Neprihvaćena u doba kinopremijere, kriminalistička drama “Savršeni svijet” (“A Perfect World”, 1993.) spada među najpodcjenjenije, ali i najsavršenije filmove redatelja Clinta Eastwooda. Rijetki su kritičari i gledatelji u realnom vremenu uvidjeli ili barem naslutili veličinu “Savršenog svijeta” koji je prošao prilično nezapaženo i ostao u sjeni drugih Eastwoodovih filmova.
Godinu dana ranije vestern “Nepomirljivi” osvojio je Oscara, a u ljeto 1993. akcijski triler “Na vatrenoj liniji” postao je popriličan kinohit. Bilo je jasno da “A Perfect World” ne uživa neku reputaciju u svijetu kad je bio stavljen na repertoar splitskog kina “Tesla”, dok su “Unforgiven” i “In The Line Of Fire” zaigrali u elitnog “Centrala”, kao i “Mostovi okruga Madison”, pa i “Neograničena moć” ako sjećanje ne vara.
Neovisno o tome, ovaj je filmofil i budući kritičar ostao pod velikim dojmom tijekom gledanja “Savršenog svijeta” u kinu i uvrstio ga u kućnu VHS kolekciju odmah nakon izlaska na videotržište.
“A Perfect World” se nastavio gledati kao jedna od formativnih hollywoodskih drama epohe uz “Kišnog čovjeka”, “Društvo mrtvih pjesnika”, “Kralja ribara”, “Miris žene”, “U ime oca”, “Iskupljenje u Shawshanku”, “Napuštajući Las Vegas”, “Dobrog Willa Huntinga”...
Inicijalna privlačnost bila je magnetična uloga nikad popularnijeg Kevina Costnera (“Ples s vukovima”, “Robin Hood: Princ lopova”, “JFK”, “Tjelohranitelj”), ponajbolja u glumčevoj karijeri, tj. postupno razvijanje odnosa njegova dopadljivog dobrog-lošeg lika Butcha Haynesa i malog Phillipa (T.J. Lowther) na tragu “Shanea”, “Drumskog ratnika”, “Terminatora 2” i “Usamljenog zaštitnika”.
Otac-sin odnos između odmetnika Butcha i dječaka Phillipa još uvijek je srce “Savršenog svijeta”, filma iz pera scenarista Johna Leeja Hancocka. No, friško gledanje ovog dragulja devedesetih otkrilo je nove slojeve koji Eastwoodov uradak s raskrižja žanrovske i umjetničke kinematografije, u stilu “Pustare” Terrencea Malicka, razlikuju od ostvarenja slično postavljene karakterne dinamike i likova (anti)junačkih zamjenskih očeva ili očinskih figura.
Već je Eastwood znao razbijati filmske konvencije i subvertirati žanrove i/li vlastitu Prljavi Harry/Čovjek bez imena personu, a to radi višestruko u filmu “A Perfect World”. Potjera njegova teksaškog rendžera Reda Garnetta za bjeguncem Butchom nije nabrijana i neće rezultirati novim “Kordonom” s konstantnom pucnjavom i sudarima (ubijanje, kad se dogodi, ostaje izvan kadra), niti ćemo doživjeti očekivanu konfrontaciju dvije generacije hollywoodskih zvijezda Eastwooda i Costnera koji se sreću oči u oči tek u završnici lišenoj akcije unatoč akcijskim toponimima (nišan snajpera, helikopter).
Umjesto buke i brzine Eastwood preferira tišinu, refleksiju, melankoliju i meditativan ritam. Također, kad Butch pobjegne iz zatvora i u bijegu uzme Phillipa kao taoca, Eastwood ne prikazuje zbivanja i (ne)savršeni svijet isključivo iz očišta otetog klinca, već je sklon perspektivi (i introspektivi) otmičara. Osmogodišnji Phillip u Butchu ne vidi groznog kriminalca nakon što ga pita “Hoćeš li me napucati?” i ovaj mu odgovori “Ne, ti i ja smo prijatelji”.
Jer, Butch to i nije – on nije “dobar čovjek”, ali nije ni “najgori”. “Ti nisi zločest”, shvaća Phillip koji u Butchu vidi novog oca nakon što ga je pravi tata napustio. Butch mu dopušta stvari kakve su mu zabranjene kao članu obitelji Jehovinih svjedoka, sitnice što dječji život i djetinjstvo znače poput ispijanja Cole, “trick ‘r’ treat” maskiranja za Noć vještica i vožnje toboganom.
Klinac će popiti čak četiri Cole i krišom ukrasti kostim dobrog duha Caspera i iz njega neće izići do kraja filma, dok je vožnja toboganom simulirana tako što ga je Butch provozao na krovu auta. On doživljava dječačku avanturu života kroz malo opasniju i stvarniju igru "kauboja i indijanaca", tj. policajaca i kriminalaca, toliko da ne bježi kad je mogao, nego je ostao s Butchom koji mu daje da sastavi “popis svega što je htio, a nije smio”.
Međutim, zanimljivo je i da odbjegli robijaš Butch u Phillipu vidi nešto više od sina kojeg neće nikad imati – sebe samoga u njegovoj dobi. Ne spominje Butch tek tako svom “navigatoru” Phillipu da je ukradeni automobil vremeplov (“naprijed je budućnost, natrag prošlost”).
Iako vozi naprijed, Butch se vraća natrag u svoju prošlost i ponovno proživljava izgubljeno djetinjstvo kad se poveže s Phillipom. I Butchov otac je bio odsutan i preuzeo je brigu o njemu nakon smrti majke, ali pokazao se, vičan nasilju, kao sve samo ne otac godine, uslijed čega je on zasigurno i završio na drugoj strani zakona. Zato je Butch posebno osjetljiv na to kako odrasli tretiraju djecu i reagirat će ljutito kad crni farmer (George Hayes), koji ga je ugostio, izudara svoga mališana.
Eastwood je preko Butcha nastavio promišljeno (pre)ispitivati motiv nasilja s kojim ima blizak odnos od špageti vesterna i akcijskih filmova o Prljavom Harryju, istraživati njegove korijene i utjecaj na čovjeka i ljudsku psihu, tj. kako ga može (de)formirati od malih nogu. “Savršeni svijet” se izvrsno nadovezuje na “Nepomirljive” kao još jedna Eastwoodova kontemplacija o nasilju, istovremeno sjajna krimi drama, “road/chase movie” i film o odrastanju djece i kajanju odraslih. Neopjevano remek-djelo.