Nekada je svako selo imalo gumna ili guvna, imalo je i konje koji su žito gazili pa su ih vlasnici vodili da vrše žito, i to u kolovozu koji ‘sve u ambare stavlja’, a danas...

Cijela Imotska krajina spala je na jedno gumno, i ono je u onoj folklornoj uporabi, da se okupe nostalgični stari izdanci okolnih sela. To znamenito gumno je u Biokovskom Selu u Gornjih Bakota. Onda sa svojim konjem Gromom, u Bakote dođe i Čedomir Lizatović iz Krstatica, legenda i čuvar baštinskog nasljeđa, kako svoga Zabiokovlja, tako i cijele Imotske krajine. Upregne Groma, zaveže mu konop za stožinu i za ular i onda kasom koji samo Grom zna započne vrćenje ukrug po gumnu.

Ima jedna stara pjesma od pamtivijeka u Imotskoj krajini, koja na poseban način, u stihu proizišlom iz naroda, oslikava svaki mjesec u godini po Imotskoj krajini. Lijepa je, pročitajte....