“Valjda mislite da ste neki junak“, jedan negativac podcjenjuje bivšeg policajca Michaela MacCauleyja (Liam Neeson) kad mu se odluči suprotstaviti u akcijskom trileru “Putnik“. Zlikovac očito nije gledao nijedan akcić Liama Neesona od 2008. naovamo. “The Commuter“ je izašao u kina taman da proslavi desetu godišnjicu Neesonova akcijskog junačenja pod stare dane na velikom ekranu. Dotad mahom poznat kao dramski(ji) glumac, s povremenim mentorskim akcijskim ulogama, kao u “Ratovima zvijezda: Fantomskoj prijetnji“ i “Batmanu početak“, Neeson je 2008. krenuo u utrku za titulu kralja novomilenijske gerijakcije (izvedenica od gerijatrija i akcija) s kinohitom “96 sati“, i to je u međuvremenu i postao.
Tržišne brojke od 2008. do 2018. naklonjenije su Neesonu u odnosu na njegove genera(k)cijske pandane i žanrovske veterane Stallonea, Willisa i Schwarzeneggera. Nevjerojatno, ali istinito, treći “Taken“ namlatio je 2015. u premijernom vikendu u američkim kinima više dolara nego “The Expendables 3“ tijekom čitave distribucije, dakle ekvivalentno tome da jedan “Spider-Man: Homecoming“ na box-officeu potuče “Justice League“. Ukupna zarada serijala “96 sati“ u svijetu se procjenjuje na blizu milijardu dolara, što je svota kakvu danas od akcijskojunačkih filmova dostižu ili prestižu samo James Bond, Jason Bourne, Tom Cruise (“Nemoguća misija“) te udruženi nasljednici gorespomenutog “svetog trojstva akcije“ Vin Diesel, Dwayne Johnson i Jason Statham (“Brzi i žestoki“).
Uskoro 66-godišnji Neeson toga je svjestan, zato je brže-bolje opovrgnuo ne tako davnu najavu da će otići u akcijsku mirovinu. Četvrti glumčev film u režiji Jaumea Collet-Serre (“Opasnost iz dubine“) iza “Ukradenog identiteta“, “Non Stop“ i “Noćne potjere“, “Putnik“ služi kao ogledni primjer Neesonova demantija. No, Neeson je svjestan i svojih godina pa je “The Commuter“, nakon superiornijeg “Run All Night“, drugi akcijski film zaredom koji u kratkim predasima od akcije razmišlja o njegovom junačenju i propituje ga, o čemu u “Takenu 3“ nije bilo govora.
To ima smisla budući da je Neeson akcijsku karijeru mahom sagradio kao “thinking man's action hero“ u odijelu, gospodin Harrison Ford u borilačkom tijelu kostolomca Stevena Seagala, kako ne bi puno naštetio svom prethodnom dramskom imidžu. Ima, utoliko, smisla i da je “Putnik“ Neesonov odgovor na Seagalovu “Opsadu 2“, kao što je glumac s “96 sati“ odgovarao Schwarzeneggerovu “Komandosu“, s “Non Stop“ i “96 sati: U bijegu“ Fordovim akcijskim trilerima “Air Force One“ i “Bjegunac“, odnosno s “Noćnom potjerom“ Eastwoodovom “Nepomirljivom“, vestern sumi jedne kaubojske i akcijske karijere.
Ali, baš zbog “thinking man's action hero“ etikete film se barem zapliće poput “hičkokovskog“ trilera, još više naspram “Unknown“ i “Non Stop“, ako se već raspliće kao atraktivni akcijski spektakl devedesetih bez previše razmišljanja s (nažalost većinski računalno generiranim) vlakom izbačenim iz tračnica i vagonima koji se premeću po zraku i rade junaku o glavi. Konkretno, utjecaji Hitchcockovih klasika “Dama koja nestaje“ i “Nepoznati iz Nord Expressa“, pa i “Sjever-sjeverozapad“, vidljivi su u zapletu filma.
A zaplet počinje kad Neesonovu MacCauleyju jednog napose užasnog dana - dobio otkaz kao prodavač osiguranja, a novac mu treba za sinovo školovanje - u prigradskom vlaku na putu kući iznenada priđe misteriozna žena (Vera Farmiga), sjeda nasuprot njega u kupeu i postavlja mu hipotetsko pitanje, “nešto nebitno, ali može imati posljedicu po nekoga“. Pitanje se pretvara u test morala kad MacCauley dobije ponudu da za ukupno 100.000 dolara nađe jednu osobu u vlaku koja nosi torbu i zakači joj uređaj za praćenje nakon čega će on(a) biti ubijen(a), zatim i ucjenu budući da potencijalno napuštanje vlaka i odustajanje od zadatka može imati daljnje posljedice po njegovu obitelj.
Tad MacCauley dobiva priliku zagrmiti “Taknete li mi ženu…“ kao Bryan Mills iz “Takena“, no “The Commuter“ je, najavismo, iznad šablonskog, generičkog akcijskog filma poput njegovih nastavaka koji nisu svodili račune Neesonovih herojstava. Efektno režirano predstavljanje junaka, s njegovim uvijek istim buđenjem za posao u 6 sati ujutro a la “Beskrajni dan“ uz alarm u tri faze života kroz razdoblje od deset godina, može se shvatiti na način kao da je Neeson zapeo u začaranom krugu akcijske rutine odakle će ga izvući zaplet “Putnika“.
MacCauley je, usto, opisan kao stalni, redoviti putnik koji se nalazi svaki dan u vlaku zadnjih deset godina. Dakle, između redaka Neeson se prikazuje kao konstanta modernog akcijskog filma koji juri naprijed poput vlaka kao simbola kinetike najpokretljivijeg od svih filmskih žanrova. Zanimljiva je i opaska tajanstvene neznanke – ona opaža kako putnici ulaze i izlaze (u vlak/iz vlaka) svake četiri minute, što se može čitati kao komentar na prolaznost akcijskih junaka.
U jednom trenutku, pak, MacCauley konstatira “imam 60 godina“ i pita se “što još mogu ponuditi“, kao da i sam sumnja u sebe, ali svejedno želi ostaviti (još jedan) trag u beskraju žanra i vidjeti “gdje linija (vlaka) završava“, makar na kraju putovanja izgledao kao da ga je vlak pregazio. Do zadnje postaje Neeson će otkvačiti vagone i visjeti ispod njih u vožnji, (iz)baciti negativce iz vlaka zajedno s “švarcenegerskim“ šlagvortom (“Što je bilo s onim tipom? “Izašao je!“) i tući se u njegovim odjeljcima kroz koje kamera prolazi bez reza gotovo uspijevajući koreografski nadmašiti makljažu u jednom kontinuiranom kadru iz “Oldboya“.
“Da Neeson objesi oružje o klin, 'Run All Night' bi bio logičan kraj jedne dobre akcijske karijere“, na ovom je mjestu 2015. napisao vaš kritičar kad se činilo da bi mu to mogao biti zadnji “action movie“ i sad se može lijepo nadovezati. Ako “The Commuter“ predstavlja “kraj linije“ za junačkog Neesona, njegov zadnji akcić, glumac je stigao na cilj dovoljno uzdignute glave. “Znam samo da je ovaj tip heroj. Heroj“, svjedoči policiji jedan putnik iz vlaka. “Zapišite to“, traži on i provjerava “Jeste zapisali?“. Evo, jesmo.
Heroj radničke klase
U filmu se spominje ekonomski kolaps 2008., a pripadnik srednje klase društva dobiva otkaz od korporacije. Neeson ispada simbol heroja radničke klase koji će seronji od brokera pokazati srednji prst u ime čitave srednje klase.
Top-lista Neesona u akciji
1. “Opstanak“/“The Grey“ (2011.)
2. “Noćna potjera“/“Run All Night“ (2015.)
3. “96 sati“/“Taken“ (2008.)
4. “PUTNIK“ (2018.)
5. “Non-Stop“/“Non-Stop“ (2014.)
Samo u 'Karamanu' i 'Cineplexxu'
“Putnik“, ali i naizgled svi nadolazeći filmovi u produkciji hollywoodskog studija Universal i kinodistribuciji Editusa neće igrati u lancu multipleksa “CineStar“, već samo (kad je Split u pitanju) u kinu “Karaman“ i “Cineplexxu“. To je velika šteta za prikazivača i osobito publiku - katalog Editusa, s Universalom i općenito, krije jake oskarovske i hit-filmove kao što su “Prijelomni čas“, “Lady Bird“, “Fantomska nit“…, tj. “Pedeset nijansi slobodniji“, nastavak “Bitke za Pacifik“, “Marija Magdalena“… Nijedan od ovih filmova (više) nije najavljen na stranicama “CineStara“. No, tko zna, možda se “CineStar“ do početka veljače barem predomisli oko “Fifty Shades Freed“ budući da su svaki od prethodna dva dijela popularnog erotskog serijala privukla debelo preko 100 tisuća gledatelja. Dotad, prodaja karata za “Pedeset nijansi slobodniji“ je upravo krenula u multipleksima “Cineplexx“ (Split, Zagreb).