Nema onoga tko ga ne bi htio imati u svom kraju. U Fažani su mu digli spomenik. Onda je legendarnog boksača Matu Parlova nedavno na isti način počastila i Pula.
Doduše, ajmo biti iskreni, možda su ga ipak mogli vjerodostojnije predstaviti, u pravom sportskom duhu, istaknutih mu šaka u boksačkim rukavicama. A ne baš tako u odijelu, umjetnički, više kao nekog pjesnika.
E onda je nedavno i u Imotskom povedena misao za dizanjem kamenog zdanja Mati junaku u čast. U isto vrijeme se takva ideja rodila i u obližnjim Ričicama, malom mjestu Imotske krajine.
Preciznije, u zaseoku Parlovi, odakle je nenadmašni boksač povukao svoj obiteljski korijen.
'Zaslužio je'
I što ćemo sada, hoće li Matin treći hrvatski kip niknuti u metropoli Imotske krajine? Ili nekoliko kilometara zapadnije, u prekrasnom seocetu Parlovi, taman iznad Zelenog jezera?
Hoće li ga postaviti u gradu gdje je boksačka legenda živjela i išla u osnovnu školu? Ili u Ričicama gdje su gnijezdo imali mu baba i dida?
Hoće li biti prepirki i kukulelekanja između ta dva imotska lokaliteta? Odgovor smo zatražili od don Mladena Parlova, dekana splitskoga Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Inače rodom iz Parlova, uz to i rođaka hrvatske sportske legende.
– Čujem kako Imoćani imaju inicijativu preko Županije i Grada spomenikom obilježiti sve ono veliko što je Mate Parlov u životu napravio. Čujte, Imoćani ga s pravom svojataju jer je tamo proveo 12 godina života. Ali rodila se ideja i kod nas Ričičana iz loze Parlova, ponosnih na čovjeka koji je i za života i nakon smrti sačuvao titulu jedinstvene svjetske sportske pojave.
Mi držimo da bi spomenik trebao biti kod nas, u Parlovima, gdje su mu živjeli baba i dida. Pa ćemo ovako, neka Imoćani naprave svoj. Ali napravit ćemo i mi naš. Evo točno ovdje, na ovom vidikovcu u našem malom mistu.
Tako da se zna kako je odavde i da smo ponosni na njega. Pa ćemo ga imati i oni i mi. Ako ga u Imotskom dignu, to će biti ponos, a i nama će biti drago da su mu ga postavili u čast. Ali isto ćemo i mi naš ovdje staviti. Pa neka budu dva, Mate je to zaslužio – mudro će don Mladen.
Nacrt i klesanje
I evo nas u centru priče, u Ričicama, u Parlovima, u gostima kod don Mladena. Preko puta lokacije na kojoj bi, ako Bog da, za do godinu i pol trebao biti postavljen još jedan kip sportskom velikanu.
Načelno je priča već postavljena na noge, lokacija će mu biti pokraj već postojećeg spomenika uz glavnu prometnicu, onom u čast svim poginulim Ričičanima u svim ratovima. Odavde će Matin kip čuvati svoj kraj, s visine gledati Zeleno jezero.
Kada smo već kod toga, ma da ne znamo gdje smo došli, pomislili bismo evo nas u Alpama. Na tako nešto ovaj kraj podsjeća, najmanje na Imotsku krajinu. Baš nas zanima hoće li i ovdje Mate biti prezentiran u odijelu.
– A ne, ne, naš će spomenik Matu pokazati kao boksača. Dobro će se vidjeti njegova moćna šaka u rukavicama, u boksačkoj pozi. Divno je to što je dobio svoj kip u Puli, tu je i proveo cijeli život. Ali što se nas Parlova tiče, mislimo da nije baš najuspješnije izveden.
Ali zato će naš kip Matu pokazati kao sportsku veličinu. Bit će u naravnoj veličini, od kamena iz ovoga kraja, našeg, onog koji podnosi ove atmosferske uvjete. Sada još trebamo naći profesora na splitskoj Umjetničkoj akademiji koji će izraditi nacrtne skice. A onda klesara koji će to provesti u djelo – veli don Mladen.
Fešta koja se pamti
Mate je bio jedini sportaš u svijetu koji je ponio naslov europskog, svjetskog i olimpijskog pobjednika. Razmišljamo o tome dok gledamo kamenu kuću, šuplju iznutra. Zub vremena učinio je svoje, ali ipak joj nije ni taknuo lice.
Tu su živjeli njegovi baba i dida. Tu je rođen i Matin otac. Priča nam don Mladen kako je Mate djetinjstvo proveo u Imotskom, gdje mu je otac imao trgovinu. Određene okolnosti su pater familiasa na kraju dovele u zatvor, nakon čega je majka Mira nastavila voditi posao.
– A ovdje su mu živjeli dida, baba i prva rodbina, i tih 12 godina života provodio je između Imotskog i Ričica. U Imotskom je išao u školu, a ljeta je provodio u Parlovima. Nakon izlaska iz zatvora, otac je obitelj, svog brata i zeta poveo u novi kraj, u Fažanu.
Tamo su se udomaćili, stvorili malo naselje Parlova i Kneževića. Iskreno govoreći, Mate nije bio baš previše vezan za svoj stari kraj. Nije često dolazio u Ričice. Ali sjećam se kada je postao svjetski prvak. Kada je došao, Ričičani su ga dočekali kao velikog pobjednika. Pekao se vol, bila je to pučka fešta koja se do dandanas pamti – govori nam don Mladen Parlov.
Turistička atrakcija
Mate nije bio samo sportaš, putem je postao i intelektualac, završio je ekonomski fakultet, ali strukom se bavio nije. U Puli, koju je držao za svoj grad, otvorio je poslije kafić, koji je postao nezaobilazna turistička atrakcija.
A atrakcijom bi mogli postati i spomenici koji će mu se u čast dignuti. Upravo nam to potvrđuje Željko Tandara, predsjednik Zavičajne ekološke udruge Ričice, koja skrbi, brine, uzdiže ovaj kraj.
E pa taj spomenik Mati, možda budu i dva, mogao bi postati zaštitni znak ovoga kraja. Jer Mate je sam po sebi brend, a ako se dobro valorizira, uklopi u originalnu priču, on može donijeti vrlo zanimljiv turistički iskorak. A tko zna, možda i neki veliki boksački turnir. I o tome se ovdje već razmišlja.
– Naravno da idemo u tom pravcu. I zato kažemo, ako će biti dva spomenika, neka budu. Ima mjesta za sve. Ovaj kraj toliko toga može dati. Imamo Crveno, Modro jezero, imamo i naše ričičko Zeleno jezero. Bit će tu i Matin kip, pokraj prostora za odmor putnika namjernika, u blizini igralište za djecu.
Dolje nam je jezero sa svojim raznoraznim mogućnostima. U planu su nam i izletišta, imamo sportska natjecanja. Sve je to korak u ostvarivanju dugoročnog plana za razvoj ovoga našeg raja na zemlji. Alpe kažete, ma ovo je više od toga – veli Željko Tandara.