Vozila javnog prijevoza središnje su mjesto za tučnjave u ovogodišnjim akcijskim filmovima. Najprije smo imali makljažu u autobusu u "Nobodyju", a zatim i u "Shang-Chiju". Negdje između njih smjestila se tuča u vlaku u "Pravdi za obitelj" ("Sweet Girl"), inače prva veća akcijska scena Netflixova filma.
To je najbolja scena "Pravde za obitelj", ali znatno slabije orkestrirana u odnosu na spomenute akcije ili "Putnika" s Liamom Neesonom (također vlak). Nedostaje joj vješto koreografirane brutalnosti "Nobodyja" i superjunačke zaigranosti "Shang-Chija", makar u sceni sudjelovao Jason Momoa ("Game Of Thrones"), utjelovitelj superheroja Aquamana.
Momoa je uvjerljiv u akciji, tesao se i u "cliffhangerovskom" akcijskom trileru "Braven", no "Sweet Girl" je Brianu Andrewu Mendozi prva režija. Mendoza je umješno producirao "Bravena", ali kao redatelju nijedna njegova akcijska scena ne podiže puls, sve je prosječno ili u vrh glave korektno, a režirano u "shaky cam" stilu, kao da su "96 sati" i klo(v)novi filmova o Jasonu Bourneu još uvijek drmaju box-officeom, odnosno da se nisu dogodile akcije poput "Racije" i "John Wicka".
Riječju, "Pravda za obitelj" se akcijski ama baš ničim ne izdvaja od žanrovskog prosjeka. Možda baš zato Mendoza pokušava nadoknaditi akciju emocijama, akcijsko-trilerskom potkom i završnim preokretom iz scenarija Gregga Hurwitza i Philipa Eisnera ("Na rubu horizonta"), nakon što se trudi zakačiti gledatelja uvodnom scenom Momoina skoka s nekakvog mosta umjesto predaje policiji i njegovim zaključkom "Nije trebalo biti ovako".
Emocije su povremeno opipljive i Momoa daje dosad najosjećajniju izvedbu, glumeći bivšeg vojnika, sada obiteljskog čovjeka Raya Coopera kojemu supruga Amanda (Adria Arjona) oboli od raka nakon što je s tržišta povučen potencijalno spasonosan lijek, a veoma solidno mu parira mlada nada Isabela Merced ("Transformers 5", "Instant obitelj", "Sicario 2", "Dora i izgubljeni grad") u ulozi kćerke Rachel koju se zakleo čuvati.
Karizmatični Momoa je čak i nadahnutiji u drami nego akciji, a iako je njegova tjelesnost nabildanog rokera impozantna i ističe se da je lik "sparirao (u ringu) s žilavim tipovima", u jednoj borbi će, realizma radi, popiti nož u stomak. Rayeva bol je prenosiva kad Amanda umre i njegov krik ostaje u sjećanju više od akcije kad film završi.
Kako je shrvani Ray prethodno predstavniku farmaceutske korporacije (Justin Bartha) akcijski tipično zaprijetio "Ako moja žena umre, bit će to tvoja smrtna presuda", kad počne čačkati po slučaju i otkrivati konspiraciju razmjerno sličnu kao u "Erin Brockovich" i "Mutnim vodama", ubrzo će on i Rachel postati meta korporativnih plaćenika i naći se u bijegu od zakona kao Harrison Ford u "Bjeguncu", samo ne na akcijski jednako tenzičan i dinamičan način.
Tajming je pogođen za negativce iz farmaceutske korporacije, no film ne uspijeva biti politički subverzivan pa radije u priču ubacuje psihopatskog ubojicu Amosa Santosa, netipičnog lika za akcijski film i modeliranog po Antonu Chigurhu iz "Nema zemlje za starce", ali ni približno tako pamtljivog jer njegov tumač Manuel Garcia-Rulfo nije Javier Bardem, niti su Mendoza i scenaristi braća Coen.
Konačno, da se "Sweet Girl" koliko-toliko razlikuje od sličnih akcijskih trilera scenaristi i redatelj su posegnuli za iznenadnim "twistom" po uzoru na "Šesto čulo" i "Klub boraca" (samo besmislenijim) koji je malo tko očekivao unatoč tome što se mogao nazrijeti. Internet je pun natpisa o neočekivanom, šokantnom obratu od premijere filma krajem kolovoza naovamo, stoga ste vjerojatno načuli o čemu se radi, no zlu ne trebalo tu je upozorenje za "spoiler".
Naime, otkriva se da je Ray podlegao ozlijedi od noža i da je Ra(y)chel sama bila u bijegu i osvećivala se negativcima za gubitak majke i oca; to ju je načinio psihički fragilnom, uslijed čega je procesuirala traumu tako da je zamišljala sebe u ulozi oca. Ray je, dakle, Rachel pa odatle povremeno trapave scene borbe, pretrapave za Momou, ali ne i Merced, no svejedno je neuvjerljivo da obična djevojka u kratkom roku može postati takva osvetnica.
Preokret ne funkcionira ni u podtekstu, za razliku od "The Sixth Sense". Filmska smrt Brucea Willisa stigla je u razdoblju kad su akcijski heroji stare škole lagano izumirali. Da Raya glumi neki izrazitiji akcijski glumac novije stare garde, Vin Diesel, Jason Statham ili Dwayne Johnson, a ne Momoa, "twist" bio imao nekog interžanrovskog smisla kao najava (konačnog?) izumiranja mačo junačenja u vrijeme kada estrogen ozbiljno prijeti nadjačati testosteron.