Upitali smo pravobraniteljicu za djecu Helencu Pirnat Dragičević da nam komentira situaciju gdje s djecom i maloljetnicima u sustavu socijalne skrbi radi osoba više puta uhićena zbog prostitucije.
- Ne ulazeći u ovaj konkretan slučaj želim naglasiti kako kao pravobraniteljica za djecu već niz godina upozoravam na manjkavosti u zakonskoj regulaciji zabrane rada s djecom zbog kojih se događa da se osobe koje mogu predstavljati potencijalnu ugrozu za djecu zapošljavaju u sustavima koji skrbe o djeci, poput sustava socijalne skrbi, zdravstva, obrazovanja, sporta.
Iako ti sustavi imaju načelnu zabranu zapošljavanja osobama koje su pravomoćno osuđene oni je na različiti načine reguliraju pa se tako događa primjerice u sustavu sporta, ako je počinitelj seksualnog delikta osuđen na kaznu zatvora manju od šest mjeseci ili je osuđen uvjetno, on ne podliježe zabrani rada s djecom.
Moguće je i da profesor koji seksualno uznemirava učenice i bude za to prekršajno kažnjen i nadalje može nastaviti rad u školi jer počinjenje prekršaja nije zapreka za rad u školi. Većina sustava kao zapreku za rad postavlja samo prethodnu osuđivanost za kaznena djela dok počinjenje prekršaja ne predstavlja zapreku.
S druge strane, postoje područja u kojima uopće nisu regulirane zapreke ni potreba prethodne provjere u Kaznenoj evidenciji, a kamoli u Prekršajnoj. Primjerice, rad udruga čiji su korisnici djeca ili različite usluge za djecu, poput organizirane igre i čuvanja djece, sportskih i glazbenih igraonica, poduke za djecu, dječjih kampova i sl. - kazala nam je pravobraniteljica.
Dodatno problem predstavlja i što nastupom rehabilitacije više nema zakonske mogućnosti provjere kriminalne prošlosti neke osobe zbog čega je predloženo da se podaci o počiniteljima kaznenih djela zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u kaznenoj evidenciji čuvaju trajno po uzoru na neke europske zemlje, navodi naša sugovornica.
- Primjer dobre prakse su Škotska, Irska i Velika Britanija koje imaju “crne liste“ osoba koje ne smiju raditi s djecom. Na listu se stavljaju i osobe koje nisu osuđene, ali zbog svojeg ponašanja predstavljaju opasnost za djecu. Prije angažiranja za rad s djecom nužna je provjera nalazi li se osoba na toj listi.
Zbog brojnih manjkavosti u sadašnjoj regulaciji mišljenja sam, kako je potrebno donijeti poseban zakon o zaštiti djece od nasilja kojim će se osigurati ujednačenost kriterija u svim sustavima, te osigurati da bez iznimke budu pokrivena sva područja u kojima je nužna zaštita djece, o čemu je prošle godine obaviještena Vlada RH - navela je u svom odgovoru Helenca Pirnat Dragičević.
Odluke Centara za socijalnu skrb i njihovih stručnih službi često su osporavane prilikom razvoda, pogotovo konfliktnih, gdje se često jedan od roditelja nađe zakinut. Najviše budu pogođeni procjenama o vremenu koje smiju provoditi s maloljetnim djetetom kada im se prilikom stručnih evaluacija nađu zamjerke na temelju kojih jedan roditelj ima manje prava od drugih.
O potrebi za edukacijom djelatnika i promjena u sustavu socijalne skrbi ne jednom su upozoravali iz Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo. U nizu slučajeva ukazali su na manjkavosti prilikom donošenja odluka stručnih timova čiji nalazi imaju direktan i ponekad i nepopravljiv utjecaj na život djece.
- Kad govorimo o konkretnom slučaju za koji saznanja imam iz medija, moram naglasiti da ljudima treba dopustiti da se mijenjaju, ali treba biti vrlo oprezan kad su u pitanju djeca, odnosno ako u svom radu dolaze u doticaj s djecom i roditeljima. Pitanje zaštite djece i njihovih prava u centrima za socijalnu skrb je pitanje vjerodostojnosti.
Ne želim ulaziti u stručnu vjerodostojnost, ali pored stručne vjerodostojnosti bitna je i ona javna. Osobno ne bih bio sretan da se mojim ili bilo kojim drugim djetetom bavi netko tko se bavio ili se bavi prostitucijom - kazao nam je Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo.