StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Svinja‘: Kad John Wick sretne praščića Babea? Probajte opet!

27. listopada 2021. - 22:38

"Želim svoju svinju natrag." – "Svinja" (2021.)

Ustrajnost je vrlina za kinofile i fanove Nicolasa Cagea kad je u pitanju njegov novi film "Svinja". Pušten u američka kina sredinom lipnja, a u nekim drugim zemljama krajem kolovoza, "Pig" je proveo dva mjeseca na čeki za hrvatsku distribuciju. Napokon je bio tempiran za 21. listopada, da bi se doslovce par dana ranije pomaknuo za 4. studenoga, kad je recenzija bila već spremna za pisanje i objavu.

Možda je tako i bolje, unatoč tome što kinofili i Cageovi fanovi trebaju još malo ustrajati da dočekaju film. Jer, 21. listopada u kina je krenula sva sila zvučnih naslova, "Dina", "Noć vještica ubija", "Toma", "Nesavršeni robot Ron"..., stoga bi se "Svinja" izgubila u gužvi. S druge strane, 4. studenoga je malo manja navala pa film može doći do izražaja.

FILM: Pig; drama; SAD, 2021. REŽIJA: Michael Sarnoski ULOGE: Nicolas Cage, Alex Wolff DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: **** ½

Bila bi prava šteta da nezapaženo ostane ugodno filmsko iznenađenje za Cageove fanove koji nisu odustali od svoga miljenika, posebice one koji su ga u posljednje vrijeme prekrižili kao glumca. Samo uđite u kino otvorena uma i ne očekujte očekivano. Naime, negdje se "Pig" pogrešno reklamira kao osvetnički akcijski triler u điru "Johna Wicka" ili "96 sati", uz tu razliku da junakovu odmazdu potiče otmica njegove svinje koja traži tartufe, a ne stradavanje psa ili kidnapiranje kćerke.

Film je lako mogao razviti "revenge action" konstituciju "Johna Wicka". Na koncu Cageov šutljivi, mrki lik, Rob, ide okolo govoreći "tražim svoju svinju" ili "želim svoju svinju natrag", bivajući precizan u potraživanju kao klasični tvrdi akcijaš, poput Mela Gibsona u "Vraćanju duga". Akcijaš kakvog je Cage znao glumiti od "Con Aira", naovamo, a ovdje igra Roba kao da je "conairovski" Cameron Poe postao pustinjak.

Svinju je, usto, naizgled oteo "netko koga ne želiš naljutiti". Međutim, tako postavljen, "Pig" bi se trebao svojski potruditi da ne postane trasherska svinjarija u kakvima, nemojmo se lagati, glumac zna glumiti zadnjih godina i odbijati publiku ("Jiu Jitsu", "Predatorski instinkt"...) ili da nekako funkcionira u približno sličnim gabaritima kao "Boja iz svemira" ili "Zabavni park noćnih mora" (Cage protiv oživjelih animatroničkih lutaka životinja).

Zato je sreća da "Svinja" nije išla tuda, premda je shvatljivo da je takav "pitch" može lakše prodati studiju i gledatelju. Opet, krilatica filma "Ne dobijemo puno stvari do kojih nam je stalo" samo je površinski "akcijska", na prvi pogled, dok debitantski redatelj i koscenarist Michael Sarnoski zajedno sa svojim glavnim glumcem kopa ispod te površine i pronalazi štošta, prkoseći žanrovskim nametima i prospektu Cageova "Johna Wicka" sa svinjom.

Kad John Wick sretne praščića Babea? Probajte opet! "Pig" ima više zajedničkih točaka s neakcijskim, dramskim filmovima kao što su "Leave No Trace" i "First Cow" u kojima su likovi živjeli u divljini i marili za kravu kao da im je prijateljica, a Cage je u "Joe" i "Mandy" elementu, dakle spreman za istinski izvrsnu ulogu, njegovu ponajbolju u novom mileniju.

Usamljenog tartufara Roba upoznajemo u zabačenim šumama Oregona, moguće nedaleko mjestu gdje su živjeli protagonisti iz "Ne ostavi traga". Robov jedini prijatelj je svinja dresirana da nađe tartufe, eventualno mladi trgovac Amir (Alex Wolff). Amir od njega kupuje gljive, što je Robu jedini izvor kakvog-takvog prihoda, makar mu novac nije ni potreban s obzirom da živi od prirode.

Redatelju i Cageu dovoljno je deset minuta da Roba načine misteriozno zanimljivim i odškrinu vrata njegovog introvertiranog svijeta. Tako, Rob odlazi u lov na tartufe sa svinjom, kuha gljive za objed... Pritom, jedva da progovori, šutljiv gotovo kao starčić u "Praščiću Babeu", kamoli da ga opere manična "cage-rage" histerija koju je glumac suzbio.

Zašto se Rob povukao od svijeta i nalikuje beskućniku? Moguće da to ima veze s gubitkom bliske ženske osobe - za njom evidentno tuguje, a njezin glas čujemo na audiokasetama. Što joj se točno dogodilo, nećemo doznati, ali i ne trebamo. Tek postupno doznajemo i škrte djeliće Robove prošlosti, premda je Cage komunicira govorom tijela, pogledom ili nekim postupkom, tipa da posegne za kasetofonom, stisne "play", ali i ubrzo stavi "stop", shrvan tugom od susreta s glasom voljene.

Zaplet se, uvjetno rečeno, počinje kuhati kad nepoznati počinitelji usred noći banu na Robova vrata, nokautiraju ga i otmu svinju. Tada kreće Robova potraga koja će ga, uz pomoć Amira, odvesti u grad Portland u potrazi za svinjom ("Babe: Pig In The City"), kamo će proći put od nekakvog podzemnog kluba boraca do elitnog restorana s "Michelinovom" zvjezdicom.

Tu nedje će Robov identitet biti otkriven: on je bivši "masterchef" Robert Felt, legenda kulinarske industrije. "Sjećam se vremena kad je tvoje ime nešto značilo. Danas više nemaš vrijednost, ne postojiš", govori jedan lik Robu koji je nestao sa scene prije 15 godina.

Govor posjeduje metafilmski prizvuk u kontekstu Cageove karijere. Glumac je nestao iz "A" produkcije otprilike unatrag 15 godina, između 2007. i 2010. ("Nacionalno blago 2", "Proročanstva", "Ludi poručnik", "Čarobnjakov učenik", "Kick-Ass"), a dotad je imao vrijednost, postojao, njegovo ime je nešto značilo.

Bio je oskarovac ("Napuštajući Las Vegas"), velika hollwoodska zvijezda ("Čovjek bez lica"), glumac viskobudžetnih blockbustera u produkciji hitmejkera Jerryja Bruckheimera ("Hrid"), ali i prestižnijih, ambicioznih filmova u režiji Briana De Palme, Joela Schumachera i Martina Scorsesea ("Zmijske oči", "Osam milimetara", "Između života i smrti"). Danas, pak, obitava u zabiti nezavisne, niskobudžetne kinematografije, podsjećajući na Roba.

Uloga Roba je osobna za Cagea i to se vidi, a osoban je i film kojeg je on i producirao i omogućio još jednu dobru izvedbu mladog Wolffa nakon "Naslijeđenog zla". Sin strogog oca gastronoma i ugostitelja Dariusa (nadahnuti Adam Arkin), Amir je važan sporedan lik u "Svinji" i Wolff ga spijeva načiniti interesantnim, tipa da uči slušati klasičnu glazbu u autu educirajući se putem CD-ova koji ističu važnost "melodije, harmonije i ritma" kao nečega što je bitno i za sam film.

Glazba Alexisa Grapsasa i Philipa Kleina je divno melodična i melankolična, a "Pig" rijetko harmoničan u jedinstvenoj viziji i, uopće, kao cjelina, ujedno i film apotekarski odmjerenog sporogorećeg, meditativnog ritma, bez trunke viška i manjka.

Odmjerena je i Cageova izvedba. Cage prolazi glumačku odiseju kakvu nije odavno prošao i podsjeća da još uvijek može odigrati moćnu ulogu u jednom od najboljih, najneobičnijih, najemotivnijih i najhumanijih filmova o gubitku koje ćete vidjeti ove godine i uopće. Krilatica "Svinje" se pokazala točnom. Ne dobijemo puno stvari do kojih nam je stalo.

Cageov film koji je snimao u Dubrovniku stiže 2022.

Nestrpljivo se čeka Cageov (meta)film koji je snimao u Dubrovniku "The Unbearable Weight Of Massive Talent", a trebao bi u kina u travnju 2022. godine.

item - id = 1138451
related id = 0 -> 1155716
related id = 1 -> 1155677
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. siječanj 2022 18:12