Kada je Antonio Rendić Ivanović zajedno sa svojom majkom Magdalenom Ivanović i mlađim bratom Mateom napustio Sutivan na Braču imao je samo četiri godine. Bila je to okrugla 1900. godina. Životne okolnosti su tražile da se ukrca na prekooceanski brod i poput mnogih Bračana sreću i novi život potraži u dalekom Čileu.
Bila su to za Brač teška vremena. Bolest vinove loze uništila je vinogradarstvo uslijed čega je prijetilo siromaštvo, glad i neizvjesnost. Zbog toga su mnogi bili prisiljeni napustiti rodni otok i otići golim životom za golim kruhom, uglavnom preko “debelih” mora u južnoameričke zemlje. To je bio najveći iseljenički val u povijesti Brača.
U tom iseljeničkom plimnom valu dječak Antonio Rendić iskrcao se na obalu Antofagaste, grada i luke na sjeveru Č...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....