SPIDER-MAN: NOVI SVIJET Svi smo mi Spider-Man

Recitacija klasične "spider-manovske" mantre "s velikim moćima dolazi velika odgovornost" biva prekinuta u animiranom filmu "Spider-Man: Novi svijet". "Dosta mi je te rečenice", presiječe stariji Spider-Man mladog nasljednika kad ovaj počne izgovarati "with great power comes great responsibility". Imajući u vidu koliko puta je rečenica izgovorena ili natuknuta u šest filmova unatrag 16 godina, moguće da je stariji Spidey glasnovogornik nekih ciničnijih gledatelja kojima je lagano već puna kapa Spider-Mana.

Od 2002. prema naprijed u kina su doletjele tri različite inkarnacije Petera Parkera alias Čovjeka-pauka (Tobey Maguire, Andrew Garfield, Tom Holland) s približno jednakom moći i odgovornostima u trima filmovima Sama Raimija, dvama u režiji Marca Webba i zasad jednim Jona Wattsa koji upravo sprema nastavak hita "Spider-Man: Povratka kući" za 2019. godinu. Plus, Hollandov Spidey se pojavio u trećem "Kapetanu Americi" i "Osvetnicima 3", a bit će i u četvrtom dijelu "Avengersa".

Konkurentski Batman je, usporedbe radi, imao samo dvije kinoinkarnacije više, tri ako računamo animiranog Lego Batmana, ali njemu je za to trebalo 27 godina, koliko je prošlo od Michaela Keatona do Bena Afflecka. Promijenilo se i dvostruko više Spider-Manova nego Bondova u novom mileniju. Spideyjev kostim se svakako dovoljno iznosio, ako ne izlizao. Drugim riječima, Spider-Man je posljednji superjunak kojemu je bila potrebna nova inačica. Zato su autori superherojskog crtića "Spider-Man: Into The Spider-Verse" napravili nemogući pothvat načinivši Čovjeka-pauka nanovo svježim i čudesnim, i to na način da nisu išli niz dlaku gledateljima sitima Marvelova superjunaka.

Smiono su, štoviše, usedmerostručili njegove verzije i u jednom (animiranom) filmu ispričali gotovo isto toliko pozadinskih priča različitih Spideyja. Ikonografija Čovjeka-pauka je poznata, no čini se friškom zbog postmodernog (auto)ironičnog diskursa i priče koja radi novu crnu rupu u njegovu multisvemiru, dovodeći alternativne Spider-Mane iz drugih dimenzija koji se čude da nisu jedini Spider-Mani. "Koliko još Spider-Mana ima", dvoji netko u crtiću. "To je pitanje za Comic-Con", doleti odgovor.

Prvi Spider-Man samosvjesno govori "Ponovimo još jednom: ugrizao me radioaktivni pauk, s velikim moćima dolaze velika odgovornost... znate već" i usput se, poput Deadpoola, hvali da ima svoj strip, žitarice, pjesmu i, hm, sladoled. Animirana montaža Spideyjevih akcija obuhvaća sve njegove prethodne personifikacije i filmove koji, znači, nisu ignorirani (kako se u novije vrijeme znade dogoditi s novim nastavcima), čak ni Webbovi slabije prihvaćeni "Čudesni Spider-Mani" s Garfieldom.

Ipak, glavni (super)junak nije Peter Parker, nego tamnoputi Miles Morales, alternativni Spider-Man koji se pojavio u stripovima 2011. godine. Njega će, dakako, također ugristi radioaktivni pauk, postat će Spider-Man, boriti se s supernegativcem koji uz pomoć super-sudarača otvara portal s više sudarajućih dimenzija (trokrilni Kingpin) i prije toga se zaljubiti u djevojku (Gwen Stacy; Spider-Woman iz druge dimenzije). No, Milesova pozadinska priča je "brutalna", kako opaža alternativni Spider-Noir, crno-bijeli, "noirovski" Spider-Man iz 1933., kad se susretnu.

Možda i najbrutalnija dosad, a definitivno nešto drukčija. Milesov otac je policajac, što mu ne olakšava pubertet, on pohađa elitnu srednju školu, voli grafite i hip hop, blizak je sa stricom... ali recimo samo da su stvari iznenađujuće kompleksnije, tragičnije i mračnije nego se možda doimaju. "Spider-Man: Novi svijet" jest animirani film, no nije za najmlađe klince: u ovom crtiću ljudi stradavaju i umiru, a Miles će istodobno iskusiti gubitak i razočaranje. Stvari su i otkačenije nego dosad, među ostalim u metatekstualnom/filmskom smislu, definitivno bliže "Deadpoolu" i "Kick-Assu" nego prijašnjim "Spider-Manima".

Preciznije, "Spider-Man: Into The Spider-Verse" gotovo radi za Čovjeka-pauka ono što je "The Lego Batman Movie" napravio za Čovjeka-šišmiša, zaslugom koscenarista i koproducenata Phila Lorda i Christophera Millera ("The Lego Movie"). Prije nego što mu se putevi isprepletu sa starijim Spider-Manom koji mu postaje mentor i uči lekcijama o pravom značenju superherojstva, Miles će se učiti Spider-šemama listajući stripove o Čovjeku-pauku i nešto duže negirati tko je postao ("to je samo pubertet").

Stariji Spider-Man iz paralelne stvarnosti, pak, njeguje klošarski "look" i ima škembicu. Remećenje prostor-vrijeme dimenzija dovodi još i ženskog "anime" Spideyja te bizarnog svinjolikog Spider-Mana iz kvazi-Looney Tunes crtića, zvanog Spider-Ham koji je zadužen za humor. "Ti si iz nekog crtića", negativac Škorpion sprda Spider-šunku. "Imaš nešto protiv crtića", pita ga Spider-Ham. Nemamo ništa protiv crtića ako su ovako dobri kao "Spider-Man: Novi svijet" kojega bismo se usudili proglasiti najboljim 2018. (ispred "Izbavitelja 2" i "Ralph ruši Internet"), a definitivno najvirtuoznije animiranim.

Animacija je stripovska, iznimno vibrantna i umjetnička, nesvakidašnja kombinacija šarenih grafita uličnog arta i sofisticiranog Marvelovog stripa s pripadajućim sjenčenjima, podijeljenim ekranima, "onomatopejskim" zvučnim efektima, unutarnjim mislima u balončićima. Mnogi kadrovi izgledaju kao da su preslikani iz stripova da bi sigurno bio ponosan pokojni Stan Lee (dobio lijepu "cameo" posvetu). Samo su dinamizirani filmskom montažom i renderirani u 3D animaciju koja si u akcijskom smislu dopušta dosta toga što bi u filmu bilo teško izvedivo, čak i ako ga režira Raimi.

Na momente izgleda kako je strip doslovce oživio i akcijski eksplodirao na kinoplatnu, a takav osjećaj nismo imali od Raimijeva "Spider-Mana 2". "Into The Spider-Verse" nije "Spider-Man 2", ali je jedan od najboljih filmova o Čovjeku-pauku koji, neovisno o autoironičnom diskursu, ima srce na mjestu i u stripovski zarez pogađa bit superjunaka, njegov lik i djelo. Inspiriran Spider-Manom svatko može nositi masku. Svatko može biti Spider-Man.