Slavoncu Domagoju Šibenik je novi dom

Mladi Domagoj Pavošević ostvario je svoj san. Chef je u prestižnom ‘Armerunu‘, gdje je pronašao posao iz snova, profesionalno napreduje, posrećio mu se, veli, dobar poslodavac i odličan radni tim. Sad ga već zezaju da je Dalmoš

Ne tako davno, jer još postoje živi svjedoci iz doba siromaštva Dalmatinske zagore, njezini su žitelji s tvrdoga krša zaobalja odlazili potražiti bolji život na plodnoj slavonskoj ravnici. Trbuhom za kruhom, s kamena na rodnu crnicu, Dalmatinci su radili tamo gdje je bilo žita. Života.

Domagoj Pavošević iz Našica ima obrnutu priču. Taj je mladi kuhar došao iz Slavonije u srce Dalmacije, u Šibenik, gdje ne samo da se "skućio", nego je pronašao i posao u jednom od najljepših hotela u regiji. Štoviše, u nagrađenom hotelu "Armerun Heritage Hotel & Residence", koji je prije godinu dana, i to u iznimno jakoj konkurenciji, osvojio prestižnog Adriana, statuu koja označava pobjedu u kategoriji najboljih malih obiteljskih hotela.

Tu je Domagoj ostvario svoj san. San svakog mladog kuhara: postati chef, napredovati i razvijati se u onome što je izučio. K tomu, posrećio mu se, veli, dobar poslodavac i odličan radni tim, a vrlo je zadovoljan i plaćom; marenda se podrazumijeva. Kud ćeš bolje!

S Domagojem razgovaramo u društvu njegovih šarmantnih kolegica, listom mladih, ali stručnih i radišnih djevojaka koje su jednom heritage hotelu udahnule svježinu. Sjedimo na terasi restorana "Buta" pri hotelu, na rivi uz more; do njega je susjedni restoran "Bronzin", također dio "Armerunova" portfelja. A dok je "Bronzin" lokal u kojemu se poslužuju jela s okusom lokalne tradicije, "Buta" je više "svjetski", nudi gastronomsku fuziju Azije, sushi, mezze, a ujedno je i profinjeni wine bar.

Našičanin u Irskoj

Posebnost je "Bute" u tome što ima i glasoviti doručak koji se servira od sedam ujutro do podne i pol, s nevjerojatnom listom od čak dvadeset i sedam jela u ponudi.

Tu stupa na scenu daroviti Slavonac Domagoj: doručak je njegova priča, on je chef tog segmenta.

– To je doručak ili brunch, jako je bogat i nije samo za goste, otvorenog je tipa. Primijetio sam da od ove bogate ponude ljudi nekako najviše biraju guacamolu (avokado pesto) s jajima, vole dimljenog lososa, a oni jako gladni preferiraju engleski tip doručka s pečenim kobasicama i grahom. Doista ima svega i za svačiji ukus, a i mi dodatno izlazimo ususret s objašnjenjima i intervencijama ako je potrebno, ako je gost možda intolerantan na neku namirnicu poput laktoze, glutena, neke masnoće i slično – navodi razgovorljivi Domagoj, mladić u kasnim dvadesetim godinama.

Došao je prije četiri godine u "Armerun", godinu dana nakon što je hotel otvoren.

Prije toga je nekoliko godina radio u Istri, ali ovdje mu je ipak ljepše, otkriva nam Našičanin, koji inače ima i brata blizanca, jednojajčanog, Vedrana, za kojega je jako vezan. Iako su im se životni putevi razdvojili – Domagoj je postao ozbiljan chef u Dalmaciji, dok Vedran radi kao IT-jevac u Zagrebu – u stalnom su kontaktu i posjećuju se čim uzmognu. No, nisu jedina djeca radničke obitelji iz Našica.

– Imam još tri starija brata i mamu u Našicama. Tata je, nažalost, preminuo – sažima naš sugovornik svoje obiteljske okolnosti.

– Brat Vedran me zeza, kaže: "Postao si pravi Dalmoš." A što ću, morao sam naučiti puno riječi, za početak što uopće znači i kako se izgovara "Armerun", "Buta", "Bronzin". Zeznuto, ali ide to... Ipak, ovdje sam "Slavonac", gore sam "Dalmoš", ali meni je svugdje lijepo, a u Šibeniku najbolje. S ovim poslom i kupnjom stana zaokružio sam priču. Još sam se i zaljubio; dakle, to je to. Šibenik je sad moj dom – veli naš simpatični sugovornik.

Domagoj Pavošević bio je "učenik generacije" u školi koju je pohađao u rodnom gradu, te je zahvaljujući svojoj izvrsnosti stekao pravo stručnog usavršavanja u inozemstvu. Izbor je te godine, dok je pohađao treći razred srednje Ugostiteljske škole kuharskog smjera, bila Irska.

– Otputovao sam u zemlju u kojoj prije nisam bio, na praktičnu nastavu u kantinu tvrtke "Car Traveler", koja se bavi restauriranjem oldtimera u gradu Dundrumu. Bilo je zanimljivo, ali i naporno, imo sam smještaj u kući jedne obitelji i jako puno sam putovao do posla, do te kantine. Sad je sve puno lakše, Šibenik je grad po mojoj mjeri, kao i Našice. Začas dođem sa Šubićevca, gdje imam lijep stan s terasom, do "Armeruna" i "Bute" – pripovijeda Domagoj, koji je, nakon što je izučio zanat za kuhara, još godinu dana učio i za slastičara u privatnoj ustanovi Aspira u Splitu, a potom se nastavio stručno usavršavati polaganjem pedagoških stručnih predmeta pri online studiju s referadom u Puli.

Budući predavač

U budućnosti bi, uz svoj bazični posao, volio i raditi s mladima, te predavati stručne predmete iz područja kuharstva. Zanimljivo je kako je došao baš do "Armeruna".

– Nakon nekoliko godina u Umagu, gdje mi je bilo okej, ali sam ipak osjećao da želim pripadati drugdje, došo sam odraditi jednu sezonu u Vodice, pa sam tam ostao i prek zime. Kako volim pub-kvizove, jednom sam s društvom došo na kviz u klub "Azimut" tu u blizini, pa usput malo prošetao. Vidio sam ovaj divan mali hotel, nov, odmah sam se zaljubio u njega: "Armerun". I tako nekako spontano došo do recepcije i jednostavno osobi koju sam zatekao reko da želim raditi za njih. Srećom, shvatili su me ozbiljno, pitali koje sam struke, reko sam: kuhar, dobro. I nakon kratkog vijećanja ponudili du mi pomoćno mjesto u kuhinji, koje sam odmah prihvatio. Sve je išlo tako jednostavno, prirodno, kao da je bilo suđeno... Napredovo sam, evo, sad sam glavni za doručke, a imam stvarno super suradnju i s našim food & beverage direktorom Matejom Mrčelom, kao i sa svima ostalima. Lijepo je i što gazda, vlasnik hotela, ima povjerenja u nas kao radnu ekipu, tak da mogu reći da vlada zdrava i kreativna atmosfera, a to je nekad važnije od bilo čega – razložno primjećuje mladi kuhar, chef Domagoj, zadužen za doručak, koji je važan segment ugostiteljske ponude hotela "Armerun" i već pomalo njihov zaštitni znak.

Na čuveni "Armerunov" doručak dolaze rado i domaći ljudi, jer po cijeni od 32 eura mogu jesti do mile volje i piti kavene napitke te sokove, ali i fini pjenušac. Bogme, doručak sa stilom.

Kvizoman

Pitamo mladog chefa Domagoja ima li, uz "kužinavanje", još hobija. Kvizove je već spomenuo, usput smo saznali da čak uređuje i vodi društvene mreže Nacionalne kviz-lige srednjih škola.

– O, da, imam jedan zbilja strastven hobi: šivanje. Šijem ko veliki, sad sam sestrični (rođakinji, nap. a.) sašio haljinu za pir! Ne, nije vjenčanica, uzvanica je na vjenčanju i trebala joj je svečana haljina, pa sam joj je sašio. A da mi bude lakše, društvo iz Šibenika nedavno mi je darovalo singericu! – veselo, zahvalno će mladi Domagoj, koji je stručan i profesionalan kuhar, ali je kao krojač "samonikli talent".

– Kad sam tek došo u Šibenik, prije neg sam kupio stan, živio sam kod stanodavke koja je jedna od najboljih – kak vi to kažete? – šalturica u gradu. I tak malo gledo nju, malo YouTube, ja otkrio da to volim, šivanje/krojenje, da mi dobro ide – vedro se prisjeća, ali odbacuje mogućnost prekvalifikacije. Previše voli biti kuhar, hrana je njegova strast, pogotovo kad je na poslu. Sve mu paše: slatka i slana jela bez razlike, a privatno osobito voli sushi.

A što priprema za prijatelje, čime ih pogosti?

– Evo, na pamet mi pada jedan moj specijalitet koji svakoga oduševi, a to je moja kućna "piramida-torta". Ne uzme mi puno vremena, koristim lisnato tijesto, chantilly-kremu, idu višnje, ukusna je i štosna za vidjeti, lijep je razrez – otkriva mladi Slavonac.

U Šibeniku mu je ljepše nego u rodnim Našicama, koje uvijek nosi u srcu kao grad za koji ga vežu nježne uspomene iz djetinjstva. U međuvremenu je vidio i nešto svijeta, u svojim mladim godinama stigao je posjetiti, uz Irsku, još i London, Maltu, Njemačku, Austriju, Češku... Ipak, Šibenik mu je sad "broj jedan". I "Armerun", u kojem je pronašao posao iz snova.