Razvija li se Split tempom koji je očekivan s obzirom na njegove potencijale i gdje bi realno trebao biti 2050. godine?
Otkada su u značajnijoj mjeri u Hrvatsku počela pristizati sredstva iz EU-a namijenjena obnovi i izgradnji infrastrukture, bjesomučno se koristi izraz aglomeracija. Iako već lagano ide na živce, ta stalno spominjana aglomeracija, s prefiskom urbana, zapravo je ključna. Ona predstavlja šire područje čije su jedinice lokalne samouprave potpuno međusobno ovisne, a to u splitskom slučaju znači grad koji bi se preko Podstrane, Solina, Klisa, Kaštela..., protezao do Trogira, Sinja i Omiša.
Koliko smo daleko od toga? Od te aglomeracije, koja bi činila jedno metropolitansko područje s kojih dvjesto i kusur tisuća stanovnika, od činjenice da su Sinj, Omiš i Trogir splitska predgrađa do kojih se radi posla, školovanja, zdravstvenih i drugih potreba putuje na dnevnoj bazi, kao što se, primjerice, vozite od Meja do City Centera na Kili? Hoće li Split tako izgledati 2050. godine? Okladio bih se da hoće, jer ovako već jedan dio stanovnika šire splitske okolice i živi. Spava u Splitu, a radi u Dugopolju. Boravi u Trogiru, a školuje se u Splitu. Živi u Omišu, a poslom je u Podstrani... Bezbroj je kombinacija jer sve je na tridesetak kilometara od Splita, ma kako se zvalo, Split.
Autocesta donijela posao
Znači, kada će se dogoditi taj veliki, mediteranski, jedinstveni grad? Vjerojatno baš za tih dva i pol desetljeća u kojima bi sve zamišljene ili već planirane prometnice, od kojih su neke i u izgradnji, Split konačno i definitvno, za sva vremena, trebale povezati u jednu cjelinu s mjestima i gradićima koji mu gravitiraju, uključujući i onaj preko mora, Supetar. Nota bene, apsurdno je, ali više je Supetar danas zbog dobrih trajektnih linija srastao sa Splitom, postao njegov dio, nego što su to Sinj, Omiš ili Trogir.
Krenimo od zaleđa koje se godinama demografski praznilo u korist Splita. Sad je na djelu obrnuti proces. U Zagoru se konačno doseljava i iz nje se više ne hrli na more. Dugopolje i Dicmo neka su vrsta splitske ekstenzije, a realizacijom brze ceste Križice – Kukuzovac, Sinj će i faktički postati splitsko predgrađe jer bi se vožnja do alkarskog gradića svela na pola sata ili manje, što bi dodatno potaknulo gradnju obiteljskih kuća i stambenih naselja iznad Klisa.
Realno je očekivati do 2050. da će se prostor od Dugopolja i Dicma do Sinja, razvijati infrastrukturno i demografski, doseljavanjem mladih iz grada gdje su stambeni kvadrati suludo skupi. Zato će se i poslovne perspektive u tom kraju poboljšati. Teško ćete u tim mjestima naći ikoga tko je nezaposlen.
Da je životni standard u tom dijelu Zagore porastao, vidi se golim okom. Čim je stigla autocesta, s njom je došao i posao. Dugopoljske i dicmanjske poslovne zone samo se šire, a tako će biti i ubuduće, za dvadesetak godina. Istim bi tempom rasti i danas nedovoljno iskorišteni Kukuzovac. Daj Bože.
Novi grad
Što se pravca prema Omišu tiče, on ovisi o novoj cesti kroz Poljica, čvorištu TTTS i spojnici s Mravincima, čijom bi realizacijom Split konačno psihološki "preskočio" Dubrovačku ulicu, pa istočni dio grada ne bi bio sveden na puku spavaonicu, već bi s već uređenim Žnjanom i obalnom šetnicom do Stobreča, predstavljao "novi grad u gradu", područje koje više ni na jedan način nije ovisno o povijesnoj jezgri.
Trogir i Split bi valjda za dvadeset i pet godina konačno i neodgodivo trebali biti povezani brzom željeznicom. Kruna svega u tom bi smislu bio most preko Kaštelanskog zaljeva, koji bi se vezao na tunel kroz Kozjak, što bi iza brda, iza tunela, u Vučevici, donijelo život, gradnju naselja na petnaest minuta vožnje od Kopilice. A ta je Kopilica ključna. Taj golemi zapušteni prostor koji će kroz idućih deset, dvadeset godina morati biti izravno povezan s autocestom, s Dalmatinom, što će mu otvoriti sjajne perspektive. Sad, kad se zna da će most spojiti Split i Kaštela, pravi je trenutak za urbaniste i promišljanje što s Kopilicom i kako najbolje iskoristiti njen potencijal.
Ožiljci
Ovo o čemu pišem konture su nekog novog, budućeg Splita, koje su logično iscrtane i koje se nakon čvora Mravinci i TTTS-a te probijanja tunela kroz Kozjak jasno vide. A što je sa starim Splitom, s centrom? Jasni su prioriteti: obnova najsramotnijih, najzapuštenijih i najnakaradnijih gradskih točaka: željezničkog i autobusnog kolodvora te zgrade "Dalmacijavina".
Ako se to ne dogodi u idućih pet do najviše deset godina, smatrajmo to porazom sviju nas. Kopilica se još i može sakriti od pogleda turista, ona propada tiho, sa strane, u svemu tom jadu i sivilu, ali zgrada "Dalmacijavina" i dva jadna, ružna, užasna kolodvora poručuju putniku namjerniku da je stigao u grad javašluka, nebrige i opće propasti, a nije baš tako. Splitsko je lice lijepo, u gradu se štošta popravilo i izgradilo zadnjih tridesetak godina, ali ove duboke ožiljke već jednom trebamo prebrisati.
Iskreno se nadam da te daleke 2050., više nitko neće pamtiti ruinu iz gradske luke u kojoj "skvotaju" beskućnici, kompletno išarani i devastirani željeznički kolodvor i onaj jad od autobusnog "čekališta" s pogledom od milijun dolara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....