Znate li što jedete? Ljudi ne znaju što se sve skriva u medu, nije čarobna namirnica: struka ruši mit o ‘superhrani‘

Sve više ljudi traži prirodnije načine zaslađivanja hrane i pića, a med se pritom često ističe kao jednostavna i lako dostupna opcija. Dodaje se u čaj, zobenu kašu, jogurt ili čak u preljeve za salate, a njegova svestranost i intenzivan okus čine ga jednim od najpopularnijih prirodnih zaslađivača.

Ipak, iako se često smatra zdravijom alternativom šećeru, stručnjaci upozoravaju da ga treba konzumirati umjereno. U malim količinama može biti koristan dodatak prehrani, ali nije čudotvorna namirnica. Upravo zato registrirane nutricionistice Lauren Manaker i Carlyne Remedios objašnjavaju što se zapravo događa kada med jedemo svaki dan i kako ga najbolje uklopiti u uravnoteženu prehranu.

Prirodni šećeri

Prema Lauren Manaker, med se prvenstveno sastoji od prirodnih šećera, ponajviše fruktoze i glukoze, jednostavnih ugljikohidrata koji tijelu pružaju brz i lako apsorbirajući izvor energije. Osim toga, sadrži male količine vitamina B skupine, važnih za pretvaranje hrane u energiju te za zdravlje kože, živčanog sustava i probave.

Honey dragee tasting. Honey fair. Beekeeping. Homemade honey

/Shutterstock

U medu se nalaze i tragovi minerala poput kalija, kalcija i magnezija, koji doprinose regulaciji krvnog tlaka, zdravlju kostiju te pravilnoj funkciji mišića i živaca. Med također sadrži aminokiseline i enzime, uključujući glukoza oksidazu, koji doprinose njegovim antimikrobnim svojstvima i razgradnji šećera.

Prema podacima USDA, jedna žlica meda sadrži oko 60 kalorija, 16,5 grama ugljikohidrata, vrlo malo proteina i vlakana te zanemarive količine masti. Od mikronutrijenata prisutni su kalcij, kalij, magnezij, fosfor i folat, ali u malim količinama, što znači da med nije značajan izvor vitamina i minerala u prehrani.

Iako se obično konzumira u malim količinama, redovita upotreba meda može imati određene pozitivne učinke na organizam. Med sadrži prirodne biljne spojeve poput flavonoida i polifenola, među kojima su kvercetin, kempferol, krizin i apigenin. Ovi spojevi imaju antioksidativna i protuupalna svojstva te mogu pomoći u smanjenju oksidativnog stresa i upalnih procesa u tijelu. Ipak, stručnjaci naglašavaju da med nije glavni izvor ovih nutrijenata, jer se konzumira u premalim količinama da bi imao značajan učinak u usporedbi s voćem i povrćem.

Za probavu

Kada je riječ o probavi, med može imati dodatne koristi. Sadrži prebiotike poput oligosaharida koji hrane dobre bakterije u crijevima, kao i enzime koji pomažu razgradnju šećera.

Neka istraživanja pokazuju da kombinacija meda i jogurta može poboljšati preživljavanje probiotika u crijevima, što može doprinijeti boljoj ravnoteži crijevne mikrobiote. Zbog kombinacije glukoze i fruktoze, med može pružiti stabilniju razinu energije i pomoći u kontroli želje za slatkim, osobito kada se koristi u nutritivno bogatim obrocima poput zobenih pahuljica, jogurta ili integralnog tosta s maslacem od orašastih plodova.

Unatoč prednostima, stručnjaci upozoravaju na važnost umjerenosti. Med je kaloričan i bogat šećerom, što može doprinijeti debljanju, skokovima šećera u krvi i povećanom riziku od dijabetesa tipa 2 ako se konzumira u prevelikim količinama. Osobe koje imaju dijabetes ili predijabetes trebaju biti posebno oprezne i med uvijek konzumirati u kombinaciji s obrocima koji sadrže proteine, vlakna i zdrave masti, kako bi se usporila apsorpcija šećera.