
Video-on-demand tržištem novog milenija dominiraju pretežno ružni akcijski filmovi snimljeni u sivilu Istočne Europe, najčešće Bugarskoj. U tim niskobudžetnim, direktno-na-video filmovima možda glume zvijezde akcijske bolje prošlosti (Willis, Van Damme, Seagal), no rijetki od njih vizualno/tematski odavaju “hommage“ zlatnim godinama žanra ili imaju patinu žanrovske jučerašnjice. Rekli bismo da izgledaju kao loše kopije kamerno i montažno nabrijanih “Bourne“ i “Taken“ akcijskih filmova u “B“ produkciji kompanije Cannon, mada ne želimo vrijeđati kultnu kompaniju zaslužnu za “guilty pleasure“ nastavke “Death Wish“ serijala s Charlesom Bronsonom, “Missing In Action“, “Delta Force“ i “Invasion USA“ Chucka Norrisa itd.
Prvi kadrovi “Bravena“, filma koji u naslovu kao da spaja “Braveheart“ i “Taken“, pokazuju da ovo nije takav akcić. Dapače, uz “Neprijatelja pred vratima“ s Jasonom Stathamom, ovo je možda najneprekriveniji akcijski film osamdesetih/devedesetih u novom mileniju. Spokojnom montažom izmjenjuju se totali snijegom presvučenih pejsaža Sjeverne Amerike (kanadski Newfoundland) najavljujući preglednu geografiju kasnije akcije. Kamera zaglavinja jedino kad u subjektivnom kadru isprati pad klade, tj. ispilanog stabla, onako kako će kasnije padati negativci.
Deblo, ipak, neće ponijeti junak filma, drvosječa Joe Braven (Jason Momoa), da sa njim na ramenu može ući u kadar poput Johna Matrixa. Momoa je bio nedostojna zamjena za Schwarzeneggera u remakeu “Conana“ pa se direktna referencija na “Commando“ htjela izbjeći. No, “Braven“ se definitivno nameće kao baštinik tradicije epohe akcijskih filmova i junaka stare škole (“Lov do smrti“ s Bronsonom, “Komandos“ sa Schwarzeneggerom, “Clifhanger“ sa Stalloneom, “Smrtonosna zemlja“ sa Seagalom…).
Puno bolji nego u “Conanu“ i potentan materijal za akcijskog heroja, Momoa je predstavljen kao punokrvni junak-gorštak, šumski, planinski čovjek. Joe Braven je planina od čovjeka, premda ne nosi deblo. On je i obiteljski čovjek, zaštitnički “papa bear“ sudeći po brižnom odnosu s kćerkicom Charlotte (Sasha Rossof), ali i suprugom Stephanie (Jill Wagner) i dementnim ocem Lindenom (Stephen Lang). Redateljski debitant i bivši kaskader Lin Oeding ne žuri krenuti u akciju i posvećuje solidno vremena karakterizaciji heroja, razvijanju njegovih emotivnih mišića.
Ekspozicija filma je produženi uvod u “Commando“, s dodatkom iznenađujuće dirljivog sin-otac “bondinga“. Akcija se razvija prirodno iz drame - Joe ne želi dati Lindena u starački dom, ali se boji da bi to moglo biti krajnje rješenje. Sin i otac odlaze u kolibu kako bi popričali o adekvatnoj skrbi za očevo pogoršavajuće mentalno stanje. U kolibi je večer prije Joeov kolega s posla, vozač za prijevoz debla, pohranio pozamašnu količinu droge s partnerom kad im se kamion prevrnuo na cesti.
Po drogu dolaze naoružani kriminalci koji - shvaća Liden njihove namjere, kao i zahtjeve ovakvog akcijskog filma (minimalan dijalog) - “pored tolike količine droge nisu tu da pričaju“. Kriminalci su predvođeni Kassenom (Garret Dullahunt), predstavljenim tako što puši u “no smoking“ restoranu i divljački razbija glavu dostavljaču loših vijesti uz šlagvort “ovo će boljeti“. “Nešto nije u redu“, izgovara Joe nakon što Bravenovi otkriju drogu i daju gasa iz kolibe. Nije on “namirisao“ Kassenove ljude kao Matrix napadače na svoju kolibu, ali je osjetio njihov dolazak prilikom susreta sa srnom na putu.
Braven je instinktivan, čovjek-zvijer, akcijski Grizzly Adams/Šumski duh sa sjekirom, a negativci su došli na njegov lovački-ratnički teren. To je ujedno i domaći teren akcijskog filma. Akcijski (“direct-to-video“) film se vratio u Ameriku, na ishodište žanra, daleko od urbanih krajobraza. Zato će se Braven boriti protiv negativaca golim rukama i primitivnim oružjem poput sjekira, luka i strijele itd. Sjekire smo ubrali poviše kamina čim smo s Joeom ušli u kolibu i znali smo da će redatelj poigrati Čehova. “Braven“ ne postiže mitsku “man-mountain“ dimenziju “Cliffhangera“, niti zahvaljujući proračunskoj oskudici podiže akciju na veću skalu da će se rušiti helikopteri, zakotrljati lavine i tome slično, ali je efektan, korektno-solidan.
Povremene naivnosti (u terenac se prošvercala i Charlotte), nepotrebnosti (Stephanie se također naoružava lukom i strijelom) pa i lošosti (gluma sporednih likova, računalna kozmetika u finalu) daju filmu mrvu šarma, otprilike kao da ekipa prijatelja-amatera snima srčanu posvetu akcijama koje su voljeli u inat manjku budžeta, ako ne i zanata/talenta. Srećom, egzekucija akcije je uglavnom profesionalno odrađena, na mahove jako inspirirana i originalna. Scena u kojoj Braven zaveže negativca za ATV vozilo i dade gasa da ga sjuri niz liticu prilično je izvrsna i stvorena da ostavi traga. Nije jedina. Prepričavat će se i Bravenovo nesvakidašnje korištenje zamke za medvjede.
Jason kao Aquaman i Draven
Do kraja ove godine Jason Momoa će se u kinima ukazati kao Aquaman u visokobudžetnom “solo“ filmu o DC-jevu superjunaku. Nabildani glumac će 2019. ponijeti i težak teret nasljednika pokojnog Brandona Leeja u ulozi uskrsnulog, osvete željnog glazbenika Erica Dravena u novoj verziji kultne “Vrane“.