E da vam se nadimiti kao nama, da vam je na kraju Dugopolja u velikom žutom pogonu samo oćutjeti taj savršeni miris domaće pancete, pečenice, pršuta, vrata.
Gdje se god okreneš u tom velikom tamnom, hladnom prostoru punom reskog dima, pogled ti seže na 50 tona mesne delikatese, do u milimetar precizno poredane i ovješene o stropne grede. Moj Bože da te netko ovdje zatvori, i dade ti vječni život. Barem tri iljade godina čovjek bi samo degustirao. Kao mali miš u velikoj gozbi.
U Dugopolju je jučer oko devet jutarnjih sati bilo između nule i jednog stupnja. U dimnici pršutane "Smjeli" Vlade Prančića tri. Reklo bi se na selu, hladno je ko u jaceri, dojam leda još više stvara bura koja piri kroz otvorene prozore. Ide do kosti.