Neotkriveni božićni biserčić. To je, ukratko, “29. ulica” (“29th Street”, 1991.), blagdanska komična drama s elementima fantazije redatelja i koscenarista Georgea Galla. Mali film samo čeka da ga otkrije i nešto šira publika nakon svih ovih godina. Za jedan film koji za glavnog lika ima srećkovića i govori o sreći, “29. ulica” baš i nije bila sretne ruke. “29th Street” je pušten u kina u studenome 1991. i ostao u debeloj sjeni “Ljepotice i zvijeri”, “Rta straha” i “Obitelji Addams”.
Moguće da je tome kumovala minimalna do nikakva reklama od strane studija 20th Century Fox, kao i neodređeni naslov filma, ničim ne sugerirajući da se radi o božićnom ostvarenju. U naslovu nema nekog blagdansko-magičnog prefiksa kao kod božićnog klasika “Čudo u 34. ulici”.
No, neovisno o tome, “29. ulica” zaslužuje biti stavljena u istu rečenicu kao i “Miracle On 34th Street”. Gallo je izveo malo čudo u “29. ulici” i snimio blagdanski (mini) klasik, “crowdpleaser” koji vas može ugodno iznenaditi i postati jedan od božićnih favorita ako mu date priliku.
Kao inspiracija za “29th Street” poslužila je istinita priča o srećkoviću Franku Pesceu Jr-u (koscenarist i jedan od glumaca), obrađena uz dosta pjesničke/filmske slobode. “29. ulica” je postavljena na križanju Caprina “Divnog života” i Scorseseovih “Dobrih momaka”, grabeći pažnju od samog početka kao nesvakidašnji spoj božićnog i gangsterskog filma, obiteljske komedije i drame.
“Dragi Bože na nebesima, to sam ja, Frankie. Znam da ti nisam jedan od miljenika ovdje dolje. Činio sam loše stvari i tražio mnogo usluga. Znam da si mi htio pomoći s tom lutrijom, ali čini mi se da neće ići pa te molim za još jednu uslugu. Ne želim dobiti na lutriji”, govori u “offu” Frank Pesce Jr. (Anthony LaPaglia).
Badnjak je 1976. u New Yorku i Pesce dolazi u Madison Square Garden kao jedan od finalista prve newyorške lutrije “teške” 6,2 milijuna dolara. Publika napeto iščekuje izvlačenje pobjednika, a pobjednik je... Frank. Umjesto da (pro)slavi pobjedu, Frank je potišten i odlazi iz dvorane. “Bio sam sretan i bez te srećke”, kaže on i počne bacati grude na prozore crkve i uništavati božićne jaslice. Dok se gledatelj čudi zašto Frank to radi, policija ga privodi i dovodi u postaju kod narednika Tataglije (Robert Forster).
Usred ispitivanja vijesti na TV-u javljaju o lutriji i izgovore Frankovo ime, nakon čega on počinje pričati svoju životnu priču od djetinjstva u 29. ulici u četvrti Mala Italija, podsjećajući na Henryja Hilla s početka “Goodfellas”. Kad čujemo nadimke živopisnih (mafijaških) likova iz kvarta, kao što je Philly The Nap (nazvan tako jer zadrijema/”nap” usred razgovora), znamo da smo na terenu “Dobrih momaka”.
“Imam to prokletstvo, sretnik sam od rođenja”, pripovijeda Frank koji je rođen pod sretnom zvijezdom, za razliku od njegova oca (Danny Aiello; iste 1991. glumio s Bruceom Wilisom u akcijskoj komediji “Hudson Hawk”). Iako tvrdi da nije “gubitnik”, Frank Pesce Sr. nema sreće u životu i nije ostvario svoje snove, niti ikad išta osvojio, često se zadužuje kod lokalnog mafijaša Tuccija (Vic Manni) itd.
Otac, stoga, ne može vjerovati kako njegov neambiciozni sin nije postigao više kao sretnik koji ne može izgubiti automobil sve i kad hoće to napraviti radi osiguranja (policija ga uporno pronalazi), a uspio je pukom srećom izbjeći odlazak u Vijetnam, preživio ubadanje i na vrijeme otkrio tumor, o dobitku lutrije da i ne govorimo.
“Nauči iskorištavati sreću kad je imaš”, savjetuje Franka otac i film se u konačnici svodi na odnos njih dvojice s finom međuigrom Aiella i LaPaglie. Gallo je pokazao osjećaj za ljudske likove kao scenarist sjajne akcijske komedije “Ponoćna utrka”, a da voli Capru dokazao je i u svom idućem božićnom filmu “Zarobljeni u raju” iz 1994. godine.
Balansirajući humor i melodramu, Gallo ulazi prilično duboko u italoameričku zajednicu i oslikava je s dosta nijansi, stavljajući naglasak na bučnu obitelj Pesce (mamu glumi raspoložena Lainie Kazan, a Frankova brata Vita “pravi” Frank), da bi s vremenom postao dirljiva priča o ocu i sinu koji se često sukobljavaju, premda duboko u duši vole jedan drugoga. Talijanska četvrt nije bajkovita kao gradić Bedford Falls, ali Gallo pronalazi uzdižući humani “caprijanski” magični realizam u “scorseseovskom” gangsterskom okruženju. Lako za sreć(k)u, jedan zagrljaj oca i sina važniji je od 6,2 milijuna dolara.