Dočim teška kazaljka sata otkuca ponoć i označi kraj još jedne celuloidne godine, blaga panika uvlači se u kožu svakog pasioniranog ljubitelja sedme umjetnosti pa i kritičara koji je - slično Tarantinu, ako zamijenite recenzije s režijom - najprije sinefil pa tek onda kritičar. Treba, naime, pogledati u retrovizor, doslovce premotati “film“ unatrag i sastaviti listu najboljih kino i videopremijera itd. A to nije nimalo lako. Jer, premda ga neki zlobnici, kojima je valjda sve stalo nakon “Kuma II“, već neko vrijeme ukopavaju “six feet under“, film nije mrtav.
 |
