Dva tjedna nakon što se nagodio s USKOK-om i priznao da je član zločinačke udruge koju vodi Željko Rajić (35) te pokušaj ubojstva Joze Čabraje (29) i premlaćivanje Roberta Žuvele (22), na temelju čega je osuđen na tri i pol godine zatvora, Petar Vuknić (39) podnio je žalbu na jednu od dvije presude. Unatoč tome što se na Optužnom vijeću početkom srpnja na Županijskom sudu u Splitu odrekao prava žalbe, u međuvremenu je promijenio mišljenje.
Međutim, žalio se samo na presudu koja ga je proglasila krivim za kazneno djelo nanošenja teških tjelesnih ozljeda Robertu Žuveli sredinom studenoga 2018. godine, koje je počinio djelujući u okviru zločinačkog udruženja u koje ih je povezao Željko Rajić. Žuvelu su 13. studenoga 2018. godine, oko 16.20, sačekali kod restorana "McDonald's" u Poljičkoj ulici u Splitu te ga je Ante Vučak nasilno ugurao u automobil Volkswagen kojim je upravljao Petar Vuknić.
Odveli su ga na nepoznati lokalitet i udarali šakama i nogama u glavu u nakani da mu nanesu tjelesne ozljede i tako ga upozore na pripadnost njihovu udruženju. Od batina je Robert Žuvela zadobio prijelom lijeve jagodične kosti, koštanog dijela lijeve očne šupljine i sinusa lijeve gornje čeljusti.
Nakon potpisivanja sporazuma s USKOK-om, Petar Vuknić je osuđen na šest mjeseci zatvora. Sada u svojoj žalbi Petar Vuknić navodi kako smatra da nije bio valjano zastupan prigodom sklapanja sporazuma s USKOK-om jer nije bio dovoljno dobro upućen od strane svog odvjetnika.
Povreda postupka
Navodi tako: "Kod potpisivanja izjave kao pravni laik nisam shvatio sve posljedice, ali sam vjerovao branitelju, ali kada sam izašao iz istražnog zatvora, čuo sam kako moj branitelj, koji je bio jedan od najboljih odvjetnika, ima teških problema sa zdravljem i komunikacijom." Iako pravni laik, Petar Vuknić navodi da se žali na donesenu presudu zbog bitne povrede postupka te pojašnjava u čemu je povrijeđen zakon.
"Okrivljenik kod davanja izjave za donošenje presude treba imati branitelja, a ja zbog zdravstvenih problema svog odvjetnika u čitavoj proceduri nisam imao valjanu pravnu pomoć i moja prava u postupku nisu bila zaštićena, pa zato kao da nisam imao odvjetnika, zbog čega nije valjana ni potpisana izjava, a time ni presuda", kaže između ostaloga. Navodi u žalbi da njegova druga odvjetnica Jadranka Sloković nije ništa znala o sporazumu te traži ukidanje presude kako bi se savjetovao s njom ili nekim drugim odvjetnikom i nakon toga odlučio o sporazumu s USKOK-om.
Od Dinka Mešina, suca koji je predsjedao Optužnim vijećem, doznajemo da je zaprimio žalbu na presudu na temelju sporazuma te će se o njoj odlučiti. Potvrdio nam je također da se Petar Vuknić nije žalio na drugu presudu kojom je osuđen na tri godine. U tom sporazumu s USKOK-om Vuknić je priznao da je član zločinačke organizacije koju je ustrojio Željko Rajić, a u kojoj su: Ante Vučak (30), Robert Žuvela, Duje Pivčević (24), Tonći Mikelić (21), Liridon Berisha (33), Leni Ban (29), Hrvoje Kovčalija (42), Anita Erceg (23), Ivan Poljičanin (26), Roko Rodin (21) i Nikica Jakšić (47).
Petar Vuknić priznao je da je s Vučkom, Žuvelom, Pivčevićem i Mikulićem od veljače do ožujka prošle godine razradio plan za usmrćenje Joze Čabraje, koji je preživio hice i završio u bolnici s ranom od metka u lijevoj lopatici. Nakon što je sklopio sporazum s USKOK-om i priznao, Petar Vuknić je osuđen na tri godine zatvora.
Na Optužnom vijeću se odrekao prava žalbe na tu presudu te je Natalija Petković, zamjenica ravnatelja USKOK-a, povukla prijedlog da se nad njim produlji istražni zatvor. Stoga je Petar Vuknić početkom srpnja izišao iz zatvora na splitskim Bilicama.
Za manje od dva tjedna dogodio se preokret i Vuknić podnosi žalbu, ali na samo jednu od dvije presude. Upravo stoga je nejasno zašto smatra da ga odvjetnik nije dovoljno dobro zastupao u toj presudi, a za ovu drugu koja je donesena istodobno nema primjedbe.
Obrat na slobodi
Na Optužnom vijeću je i prije presude upitan razumije li o čemu se radi te su tek nakon njegova potvrdnog odgovora donesene presude. Također je prije presuda potpisao oba sporazuma s USKOK-om te je imao priliku i pročitati ih.
Stoga njegovo razumijevanje sporazuma i priznanja nije bilo zasnovano isključivo na komunikaciji s odvjetnikom na koju se žali. Nejasno ostaje i zašto nije sam obavijestio odvjetnicu Sloković o namjeri potpisivanja sporazuma i savjetovao se prije, nego tek sada traži mogućnost naknadne konzultacije s njom.
Ostaje pretpostaviti da se nakon prvog ushita izlaskom na slobodu i niskom zatvorskom kaznom dogodio preokret koji je Vuknića potaknuo na djelovanje. Tjedan dana nakon njegova sporazuma s USKOK-om, u zatvoru u Gospiću Ante Vučak je doznao za to i pretukao jednog zatvorenika.
Isto tako su pojedini članovi Rajićeve "zločinačke" pokušali pregovarati s USKOK-om, ali su odustali nakon što im je ponuđena kazna od 11 godina zatvora. Doznajemo i da je Petar Vuknić ne jednom nakon izlaska iz istražnog zatvora ponovno bio na Bilicama, ali kao posjetitelj bivšim cimerima, za što je uredno tražio i dobivao dozvolu na Županijskom sudu u Splitu.
Možda je upravo poneko od tih zbivanja kod Vuknića izazvalo premišljanje i kozmetički potez koji zapravo ne znači ništa. Naime, obje presude su pravomoćne jer se odrekao prava žalbe koja će sada biti odbačena kao nedopuštena. S druge strane, ako je želio pokazati da se pokajao za priznanje, besmisleno izgleda što je to učinio parcijalno, pogotovo što u drugoj presudi na koju se nije žalio ima puno bogatiju inkriminaciju za sebe i druge.