Davne 1914. na našim je prostorima prvi put vozački ispit položila jedna žena. Gospođa Alma plemenita Balley, supruga kraljevskog kotarskog inženjera, poželjela je sa suvozačkog mjesta prijeći na vozačko. Tadašnji propisi u Hrvatskoj nisu predvidjeli da žena može polagati vozački ispit, ali Povjerenstvo joj je dopustilo pristupanju ispita koji je položila iz prve čime je postala 285. ispitani vozač u Hrvatskoj.
Tadašnji Hrvatski automobilni list pohvalio je uspjeh Alme koju su do tada zvali ‘šašava baba’ i poželio da ubuduće što više žena krene njezinim putem.
Sto deset godina kasnije, broj žena za volanom, kod nas je gotovo isti broju muškaraca. Kažemo gotovo, a u brojkama to izgleda ovako: U Hrvatskoj je u vozačkoj populaciji oko 42 posto žena i 58 posto muškaraca. Prema Indeksu ravnopravnosti spolova, žene su u prometnom sektoru u našoj zemlji manje zastupljene od prosjeka Europske unije - 16 posto naspram 22 posto u EU.
Iako statistike pokazuju da upola manje dama sudjeluje u prometnim nezgodama (prema mnogim istraživanjima ceste bi bile daleko sigurnije kada bi automobile vozile isključivo žene) i dalje se često može čuti kako žene lošije voze. Slaže se s time i Ljubica Stapić (44), jedna od četiri vozačice autobusa u splitskom Prometu. Svaka od njih svojom bi vožnjom mogla posramiti mnoge iskusnije muškarce za volanom, u što smo se i sami uvjerili.
- Uglavnom su pozitivne reakcije. A uvijek ima netko tko se nađe i ima nešto pametno za pitati - smije se Ljubica, koju prijatelji u šali nazivaju ‘žena, majka, kraljica’.
Još u osnovnoj školi zaljubila se u vožnju, a voziti 16 metara dug autobus nije joj ni najmanji problem. U Prometu se zaposlila u siječnju ove godine. Prije toga radila je različite poslove, od proizvodnje materijala u jednoj tvornici, bila je i dio osoblja jednog hotela, pa do vozačice u povremenom turističkom prijevozu. Kad je vidjela natječaj u Prometu, odlučila se prijaviti, jer je nakon dugo godina željela jednu stabilnost u poslu. Trenutno vozi na nekoliko ruta, najčešće su to gradske i prigradske linije.
- Jednostavno, to je posao kojeg volite ili ne volite. Prvi radni dan u Prometu bio mi je 15. veljače ove godine. Sjećam se da sam vozila liniju broj 16 na relaciji HNK-Ninčevići. Moram priznati da sam imala popriličnu tremu. Prethodno sam s kolegom prošla tu cijelu rutu i shvatila da će mi kao početnici biti izazovna. Međutim, cijela smjena je protekla odlično, od prodaje karata pa do same vožnje, što mi je dalo podstreh i dodatni vjetar u leđa za iduće radne dane - prisjeća se Ljubica, kojoj su kolege dale veliku podršku.
Za njezine putnike stereotip o ženama kao lošim vozačicama definitivno ne vrijedi.
- Isprva sam se bojala kako će me putnici prihvatiti. Ali na kraju je sve super bilo. Imate i dobrih i loših dana. Ima ljudi koji me dođu pohvaliti, ima i onih koji su malo grintavi, ali sto ljudi sto čudi. Kad me vide za volanom stvarno budu oduševljeni, znaju mi kazati: Ajmo viditi i ovo! Simpatično mi je kako me neki putnici upamte, pa im bude drago idući put kad me vide. Neki mi čak daju male poklončiće tipa bombone, ma bilo vam je tu svega, pa čak i poma - smije se naša sugovornica.
Bude li nekih neugodnih situacija - pitamo je.
- Nažalost, bude i toga. Jedna je gospođa iza mojih leđa pričala na mobitel i rekla: Evo, žena vozi autobus i zato sad kasnimo! Ja sam na to ostala suzdržana, iako mi nije bilo svejedno tako nešto čuti. Ali, inače imam to neko pravilo da ne raspravljam sa svojim putnicima - govori Ljubica.
Upravo joj to najviše smeta, kad neki putnici kažu da je autobus kasnio, jer je za volanom žena.
- Ja ne kasnim jer sam pila kavu s nekim ili ne znam što. To je naprosto do prometa i gužve. A zbog sigurnosti moramo voziti polako. Morate biti hladne glave, nema žurbe - iskreno će Prometova vozačica.
Kad vidi nekoga bez karte ne reagira, kaže, burno.
- Čini mi se da se više švercaju turisti, nego domaći ljudi, jer imate puno učenika i umirovljenika s mjesečnim pokazom. Turisti najnormalnije uđu u autobus, vi vidite da nemaju kartu, no njih naprosto nije briga.
Ljubica često vozi treće smjene, koje su noćne, i ponekad zahtjevne.
- Tada budu putnici koji izlaze, nekad se znaju dogoditi nogometne utakmice, u tim slučajevima morate biti malo i psiholog, najviše sebi, jer nikad ne znate kako će takva ekipa regirati kad vide ženu da vozi autobus. Ipak, putnici u tim noćnim smjenama, mi znaju biti najbolji, najveća podrška, i dosad nikad nisam imala nijedan incident, ne samo u toj smjeni, već i u sve tri koje redovito radim - kaže vozačica.
A kako joj doma gledaju na to što vozi autobus? Ljubica je, naime, ponosna majka dvoje djece, sina Nina (22) i kćeri Petre (20), studenata na splitskom Pomorskom fakultetu.
- Imala sam podršku svih. Moja su me djeca poticala i podupirala da se prijavim na Prometov natječaj. Možeš ti to, stalno su mi govorili. Čak su se nekoliko puta i vozili sa mnom u autobusu - govori nam Ljubica.
I što su rekli, kakva ste vozačica?
- Ma super, ponosni su na svoju majku, rekli su mi samo ti, majko, guraj dalje!
U Prometu je zadovoljna, jedino što bi primanja mogla biti malo bolja, priznaje nam.
- Ah, to je izgleda danas svugdje tako… Kolege su mi super, dobra je atmosfera, ne mogu se požaliti. Uvijek su spremni pomoći što god treba, nazvati, dati savjet, što i kako… Ali da, plaća bi mogla bit malo bolja, neću vas lagat‘. Nadam se da ćemo se uskoro uspjeti izboriti i za to - ističe Ljubica za kraj