Četvrtog svibnja 1980. godine preminuo je Josip Broz Tito. Da se to dogodilo dan ranije, svadba tada 19-godišnjeg Ivana Srakovčića iz Karlovca, kaže, bila bi otkazana. Mladi konobar, naime, i njegova vršnjakinja, novopečena supruga, stigli su se proveseliti prije državnih dana žalosti koji su uslijedili, a potrajali su cijeli tjedan.
Srakovčići su se odonda održali u bračnoj zajednici blagoslovljenoj s dvije, danas već odrasle kćeri, te unučadi.
Negdašnji konobar, skoro pa golobradi dečko Ivan, danas je ne samo u sretnom braku koji kroči ka zlatnoj obljetnici, nego k tomu i vlasnik čak dva reprezentativna objekta: prekrasnog resorta Srce prirode u Gorici Lipničkoj kod Ribnika, nedaleko Karlovca, te heritage boutique hotela Korana – Srakovčić, jednog od najljepših malih obiteljskih hotela u Hrvatskoj te dobitnika prestižne nagrade Adrian.
Naime, 2019. godine hotel je, uz brojne druge nagrade za izvrsnost, u okviru Dana turizma u Osijeku proglašen najboljim malim obiteljskim hotelom u Hrvatskoj te dobio Adrian, nagradu koju dodjeljuje Slobodna Dalmacija u suradnji s Nacionalnom udrugom malih i obiteljskih hotela, a pod pokroviteljstvom Hrvatske turističke zajednice i partnerom HOK osiguranjem.
– Moram biti iskren i priznati da mi je ova nagrada Adrian najdraža od svih; znate, nije šala kad vas Dalmatinci, koji su tata-mata za turizam, prepoznaju kao kvalitetan proizvod, da tak velim – zadovoljno će Ivan Srakovčić, s kojim razgovaramo na očaravajućoj terasi hotela tik uz rijeku Koranu. Već sam pogled na zeleni tok rijeke i stoljetni park uokolo umiruje i krijepi, pa nije teško zamisliti da je baš tu, na mjestu sadašnjeg objekta, davne 1906. godine bilo lječilište.
– Da, tu je bilo lječilište za bolesti krvožilnog sustava, depadansa s čak trinaest različitih kupelji, o tome vam zbori knjiga "Koranske kupelji". Još davno prije, bila je tu i gostionica, što isto može biti ljekovito – zafrkantski će, ponosan na činjenicu da je djeliću povijesti slavnog Karlovca, tog veličanstvenog grada ("koji je dobil struju dva dana prije Zagreba", kaže) udahnuo novi život. I to u novom hotelu izgrađenom u duhu secesije, sad već prije nekoliko desetljeća. Dakle, stigla se tu uhvatiti i ona prava patina.
Tacna u ruci
Srakovčić je zanimljiv čovjek, koji je počeo ni od čega ali je mudrim ulaganjem i marljivim radom stekao puno. K tomu, u svjetlu činjenice da je bio i hrvatski branitelj, ne iznenađuje što je stekao rijetku čast već za života, a i relativno mlad: dobio je svoju monografiju koju je napisao dugogodišnji kolumnist "Slobodne", ugledni kolega Danko Plevnik, a uredio književnik Željko Mavretić, s obiljem arhivskih fotografija iz privatnog albuma i bogatog Srakovčićeva života.
– Da, bil sam i u Domovinskom ratu kao pripadnik 129. brigade, u redovima ZNG-a od 1991. godine. Preživil sam raketiranje u Draganiću, slučajno; tada je poginulo, odmah do mene, sedamnaest mladih ljudi. Grozno – smrknuo se naš sugovornik. Ipak, ponosan je na svoj ratni staž i doprinos oslobođenju zemlje od agresora. Zahvaljujući tome može mirno živjeti i raditi, veseliti se unučadi...
A kako je sve počelo? Jasno, s tacnom u ruci.
– Tu, blizu ovog hotela (Korana-Srakovčić, nap.a.) nalazila se prva ugostiteljska škola u Karlovcu. E, tu sam ja išel u školu, ali ne smjer konobar, nego hotelijersko-turistički tehničar. O, kako je Karlovac onda bil uzbudljiv! Tu je bil veliki vojni centar bivše države, prek dvadeset tisuća mladih vojnika, petnaest muzika je sviralo. Danas samo jedna bude... Postojalo je hotelsko poduzeće Korana, a ja sam se nakon odsluženog vojnog roka u Vinkovcima, Čapljini i Baškom polju u Dalmaciji, zaposlil u gostionici Putnik. I oženil. Pa sam radil u motelu Mrežnica, konobaril do rata. Onda sam postal gardist, a nakon toga poduzetnik.
Svoj prvi lokal vodio sam na željezničkom kolodvoru, tam sam preuzel vođenje kafića Beta 1993. godine, napravil snack–bar. U veceu sam otvoril kuhinju! Napravil sam provizorni vece u prolazu, a u novoj kuhinjici sam postavil konkvektomat, bilo je ukupno pedeset sjedećih mjesta. Fino je to sve štimalo jedno pet godina, ja sam vodio, a vlasnik lokala je bil Mijo Rak, čovjek koji je imal oko 400 zaposlenih...
On je došel na ideju da uđemo u Hrvatske šume, to jest da tamo napravimo restoran koji nije postojao ranije, a prostor je bil idealan. No, Mijo odustaje od ideje, ali ja ne; otvaram tam restoran, paralelno vodim i Betu. Podigal sam svoj prvi kredit, tadašnjih ogromnih osamdeset i pet tisuća maraka. Gradonačelnik u tom mandatu bil je Branko Vukelić; on mi nudi preuzimanje još nekih objekata, ali odbio sam. Bilo bi mi puno to sve "hendlat". I tak, ja u "Šumama" od devedeset i osme do dvije tisućće i pete, bilo je veselo. Radil sam maskenbale, lovačke balove, razne zabave... Toga više nema – sjetno će. Ivan zamišljeno ispija gemišt, to jest "škropec", dok se prisjeća nastavka.
A nastavak je već započeo; paralelno s "Šumama" ulazi u tadašnji "Korana Park", to jest sadašnji posao u hotelu kojemu je zbog lakše distinkcije dodao prezime Srakovčić. Ipak mu je on "udahnuo dušu", bogme i upumpao milijunska sredstva zahvaljujući odvažnom sustavu kreditiranja, kao i strategiji poslovanja koja je urodila plodom, čitaj: učinila objekt prepoznatljivom perjanicom svoje klase na sve bogatijem turističkom tržištu Lijepe Naše.
Srce prirode
Srakovčić nije vlasnik hotela, napomenimo, to je država, to jest grad Karlovac. No, sebi i familiji je izgradio "backup", to jest resort s bazenom "Srce prirode" u svom rodnom selu, što pokazuje kako ga zarada od "Korane" nije razmazila, nego je novac usmjerio u daljnja ulaganja. K tomu, ponosan je što je tijekom minulih desetljeća uspješno otplatio milijunske iznose koje je podizao zbog unaprjeđenja poslovanja prekrasnog hotela uz Koranu.
– Dopeljal sam Nijemce da mi ga urede izvana i iznutra, namjerno sam išel na visoku kategorizaciju jer sam smatrao da Karlovac to zaslužuje: baš ovakav hotel, luksuzni, a ne neko prenoćište uz rijeku. Postigli smo i dobru popunjenost, evo i sad smo puni. Kad se gasi sezona u Dalmaciji, mi krećemo s udarnom berbom. I tako će, nadam se, biti do kraja našeg ciklusa, koji formalno traje do 2053. godine. Ja ću tada imati devedeset i tri godine, moja kćerka Katarina, menadžerica hotela, bude imala oko sedamdeset. Nadam se da ćemo to doživjeti, ali i da će naši potomci stasati za novi ciklus vođenja hotela tijekom narednih pedeset godina, naročito moje unuke Ena i Eva. Neka smo zdravi, bumo vidli – kazuje karizmatični Ivan Srakovčić, "tata" Hotela Korana – Srakovčić, karlovačke dike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....