Zaploviti vremenom kao Višani, što su preko Velike bare stigli sa svojeg otoka u Južnu Afriku, donosi cijeli naramak priča. Život ih piše. Životu ništa strano nije.
U Cape Townu rodio se John, da su njegovi Kuzmanichi i Radišići ostali na rodnom im otoku bio bi Ivan. Johnu se rodila Barbara, pa je Barbara zavoljela Keitha Kirbyja, i stvorili oni Camerona i Georgiju, a Cameron je danas – hrvatski državljanin. Zavrtio se planet, prohujale godine i sve se vratilo tamo gdje je i trebalo.
Upoznajemo Keitha i Camerona podno tribina starog Hajdukova stadiona, danas doma splitskih ragbijaša, pa opet povezujemo Hrvatsku i Južnu Afriku preko tamo ludo popularnog sporta. Keith se smije, nije ga u Split doveo balun, već život, isti onaj za koji smo već kazali kako piše najluđe priče.
U korona-godini postali smo Splićani
– Dida John je prije 18 godina doveo cijelu obitelj u svoju pradomovinu, na odmor. Završilo je putovanje tako da smo se svi zaljubili u ovaj dio planeta – veli nam.
Nije dugo trebalo njemu i supruzi donijeti odluku da na dalekoj im obali sebi saviju gnijezdo. Negdje 2012. godine doputovali su ponovno s prijateljima, dvije godine nakon toga odlučili su kupiti nekretninu. Kako to obično biva, meštri i investitori udaljeni tisućama kilometara rezultiraju katastrofom, smijemo se ovoga puta mi, ali Keith ne dozvoljava niti jednu krivu riječ kontra majstora.
– Kasnilo se, ali je sve odrađeno besprijekorno!
Krajem prošle, COVID-om izneređene godine obitelj Kirby je promijenila prebivalište. Postali su Splićani.
– Najbolja odluka u životu – rezolutan je Keith.
– Život je lijep – dobacuje Cameron, a kako mu u 19. godini i ne bi bio. Objašnjava nam kako mu je naš, pardon – njegov, grad, darovao potpunu slobodu, širinu za duboko disati, za slobodno se kretati, za istraživanje, za zabavu. Studij će ga na neko vrijeme vratiti, privremeno, naglašava, u Cape Town, ali zna Cameron gdje mu je mjesto – usrid svita, usrid Splita.
– Nije sve servirano, mora se za život i zaraditi, treba obitelj osigurati i prehraniti – veli nam Keith, dok obilazimo pogon njegove tvrtke, RoboSol se zove. Tiha proizvodnja, nema zagađivanja, jer upravo je borba protiv svake vrste zagađivanja okoliša forte i obitelji i firme.
Birokracija? Ma sve O.K.
Keith je diplomirani inženjer strojarstva pa mu je sve, kaže nam, ionako složeno, u glavi i oko nje. Otvarajući tvrtku u Hrvatskoj upozoren je kako postoji mogućnost "ratovanja" s birokracijom. Ali, veli nam on, zakoni postoje da bi se poštovali, i on u cijelom procesu "rađanja" RoboSola nije imao niti jednu primjedbu.
Pokazuje nam uređaje u laboratoriju koji proizvode potpuno ekološki prihvatljiv i po zdravlje ljudi neškodljiv proizvod, riječ je o anolitnom dezinficijensu i katolitnom sredstvu za čišćenje i odmašćivanje. Sve potpuno prirodno. Toliko, a to nam na licu mjesta Keith osobno pokazuju – da se mogu njime usta ispirati.
– Ovo ljeto je kolegičina sina opekla vlasulja, poprskali smo to mjesto našim dezinficijensom, odmah je osjetio olakšanje, a pola sata poslije nije na koži bilo ni traga od ozljede – kazuje nam.
Upravo medicinska primjena proizvoda im je cilj za budućnost. Uvjeravaju nas kako to nije ništa novo, nekada davno su ljudi poznavali princip obrade vode na ovaj način, pa su time i liječili, ali, s vremenom se zaboravila blagotvornost obične vode. Velimo kako bi trebao proizvod promovirati kao ljekovito blago iz Jadra.
Uzimamo uzorak s "miša" kojim se koriste i ubacujemo "bris" u uređaj koji očitava 22 jedinice bakterija i virusa, samo jednom primjenom dezinficijensa – uređaj pokazuje 0, ni jednog jedinog mikroba nije više tu bilo.
– Uzimamo ono najbolje iz prirode i od toga stvaramo ekološke proizvode, dokazano su učinkovitiji od sintetičkih verzija.
Alkohol u dezinficijensu nije nužan, dapače, ponekad se pokazuje kao štetan, jer vezuje nečistoće. Recimo, ako prođete dlanom preko drvenog stola koji je prebrisan alkoholnim dezinficijensom – osjetit ćete da je površina ljepljiva. To se kod našeg anolitnog dezinficijensa ne događa – objašnjava nam tata Kirby, a mladi Kirby nabraja sve planove razvoja koje imaju.
– Želimo napraviti ovlaživač zraka koji će biti potpuno prirodan, stvorit ćemo i tabletice koje se razlažu u običnoj vodi i tako dobiti sredstvo za čišćenje koje je pri ispuštanju u more apsolutno neškodljivo za morske organizme – veli i namiguje – brzo ćemo to mi stvoriti.
A ekipa koju su okupili, trenutno je pet zaposlenika u RoboSolu, je sjajna, veli direktor Keith, da su ih svijećom tražili tako vrijedne i sposobne, ne bi ih našli.
– Svaki start-up mora imati viziju, ne možete unaprijed precizno predviđati što će se dogoditi, nekada se, eto, dogodi pandemija. Ali treba zadržati vjeru i treba radom stremiti prema naprijed – kaže Keith.
'Baby friendly' proizvod
Ponosan je na proizvod koji nudi, potpuno je "baby friendly", a upravo to je vrhunac svega. Osjetit ćete lagan miris klora, onako, u tragovima, ali i to je dokaz čistoće, zar ne? Nije tu zbog klora, nego HOCl-ja (hipokloraste kiseline). Etički pristup znanosti, kako bi se dokazalo (možda tek i podsjetilo) da nešto što je sigurno za prirodu potpuno je sigurno za nas, njihov je put.
– Neprestano tražimo nova rješenja, prirodna naravno, kako bi riješili svakodnevne probleme i izazove – veli Keith.
Jesmo li i mi isprobali dezinficijens, sigurno se pitate. Nevjerne Tome kakve jesmo – morali smo se uvjeriti i sami u neškodljivost. I jesmo! Evo nas, živi. Dezinficijens je malo slankast, a da je učinkovit – aparat za mjerenje jedinica mikroba to nam je već dokazao.