StoryEditor

Marko Bilić: Može li Švedska biti novi početak?

Piše PSD.
24. siječnja 2011. - 16:00

Švedska nam nije suđena. Prije devet godina ovdje smo bili posljednji na Europskom prvenstvu, nakon samo tri dana otiši smo doma s tri poraza, a sad smo, evo, ostali bez polufinala, drugi put u devet godina.

Utjehu pokušajmo pronaći u činjenici da nakon Švedske uvijek krenemo u nove uspjehe. Pa neka tako bude i dogodine.

Hrvatski rukometaši odigrali su loše prvenstvo. U de facto svim najvažnijim utakmicama bili su neprepoznatlljvi, konfuzni, s puno pogrešaka u obrani i u napadu. Protiv Argentine pokazali su da mogu još uvijek igrati lijep rukomet, pobijedili su Rumunje, Alžirce i nejač iz Australije, ali su u tri utakmice u kojima su se "parale gaće" ostali bez gaća i uzeli samo jedan jedini bod protiv Srba, dok s Dancima i Šveđanima nisu imali šansi.

Naša procjena uoči prvenstva da smo upali u težu polovicu ždrijeba sa Šveđanima i Dancima koji ovdje u Malmou uživaju ulogu domaćina pokazala se točnom, na koncu će upravo taj skandinavski dvojac igrati polufinale. Upali smo u skandinavski mlin, sa švedskog stola pokupili samo mrvice.

No, ždrijeb je težak onoliko koliko si sam slab, a dobar onoliko koliko si sam jak. Sve ovisi o tebi samome. A mi nismo bili dobri. Tek u tragovima. S igrom koju su prikazali našim bi igračima svaki ždrijeb bio težak.

Kako bilo, polufinale je izgubljeno, ostaje borba za Olimpijske igre u Londonu, odnosno za jedno od prvih sedam mjesta. Nije to mali ulog.

Protiv Šveđana naši su odigrali otprilike isto kao i s Dancima. S tim da su Danci, takav je dojam bez obzira kakav na kraju bio konačni plasman, ipak kvalitetniji od Šveđana, pa su dominirali u našoj utakmici, dok su Šveđani ipak nudili prilike. Međutim, naši nisu bili pravi, tu priča završava.

Nevjerojatne su oscilacije u igri naše reprezentacije, poput rukometnih Dr Jekylla i Mr Hydea u samo 24 sata strmoglavili su se od najbolje (Argentina) do skoro najgore igre na prvenstvu (Švedska). Zašto je tako, odgovor moraju dati stručni stožer i igrači.

Protiv Švedske bilo je previše pogrešaka, od slabe obrane 6-0 (obrana 3-2-1 izgledala je puno bolje), neraspoloženih vratara, konfuznih kontri i polukontri u kojima Štrlek dva puta za redom šutira s deset metara i slično, slabog protoka lopte u napadu, promašenih zicera, katastrofalno odigranih napada s igračem više u kojima smo cijelo prvenstvo samo primali, a ne zabijali golove... sve do prevelike nervoze među igračima i poprilično brzih predaja u trenucima kad bi kola počela ići nizbrdo.

Puno je kritika ovdje bilo na račun igre Ivana Balića, mnogi su svoje razočarenje usmjerili baš prema njemu. Međutim, zaboravlja se pritom, da je Ivano na prvenstvo došao spreman i pun motiva, da je prve tri utakmice odigrao briljantno, da su svi govorili da opet igra "u životnoj formi".

Zašto se sve to negdje putem zagubilo? Trebamo i tražimo odgovor zbog čega je Ivano potonuo u prosječnost?

Sada valja sve dobro analizirati, proučiti gdje se griješilo i osvježiti roster reprezentacije. Ali prije toga treba uložiti zadnji atom snage i znanja da se pobijede Poljaci kako ne bi ostali bez Olimpijski igara u Londonu.

I da, svi oni koji su tvrdili da Lino Červar nije neki stručnjak i da s Balićem, Lackovićem, Vorijem i ostalima svatko može uzimati medalje, sada su dobili odgovor je li to uistinu tako.

U Švedskoj 2002. godine bili smo zadnji, godinu poslije svjetski prvaci. Može li i Švedska 2011. biti novi početak?

marko bilić

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. siječanj 2021 04:35