Znao je i Červar da Balić nije od grljenja

Pobjednik ove utakmice i sigurni sudionik kvalifikacija za Olimpijske igre u Londonu odlučen je u prvih 16 minuta koje je Poljska dobila sa 7:6. Zvuči suludo, ali je tako. Jer ako ti u tih 16 minuta protivnički vratar Szmal obrani čak devet lopti, a oba tvoja niti jednu, ako 6 od tih 16 minuta odigraš s igračem manje, i gubiš samo s jednim golom razlike onda si – dobio utakmicu.

Poljaci su već tada propustili priliku koju su im naši ponudili na otvaranju utakmice, imati devet obrana vratara više, šest minuta igrača više i voditi samo sa 7:6..., piši propalo!



Vidio sam puno čudnih utakmica, ne samo u rukometu. Ali ova je, statistički gledano, bila neobjašnjiva. Ajmo se još malo igrati s brojevima. Hrvatska je u prvome poluvremenu imali devet obrana vratara manje (4:13) i deset minuta isključenja više (12:2), a dobila je to poluvrijeme s dva gola razlike (13:11)!??? Ajde ti to sad objasni narodu...

Hrvatska je dobila ovu čudnu utakmicu prvenstveno na račun odlične obrane, pogotovo od sredine prvoga dijela. Od 3:6 do 17:12, serija od 14:6 u razdoblju od nešto manje od jednog poluvremena. Kad je probranio i Pešić priča je bila gotova (4P: Pešić probranio protiv Poljaka)...


A iz dobre obrane ide i brža igra, šibaju kontre i polukontre, sve izgleda lakše, brže, tečnije i oku ugodnije. Nakon već spomenutih 17:12 naši su rutinski održavali stečenu prednost, čak priuštili i poneku ekshibiciju. I emotivno su proslavili pobjedu koja im je značila više od dva boda i produženja nade u Olimpijske igre.. Zato onaj ples i ono kolo na kraju, onoliko radosti.

A zašto se Balić nije izgrlio s Golužom na kraju utakmice, kako su prikazale kamere HRT-a i kako me je izvijestilo desetak sms-ova unutra jedne minute, u ovome trenutku nije bitno. Nije Ivano od grljenja, zna to i Lino Červar.