"Tko ste, dovraga, vi? Ja sam... nitko." – "Nobody" (2021.)
Neakcijski sredovječni glumac u akcijskom žanru dominantan je "action cinema" koncept 2010-ih, zaslužan za trend koji se, evo, prelijeva i u 2020-e. Sve je počelo angažmanom Liama Neesona za glavnu ulogu u filmu "Taken" ili "96 sati" i nizu sličnih akcijskih trilera, da bi se nastavilo junačenjem i drugih netipičnih glumaca za likove akcijaša, poput Kevina Costnera ("3 dana za ubojstvo") i osobito Seana Penna ("Gunman").
Trend ove godine doživljava kulminaciju: u filmu "Nobody" akcijaš je postao nitko drugi doli komičar Bob Odenkirk, najpoznatiji po popularnoj TV seriji "Better Call Saul", koji je, pak, angažman shvatio ozbiljno i trenirao dvije godine za ulogu.
Odenkirk je zasigurno jedan od posljednjih glumaca zamislivih u ulozi akcijske zvijezde, sušta suprotnost "tough guys" junačinama kinematografije akcije kao što su Eastwood, Bronson, McQueen, Stallone, Schwarzenegger, Willis, Gibson, Van Damme, Seagal, Diesel, Statham, The Rock...
Možda bi samo prije njega bilo teže zamisliti Chevyja Chasea, Stevea Carella, Willa Ferrella i Jima Carreyja, premda je potonji u jednom komičnom skeču svojedobno najavio da bi mogao pod stare dane kokati negativce (namjerno se ne spominje Vince Vaughn koji je u "Obračunu u ćeliji 99" iznenadio baš kao što sada iznenađuje Odenkirk).
Neeson je, onako visok, imao kršnu tjelesnu konstituciju i prije transformacije u akcijskog junaka s "particular set of skills", a Penn solidne bicepse i u dramskim ulogama, ali Odenkirk? On nema ama baš ništa od toga, odašilje "average guy" vibru i djeluje kao ogledni primjerak prosječnog "middle aged" muškarca izgubljene i možda nikad isprve pronađene muškosti.
No, u tome i jest kvaka filma "Nobody", nastalog u radionici perjanica novomilenijske akcije, scenarista i producenta Dereka Kolstada i Davida Leitcha, znanih po hit-serijalu "John Wick", te redatelja "Hardcore Henryja" Ilye Naishullera. Casting Odenkirka je netipičan za lik običnog čovjeka Hutcha Mansella koji (posta)je stroj za ubijanje i taj potez unosi osvježenje u standardnu formulu, unutar žanra uspostavljenu od prvog dijela kultnog "Death Wish" preko "Takena" do "Johna Wicka".
S tim i takvim "prosječnim" Odenkirkom "Nobody" je ispao iznadprosječan akcijski triler, naročito u odnosu na recentne Neesonove akciće "Honest Thief" i "The Marksman". Ne samo po dometima "Nobody" je bliži "Johnu Wicku" – na njega (uz egzekuciju akcije) nalikuje građenjem mitologije podzemnog svijeta plaćenih ubojica.
Mitologija je stvorena da se istraži/proširi u nastavcima i s njim bi se mogao spariti u budućnosti u formi nekakvog "crossovera", posebice ako otpadne sparivanje s "Atomskom plavušom". Negativci su i ovdje Rusi, samo autentičniji budući da glavnoga od njih, mafijaša Juliana Kuznjecova, ne glumi neki anglofoni glumac poput Michaela Nyqvista, već Rus Aleksej Serebrjakov, zapažen po ulozi u "Levijatanu" Andreja Zvjaginceva, laureatu Cannesa nominiranom za Oscara.
A akcija je jednako autentična i legitimna, s vrhuncem u bus-sceni koja smjesta ulazi u anale žanra. Wick će vjerojatno biti ljubomoran na ponajbolju uopće sekvenciju tučnjave u (gradskom) busu gdje se goloruki Hutch sukobljava s pijanim Rusima jedan bolan udarac za drugim, koristeći iščupane rukohvate za obranu od noža i kao oružje, nakon što kulerski istrese metke iz bubnja pištolja.
Do kraja filma i ekscesivne završnice, u kojoj sudjeluju i Hutchov otac i polubrat (raspoloženi Christopher Lloyd, RZA), Naishuller je režirao nekoliko dojmljivih prizora, uz naglasak na jedno dodavanje pištolja u "slow-motionu" i juriš na negativca "claymore" minom.
Međutim, ništa se ne može mjeriti s bus-scenom, izvanredno koreografiranom na način da ne djeluje takvom, nego spontanom i realnom, premda je na snazi brižna, neprimjetna akcijsko-borilačka koreografija Daniela Bernhardta ("Matrix Reloaded", "Parker", "Atomic Blonde") koji i igra jednog od pijanih Rusa zajedno s drugim "martial arts" majstorom Alainom Moussijem (novi "Kickboxeri"). Konačno, sličnost s "Johnom Wickom" je i u osnovnoj naraciji, ne samo akciji.
Hutch je napustio podzemlje poput Wicka i skrasio se uz suprugu (Connie Nielsen), živeći normalan život s djecom, sinom i kćerkom (Gage Munroe, Paisley Cadorath), dakle otprilike i kao amnezirana plaćenica Geena Davis u "Paklenom poljupcu". Ipak, Hutch se sjeća svoje ubojite prošlosti i pitanje je dana kad će, zatomljena, isplivati na površinu, naročito što on vodi neuzbudljiv život kao gospodin Izbavitelj u crtiću "The Incredibles", zarobljen u beskrajnom danu rutine.
Montaža Hutchove svakodnevice je izvrsna i isporučena u paketu s Odenkirkovim komičnim tajmingom potpunog luzera. Svakog dana on se ustaje, sprema kavu i za dlaku propušta smetlarski kamion, što mu konstantno prigovara žena. Ovaj detalj bio je idealan za neku (kasniju) kreativnu referenciju na uvod "Komandosa" i scenu "Bojao sam se da ćete me promašiti. Ne boj se, nećemo...".
Nažalost, ostaje samo kao dio montažne sekvencije gdje Hutch potom odlazi busom na posao računovođe i provlači karticu u firmi punca Eddieja (legendarni sporednjak iz žanrovskih filmova Michael Ironside; "Scanners", "Total Recall") koji ga drži mlakonjom, baš kao i ženin brat Charlie (Billy MacLellan).
I tako ukrug, ali ovo ipak nije akcijski "Groundhog Day" a la "Boss Level" i Hutchova rutina će biti ubrzo razbijena kad mu u kuću, kao Wicku, provale lopovi dok su mu žena i djeca doma, što se zapravo dogodilo i Odenkirku. Ni Hutch ni Odenkirk nisu reagirali "akcijski" na provalnike.
Iako je Hutch uzeo golf-palicu, nije njome "zamahnuo, pače više hrabrosti je pokazao njegov sin, dohvativši se u klinč s lopovom. Sin je razočaran očevom neakcijnošću, a njegovu muškost propituju susjed i policajac na uviđaju ("Da je bila moja obitelj..."), punac i ženin brat pogotovo. Charlie i Eddie su "vidjeli akciju" (u ratu), za razliku od Hutcha koji je "pomalo nitko".
"To je princip potrebe, nije stvar u želji", Charlie govori Hutchu, dajući mu pištolj da može napucati provalnike i obraniti obitelj ako se situacija ponovi. Dok je Odenkirk, metafilmski, pristao glumiti u akcijskom filmu "Nobody" frustriran stvarnom provalom u kuću, Hutch će frustraciju izliječiti tako što će probuditi apetite za akcijnošću i nasiljem dokaz(iv)ati muškost, osjećajući se (obojica) bolje u tom procesu, kad jedan "nitko i ništa" postaje "netko i nešto".
Između lika i glumca koji ga igra "Nobody" natuknjuje akciju kao akcijsku fantaziju i (mušku) potrebu za njom kakva se prenosi s generacije na generaciju, iz žanra u žanr. Otac glavnog lika predstavljen je kako gleda scenu pucnjave u vesternu. "Nobody" prenosi potrebu za akcijom od oca do sina, od kaubojca do akcijskog filma, od Johna Waynea do Johna Wicka.