Catwoman, pipka mu odijelo i usklikne “Ovo nisi ti!“, da bi sekundu kasnije, posežući izvan kadra rukom prema Batmanovu spolovilu, zamijaukala “Evo te...“ osjetivši njegovu erekciju. Bruce Wayne naglo živne dočim policija Gothama pošalje svjetleći šišmišoliki signal za njegov alter-ego i uskoči u kostim Batmana te postaje “tempirana bomba kostimirane nakaze“ što eksplodira u fantaziji.

U njegovom prvom prizoru, prije nego što Batmanov logo zasvijetli poput neba punog zvijezda, Bruce je prikazan kao tužni pasivac dijabolično zasjenjena lica - nalakćen okajava razmišljajući u osami svoga doma. S druge strane, Selinu upoznajemo kao povučenu tajnicu koja nema sreće s muškarcima i na ulasku u stan imaginarnom suprugu viče “Dušo, stigla sam!“, čineći se jadnom sama sebi.

Kad šef Max Shreck (Christopher Walken) kazni njezinu znatiželju i baci je kroz zatvoreni prozor, Selinu oživljavaju mačke, ona šiva odijelo Catwoman i mnogo bolje se osjeća kao pohotna superjunakinja otkopčana libida.

“Ja sam Žena-mačka, čuj me kako ričem“, zamrnjauče puna samopouzdanja nakon što je "nahranila (unutarnju) mačku" i izgubila superherojsku nevinost kandžama izgrebavši nekog uličnog nasilnika, zamišljajući Shrecka i ostale arogantne muškarce u njezinu životu. I Selina i Bruce osjećaju se nelagodno u svojoj “normalnoj“ koži (usamljena tajnica, bogati ženik), pa zato na sebe i navlače superjunačku crnu, ispod koje skrivaju psihičke rane dublje od Marijanske brazde.


Za film je ključan razgovor zaljubljenih golubića o nemogućnosti vezivanja uslijed postojanja podjednako mračnih strana i dviju teško spojivih istina, odnosno problemu podvojenosti, “nešto poput Normana Batesa u 'Psihu'“. U najboljoj, simboličnoj sceni njihove “maske“ padaju na božićnom maskenbalu kad recitiraju govor o “otrovnoj imeli i poljupcu“ izgledajući ljudski izgubljeno.

Svi su uzvanici prerušeni u nekoga, samo Bruce i Selina nisu maskirani, što je zapravo njihova (anti)maska od društva kojem ne pripadaju. Catwoman i Batman prave su persone Seline i Brucea. Jednake. Podijeljene u srodnoj, manično-depresivnoj duši fantazmagoričnog “Romea i Julije“.

Nova Žena-mačka za novi milenij Za ulogu Žene-mačke u konkurenciji su bile Annette Bening, Lena Olin, Madonna, Geena Davis, Brooke Shields... Michelle Pfeiffer potukla je konkurenciju i postala Catwoman za tri milijuna dolara honorara, što je za osam manje koliko je dobio Michael Keaton za reprizni nastup Čovjeka-šišmiša. Michelle je toliko impresivna kao Žena-mačka da će ovoga srpnja oči cijeloga svijeta biti uperene u Anne Hathaway. Točno 20 godina nakon Pfeifferičine interpretacije, Hathaway će pokušati predstaviti Catwoman za novi milenij u spektaklu “Vitez tame: Povratak“ Christophera Nolana, kad to već nije pošlo za rukom Halle Berry u solo filmu o Ženi-mački (2004.).

Pingvin da, ali ne i Robin U igri za Pingvina bili su Dustin Hoffman, Marlon Brando, Bob Hoskins, Christopher Lloyd i John Candy. Čelnici Warner Brosa nagovarali su Burtona da u film uvede lik Robina, za koji je već pripremljen bio Marlon Wayans, no redatelj je odmahnuo rukom na tu mogućnost. Robin se pojavio u “Batmanu zauvijek“ (1995.) i “Batmanu i Robinu“ (1997.) Joela Schumachera koji je preuzeo (i upropastio) franšizu nakon što Burtonov nastavak, kao najskuplji spektakl 1992., skuplji i od “Smrtonosnog oružja 3“, nije zaradio očekivani iznos, s obzirom na prođu prvog filma, a i rekordno otvaranje od 47.7 milijuna dolara.

Christopher Walken kao Nosferatu “Batman se vraća“ pun je filmofilskih citata. Jedan od najočitijih “skriven“ je u imenu negativca Maximilliana Shrecka. Burton je preko lika Christophera Walkena, odlučio odati počast Maxu Schrecku, prvom filmskom vampiru u Murnauovu klasiku iz nijeme kinematografske ere (“Nosferatu“).

Burtonova bitka za mračni stil U intervjuu, koji smo s njim napravili na filmskom festivalu u Veneciji 2005., Tim Burton bio je prilično škrt u komentaru na novog “Batmana“. No, nedavno je priznao da mu se sviđa vizija Christophera Nolana. “Jedino mi dođe da se nasmijem od ironije s obzirom da su meni svi prigovarali zbog premračnog stila, a njegov nije ništa svjetliji. No, takav 'Batman' i treba biti. Iako, u moje vrijeme je to bilo teško postići. Ipak, izborio sam se za drukčiji pristup od očekivanog 'lighta', i to što sam učinio u međuvremenu je postalo normalno“, izjavio je Burton.

Psihopatologija i Čovjek-šišmiš “Batman Returns“ se pokazao kao jedan od najzanimljivijih filmova u krugovima psihologa i psihijatara koji su svašta iščitavali iz Burtonovih likova i njihove karakterizacije. Odlično predavanje na temu drugog Burtonova “seqeula“, nazvano “Psihopatologija i 'Batman se vraća'“ 17. svibnja u Zagrebu održali su povjesničar filma Daniel Rafaelić i psihijatrica Andreja Borovečki Šimurina. Rafaelić je, recimo, hrabro izjavio kako bi se Žena-mačka i Pingvin mogli pročitati kao likovi iz Bruce Wayneove/Batmanove podijeljene podsvijesti.