StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

‘Rt straha‘: Taksist pušten s lanca

14. studenog 2021. - 22:44

Manijak koji terorizira jednu obitelj teško da je premisa po mjeri režisera Stevena Spielberga, poznatog po obiteljskim filmovima poput "E.T.-ja". Pa ipak, vjerovali ili ne, Spielberg je krajem osamdesetih slovio kao kandidat za režiju "Rta straha" ("Cape Fear", 1991.).

Remake istoimena trilera J. Leeja Thompsona iz 1962. s Robertom Mitchumom u ulozi kažnjenika Maxa Cadyja i Gregoryjem Peckom kao odvjetnikom Samom Bowdenom mogao je biti Spielbergov prvi projekt nakon trećeg "Indiane Jonesa".

FILM: Cape Fear; triler; SAD, 1991. REŽIJA: Martin Scorsese ULOGE: Robert De Niro, Nick Nolte OCJENA: *****

Otprilike istovremeno, Martin Scorsese je razmatrao "Schindlerovu listu" kao mogući film poslije "Dobrih momaka".

Međutim, shvativši da "Rt straha" nije za njega, posebice kad je ujedinio malu obitelj Jones u "Posljednjem križarskom pohodu", Spielberg je predložio prijatelju Scorseseu da razmjene projekte u produkciji studija Universal Pictures, a ostalo je povijest koja se zamalo nije dogodila da su stvari pošle prvopredviđenim tijekom.

Spielberg je režirao "Schindler's List", Scorsese "Cape Fear" kao prvi od dva remakea u njegovoj karijeri (drugi je "The Departed"). Oba filma su pronašla idealne redatelje i teško je zamisliti da je Spielberg snimio "Rt straha", još teže da je Bill Murray odigrao Maxa Cadyja kao redateljev prvi glumački izbor ili Harrison Ford koji je tipovao na tu "against-type" ulogu.

Možete li u mislima predočiti Murrayja (ili Forda) da je nestao u ulozi mišićavog i tetoviranog manijaka-kažnjenika s južnjačkim naglaskom koji se nakon izlaska iz zatvora, citirajući Bibliju, sveti odvjetniku zbog propusta u obrani, vreba mu suprugu i kćer, odgriza obraz njegovoj potencijalnoj ljubavnici...?

Murray je na kraju kao neurotik "terorizirao" psihijatra u komediji "Što ćemo s Bobom?", a Cadyja je utjelovio nevjerojatni Robert De Niro, prvak metodske glume manijakalno posvećen fizičkim transformacijama do neprepoznatljivosti upravo u Scorseseovim filmovima kao što su "Taksist" i "Razjareni bik".

De Niro je pustio kosu, propisno isklesao mišićje prema bilderskim savjetima Sylvestera Stallonea, prekrio tijelo starozavjetnim tetovažama o osveti i iskupljenju ("Ne znam da li da ga gledam ili čitam!") koje su izblijedjele nakon nekoliko mjeseci, platio 5000 dolara zubaru da mu izbrusi zube kako bi djelovao opasnije i dao mu 20.000 da ih vrati na staro kad je snimanje završeno.

Ovdje De Niro nije De Niro kakvog znamo danas i u potpunosti je lišen "denirovskih" manira: njegov Cady je demonski, tetovirani Rambo iz pakla i ima nezaboravan ulazak u film dižući se na mišiće u zatvorskoj ćeliji, kadriran s (nabildanih) leđa, nakon što kamera posnimi fotografije mučenika i diktatora, knjige iz prava itd.

Svako podizanje i spuštanje tijela deformira golemu tetovažu križa na mišićavim leđima koji važe istinu i pravdu. Par trenutaka kasnije, Cady izlazi iz zatvora nakon služenja 14-godišnje kazne dok se na nebu iznad njega kupe sivo-crni oblaci nagovještavajući nadolazeću oluju (koja će se rabjesnjeti u završnici filma na rijeci) i kreće prema kameri, približavajući joj se toliko da će dodirnuti objektiv licem.

Već je u prvim minutama filma jasno da su De Niro i Scorsese stvorili magnetičnog i ikoničnog negativca većeg od života, zlikovca iz snova, bolje reći snomorica, lik pred kakvim bi ustuknuo i njihov "taxi driver" Travis Bickle, pa i "raging bull" boksač Jake LaMotta od kojeg je Cady dvostruko mišićaviji.

Ovaj Cady je bliži ikoničkom Mitchumovom propovjedniku Harryju Powellu iz klasika "Noć lovca" (tetovaža ljubav-mržnja na šakama) nego njegovom liku iz starog "Rta straha" u kojem je dobro i zlo bilo (su)p(r)ostavljeno crno-bijelo, odgovarajući koloritu filma.

Naime, Scorsese je remake prošarao nijansama sive, neovisno o tome što neke je scene snimio u c/b tehnici, poigravajući se slikom na način da crna boja izblijedi do fotografskog negativa, jednako kao i crvena u uvodnoj špici Saula Bassa dostojnoj Hitchcockove "Vrtogavice".

Interesantno je da se u oba slučaja radi o kadru lica žena, Leigh i Danielle (Jessica Lange, Juliette Lewis), koje su u remakeu slojevitiji likovi, baš poput njihovog supruga i oca Sama Bowdena (možda nikad bolji Nick Nolte). Kvaka je da Cady nije takoreći ništa manje negativac od "counselora" Bowdena s obzirom da je Scorsese preokrenuo/isprepleo pojmove dobra i zla, tj. morala i nemorala.

Bowden je moralno komprimitirani, posrnuli lik – prešutio je da je Cadyjeva žrtva bila promiskuitetna, a njegove nevjere unijele su razdor u obitelj prije nego što im je Cady pokucao na vrata, otuđile ga od žene i uskoro 16-godišnje kćeri koja se povlači u sobu i sluša Guns N' Roses ("Patience").

Grešni Bowden je izdao i ženu i Cadyja. Zato Cady i progoni odvjetnika, da pokaže kako je i ovaj na svoj način krivac/kriminalac/negativac, a veoma je lukav u svome pristupu, posredno pretvarajući Bowdena u veću opasnost od njega samoga u očima policije i nasilnijeg u ophođenju s Danielle.

Najprovokativnija, najnelagodnija i najkontroverznija scena filma, seksualno sugestivna i tenzična parafraza susreta zločestog Vuka i pubertetske Crvenkapice, događa se kad se Cady predstavi kao nastavnik glume i zavodi Danielle u podrumu škole pretvorenom u kazališnu pozornicu s kućicom, a ona mu to dopušta iako usput shvaća tko je, privučena zagonetnošću karizmatičnog, načitanog stranca (ne)skrivene zloće i željna otkrivanja svoje seksualnosti.

Prilika da snimi nešto tako radikalno, što se nije moglo snimiti 30 godina ranije, a ne bi ni 30 godina kasnije, zasigurno je privukla Scorsesea filmu, uz biblijske motive grijeha, kazne i spasenja kao njegove "trade-mark" opsesije koji su transcendirali "Cape Fear" iznad trilera osamdesetih i devedesetih osovljenih oko psihološkog terora neke izvanjske prijetnje na brak, obitelj ili pojedinca ("Kobna privlačnost", "Oglas donosi smrt", "Ruka koja njiše kolijevku"...).

Cady započinje igru živaca, sjedi u kinu nekoliko redova ispred obitelji Bowden, ometajući projekciju komedije "Problematično dijete" preglasnim smijanjem i dimom "kubanke", pojavljuje se ispred restorana i nestaje u tren oka kao klasični antagonist trilera.

No, slični likovi nisu radili takve stvari da se žrtve suoče same sa sobom kako bi, izmučene nametnutim osjećajem krivnje, posegnule za oprostom i iskupljenjem. Dakle, Scorsese je prilagodio triler vlastitom autorstvu u vjerojatno najčišćem primjerku žanrovskog filma iz njegova opusa, a možda i najvirtuoznijem u užerežijskom smislu ili svakako jednom od najvirtuoznijih.

Scorsese je u trileru neublažene napetosti probudio unutarnjeg Hitchcocka i Briana De Palmu pogledamo li sekvenciju buđenja i(z) noćne more, uporabu tzv. diopter leća kamere (Nolte u prvom planu, Lange u jednako fokusiranom drugom), odnosno koketiranje s hororom u sceni koja potencira "Psiha", "Odjevenu da ubije" i serijal "Strava u Ulici brijestova". Kad se Cady preruši u kućepaziteljicu i klavirskom žicom zaskoči detektiva, Scorsese ostavlja Freddyja Kruegera, ako ne i Hitchcocka i De Palmu, negdje južno od rta straha.

Mršaviji Nolte i nabildani De Niro

Nolte je smršavio desetak kila kako bi djelovao slabije od De Nira s obzirom da je od njega inače viši i krupniji. Lewis je bila nominirana za Oscara za svoju ulogu, kao i De Niro koji je, pak, Stalloneu pomogao oko debljanja za "Cop Land". U remakeu se pojavljuju i glumci iz originala, Mitchum i Peck, ali i Martin Balsam. De Nirovu recepturu poružnjavanja zubi ponovio je godinama kasnije Brad Pitt za ulogu u "Klubu boraca".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. kolovoz 2022 21:18