
Dosegnuti razinu vizualno prijelomnog i Oscarom pozlaćenog animiranog remek-djela “Spider-Man: Novi svijet” iz 2018. nije nimalo lako. “Spider-Man: Into The Spider-Verse” je, uz “Inside Out”, ponajbolji hollywoodski animirani film 2010-ih, vjerojatno i malo šire. Posrijedi je ujedno i ponajbolji film o Čovjeku-pauku pored “Spider-Mana 2” Sama Raimija.
Pred nastavkom animiranog “Spider-Mana” bio je, dakle, iznimno težak zadatak, ali Čovjek-pauk je navikao da “s velikim moćima dolazi velika odgovornost”. To je njegova mantra. Nastavku “Spider-Man: Putovanje kroz Spider-svijet” (“Spider-Man: Across The Spider-Verse”) pristupilo se odgovorno i pokazao se dostojnim prethodnika, a vizualno još spektakularnijim i emotivno izazovnijim za superheroja.
Svakako, “Spider-Man: Putovanje kroz Spider-svijet” odbija živjeti na staroj slavi i reprizirati formulu prijašnjeg filma, već želi napraviti nešto drukčije. “Hajdemo ovaj put drukčije, skroz drukčije”, najavljuje na početku filma Gwen Stacey alias Spider-Woman s glasom mlade zvijezde Hailee Steinfeld.
Gwen pripovijeda o tinejdžeru Milesu Moralesu kojeg je ugrizao radioaktivni pauk itd., pri čemu četiri puta ponovi da on “nije jedini” (Spider-Man). Prije nego što se Miles ukaže animiranim stasom i glasom Shameika Moorea, Gwen ima kompliciran odnos s ocem policajcem Georgeom (Shea Whigham) koji misli da je Spider-Woman ubila jednog od Spider-Mana.
“Čemu maska ako ništa ne skriva”, pita se George. Pod maskom Spider-Woman, Gwen se bori protiv Strvinara kojeg smo vidjeli u filmu “Spider-Man: Povratak kući” u interpretaciji Michaela Keatona. Strvinar dolijeće iz druge dimenzije, kao i nindža vampir Čovjek-pauk, alias Miguel O’Hara, tj. Spider-Man 2099 (Oscar Isaac) i on će pomoći Gwen u borbi s letećim supernegativcem zajedno s Jessicom Drew bIssa Rae) koja trudna juri u akciju i nastavlja tamo gdje je stala kraljica Ronal u “Avataru 2”.
Uvod u “Spider-Man: Across The Spider-Verse” postavlja centralne teme nastavka: odnosi roditelja i djece, druge dimenzije i mnoštvo višedimenzionalnih Spider-ljudi i/li negativaca. Prvi film se inteligentno igrao konceptom multisvemira i paralelnih dimenzija.
Najednom je to postao trend u superjunačkim blockbusterima (“Spider-Man: Put bez povratka”, “Doktor Strange u multiverzumu ludila”) i izvan njih (“Sve u isto vrijeme”). Trend se ekspandira u “Putovanju kroz Spider-svijet” pa Miles i Gwen upadaju iz jedne dimenzije u drugu.
Miles otkriva da postoji elitno društvo najboljih Spider-ljudi koji paze da se multisvemir ne sruši (“Dobrodošao u Spider-društvo”). Na rušenje multisvemira tipuje briljantni supernegativac boje dalmatinera s točkastim licem i crnim rupama na bijelom tijelu koji je napokon oživio sa stranica stripa.
Ljubitelji stripova znaju da je to Jonathan Ohnn alias Točka ili Spot (Jason Schwartzman), nekoć znan i kao Fleka. Točka je svojevrsni crno-bijeli T-1000 iz “Spider-Man” svemira, osobno najdraži “Spidey” negativac kojeg je bilo užitak gledati u borbi protiv Čovjeka-pauka na stranicama “EKS” stripova.
Vizualne mogućnosti ovog negativca su neslućene i “Across The Spider-Verse” maksimalno koristi Točkin lik i djelo, potvrđujući ga kao puno više od “negativca tjedna” – “transdimenzionalno superbiće” koje u rukama drži “moć multisvemira”. Točke na njegovu tijelu postaju međudimenzionalni portali koji ga mogu odvesti gdje god poželi tako da će u jednom trenutku ući i u strip, odakle je i izašao kao njegovo ultimativno utjelovljenje, supernegativac nalik živoj tinti prolivenoj na stripovskom crtežu.
Sukladno tome, kadrovi filma na trenutke postaju crno-bijeli stripovski s proplamsajevima (crvene) boje. Inventivna animacija se s lakoćom prebacuje od c/b tehnike do vibrantnog multikolora i impresionira detaljima. Zna se učiniti kao da je “Putovanje kroz Spider-svijet” animirao Banksy zahvaljujuću neonskoj “graffiti” animaciji, najviše iskorištenoj u scenama prekoračivanja pragova dimenzija i putovanja kroz portalske procjepe koje potenciraju stripovsku vizualiju filma "Spider-Man: Daleko od kuće".
Povremeno se autori znaju malčice zanijeti iskričavim bojama i pogubiti u jarkom koloritu, jednako kao i u humoru i nizanju prekobrojnim Spider-likova. No, animacija je artistički jedinstvena i virtuozna, probija vizualne granice čak i više u odnosu na original koji nas je, imerzivan kakav jest, uvukao u svijet stripa kao rijetko neki film prije i redefinirao pojam stripovskog blockbustera, a priču i dalje pokreće emocija.
“Across The Spider-Verse” je emocionalno rezonantan i kompleksan u interakcijama superjunaka i supernegativca koji su stvorili jedan drugoga, roditelja i djece, Milesa i Gwen. Jedna od najimpresivnijih scena tiče se razgovora Milesa i Gwen dok naopačke vise na krovu grada.
Film je podjednako emotivno i vizualno putovanje kroz dimenzije, a unatoč povremenim prenaglašenostima hvata akcijsko-komično-dramsku esenciju Spider-Mana, pa i više od toga. “Putovanje kroz Spider-svijet” povezuje sve Spider-Manove inkarnacije iz šireg kanona u mrežu sudbine, od stripovskih do filmskih i animiranih.