StoryEditorOCM
Splitproradila nostalgija

Jedna prastara fotografija iz 1991. vratila Splićane u neka davna vremena: Rupa u podu, bez grijanja, a bilo nam je top!

Piše split sd
19. studenog 2026. - 09:22
Screenshot Reddit
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Dovoljna je bila jedna mutna snimka iz rujna 1991. godine da među Splićanima proradi nostalgija.

Na Facebook stranici posvećenoj starim autobusima objavljena je fotografija na kojoj se nakratko vidi "Prometov" Ikarus 668, autobus koji se zbog neobičnog izgleda izdvajao iz voznog parka i ostao u sjećanju mnogih putnika.

No prava priča nije autobus. Prava priča su definitivno komentari.

Od rasprave o legendarnim Ikarusima, DAF-ovima i Neoplanima, tema se ubrzo prelila na Reddit, gdje su se Splićani prisjetili vožnji koje danas zvuče gotovo nevjerojatno.

Neki su se sjećali autobusa po bojama, drugi po zvuku motora, treći po mirisima, a mnogi po rupama u podu, drvenim sjedalima i zimskim putovanjima bez grijanja.

"Ovo me teleportira godinama unazad. Smrzavaš se na stanici, bus kasni 20 minuta, iza sebe ostavlja oblak dima, unutra rupa u podu, ljudi nagurani jedni na druge. Grozno i predivno u isto vrijeme."

"Obožavao sam zvuk motora. Zimi bih stajao pokraj cijevi da se ugrijem, a ljeti naslonjen na zadnja vrata."

"Sad me leđa zabole kad se sitim vožnje."

"Drvena sjedala koja smrde na mokraću i ribu... ah, uspomene."

"Najbolje mjesto bilo je sjedalica ispred harmonike gdje si mogao dignuti noge."

"Srednja škola, rano jutro, bura i čekanje autobusa. Kad bi se konačno pojavio, bio je krcat, bučan i pohaban, ali bio je dio svakodnevice."

"Nas desetak djece na zadnjim sjedalima, svaka rupa na cesti lansirala nas je prema krovu autobusa. To nam je bila najbolja zabava."

Neki su se prisjetili i kultnih autobusa koji su godinama vozili pojedine linije.

"Kad bi vidio reklamu za Eurobike na autobusu koji se spušta Poljičkom, odmah si znao da ide trica."

"Najviše mi je ostao u sjećanju onaj crni autobus sa šarenim točkama."

"Bio je i zeleni Laško autobus, njega se i danas sjećam."

Bilo je i šaljivih prisjetki.

"Vozač nas je zamolio da mu dodajemo gas jer je poklopac motora bio odmah do zadnjih sjedala."

‘‘Bija san dite sa prababon po tin busevima. Govore mi da bi uvik nas dvoje ušli na prva vrata, a s obziron da smo uvik išli u uru kad je većinski gerijatrija bila po busevima, mali ja san ima naviku (naučen od prababe legende naravno) na ulazu govorit “dobro jutro omladino”.

image
Screenshot Reddit

Neki su spomenuli i stare polovne autobuse pristigle iz Njemačke i Nizozemske, u kojima su često ostajali originalni natpisi stranih linija i odredišta.

"Mogli smo putovati prema Hauptbahnhofu, sveučilišnoj klinici ili Schipholu, barem prema tablama koje su ostale u autobusu."

I dok su jedni tvrdili da su ti autobusi bili "smeće", drugi ih pamte kao neizostavan dio odrastanja.

Možda su škripali, dimili, prokišnjavali i kasnili, ali za mnoge Splićane upravo su oni bili kulisa školskih dana, prvih izlazaka, treninga i svakodnevnog života grada koji se posljednjih desetljeća poprilično promijenio. Zar ne?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. studeni 2026 09:32