Pozne godine gerijatrijskih akcijskih junaka bile su povod za zezanciju na račun njihove vremešnosti. Tako se govorilo da će Bruce Willis, kako je krenuo, "umirati muški" u staračkom domu, gdje bi se mogli prijaviti i Sylvester Stallone kao Rambo i Clint Eastwood kao neka od njegovih inačica Prljavog Harryja.
Ni James Bond, dakako, nije prošao lišo sa sprdancijom zbog poodmaklih godina i prekobrojnih nastavaka u kostima. Na koncu, on je jedan od najstarijih akcijskih heroja, ustvari najstariji fiktivni junak, uzme li se u obzir da je rođen prije gotovo 60 godina, davne 1962. u filmu "Dr. No". Mnogi su, stoga, prognozirali da će Bond nastaviti špijunirati i zavoditi žene i u staračkom domu.
Prognoza se naizgled pokazuje točnom u čileanskom dokumentarnom filmu "Agent Krtica" ("El Agente Topo"/"The Mole Agent") koji je nakon premijere na čuvenom Sundance festivalu bio nomininiran za ovogodišnjeg Oscara, u snažnoj konkurenciji s laureatom "Hobotnica i ja" i "Kolektivom", a kod nas je imao premijeru na ZagrebDoxu, prije nego što je upravo krenuo u redovnu kinodistribuciju.
Zaista, "Agent Krtica" redateljice Maite Alberdi reklamira se pod egidom "James Bond iz staračkog doma", a za protagonista dokumentarca, 83-godišnjeg Sergija, njegove vršnjakinje govore "On je džentlmen i zgodan".
Postavka je "bondovska". Sergio se nalazi na tajnom zadatku u staračkom domu nakon što se javio na oglas koji je tražio starijeg čovjeka između 80 i 90 godina, verziranog u modernu tehnologiju.
On se infiltrirao tamo kao novi štićenik doma, a njegova misija je istražiti navodni slučaj zanemarivanja jedne štićenice. Za tu misiju Sergio je dobio kemijsku i naočale s minikamerom, što je prilično "bondovska" oprema u stilu Q-a, mada za početak treba skužiti pametni telefon i komunikaciju putem WhatsAppa sa sinom štićenice, Romulom, koji ga je i angažirao.
Ako sve ovo djeluje zafrkantski, "El Agente Topo" je sve samo ne sprdnja, već prilično ozbiljna kombinacija opservacijskog dokumentarca lišena "talking heads" formata i špijunskog "undercover" trilera primjerenog godinama protagonista, film pun suosjećajnosti radije nego sažaljenja, prošaran dirljivim, dobronamjernim humorom bez truna zle namjere.
Kao i mnogi u filmovima o junacima na tajnom zadatku, Sergio će spustiti emotivni gard i povezati se s onima među koje se integrirao i treba ih špijunirati, redom usamljene ljude, i to mahom starije žene, njih 40 na četiri starčića. "Vidjeti ove stare dame nije lako, ovo nije život", govori on.
A stare dame su usamljene duše. Jedna od njih je tu već 25 godina, djevica je i zaljubljuje se u Sergija kao bogomdana čovjeka koji bi joj napokon mogao uzeti nevinost, druga pati od demencije, doziva svoju majku i reći će da ne zna gdje je i zašto je tu...
Većini štićenika staračkog doma djeca ne dolaze u posjet, uključujući i staricu koju Sergio nadgleda po zadatku njezina sina.
Sve to protagonistu i gledatelju lomi srce dok upoznavaju starice tijekom njihovih susreta i razgovora koji čine film više od kvazi-špijunskog/"bondovskog" poziranja s "gadgetima". Zanimljivo je da se Bond kao špijun uopće ne spominje ili ne vidi (glazba je na mahove kvazi-"bondovska"), za razliku od Al Pacinova Scarfacea u čijem je odrazu Sergio snimljen.
U odrazu je u jednom trenutku "metafilmski" uhvaćena i ekipa filma (vidimo njih par iza kamere), konkretno u refleksiji Sergiovih "špijunskih" naočala, a dvije bakice kasnije uočavaju mikrofon iznad njih, kad sjede na verandi i razgovaraju. "Mislila sam da snimaju film, a ne da nas špijuniraju", kaže jedna od njih.
Redateljica Alberdi je otkrila kako je dobila dozvolu za snimanje u staračkom domu kad je rekla upravitelju i zaposlenicima da snima dokumentarac o starosti i filmska ekipa se pretvarala da nije poznavala Sergija kad se pojavio na vratima doma. No, "Agent Krtica" upravo to i jest.
Sućutni dokumentarni film o starosti, starenju i usamljenosti, starim ljudima koji zaboravljaju i bivaju zaboravljeni, i od svojih najmilijih, i od društva općenito.
