Moćna čičoka, poznata i kao jeruzalemska artičoka, odnosno Helianthus tuberosus, pripada porodici glavočika. Riječ je o nutritivno vrijednoj namirnici koja, na žalost, nije osobito zastupljena u prehrani na našim prostorima.
Podrijetlom je iz Latinske Amerike, gdje je bila važan dio prehrane autohtonog stanovništva i prije dolaska Europljana. Tradicionalno se posebno koristila tijekom zimskih mjeseci, a danas se može pripremati na različite načine.
Čičoka je bogata vlaknima, vitaminima i mineralima
Ovo korjenasto povrće sadrži značajne količine biljnih vlakana, proteina, vitamina i minerala. U približno 150 grama čičoke nalazi se oko 110 kalorija i 26,1 gram ugljikohidrata, dok je količina masti vrlo mala.
Posebno se ističe sadržajem željeza, bakra, magnezija, fosfora i kalija. Od vitamina sadrži vitamine A, B i C, a u manjoj količini i vitamin D. Osim toga, čičoka sadrži i esencijalne aminokiseline.
Ovisno o sorti, gomolji mogu biti okrugli, ovalni ili vretenasti. Iako je čičoka višegodišnja biljka, u poljoprivredi se najčešće uzgaja kao jednogodišnja kultura. Osim za prehranu ljudi, može se koristiti i kao stočna hrana. Stabljika i lišće mogu se kositi dva do tri puta godišnje, sušiti ili koristiti za silažu.
Gomolji se mogu jesti sirovi ili kuhani, koristiti kao zamjena za krumpir te kao sirovina za različite dijetetske proizvode. Osim toga, mogu poslužiti i za proizvodnju alkohola, uključujući žestoka pića, kao i za dobivanje obnovljivog izvora energije, piše Agroklub
Čičoka, poznata i kao jeruzalemska artičoka, nekada je bila cijenjena na europskim stolovima, dok je danas pomalo zaboravljena. Ovo povrće potječe iz Srednje Amerike, a još u pretkolumbovsko doba bilo je rasprostranjeno diljem američkog kontinenta.
Autohtono stanovništvo koristilo je njegove gomolje kao zimsku namirnicu. Biljka je u Europu stigla u 17. stoljeću, a uzgajala se i na pojedinim područjima Hrvatske, gdje je u nekim krajevima bila važan izvor hrane. Zahvaljujući otpornosti na bolesti i sposobnosti da uspijeva i na siromašnijem tlu, čičoka je nekoć predstavljala pouzdan izvor hrane u razdobljima oskudice.
Čičoka u sebi ima prirodan prebiotik
Posebno se ističe sadržajem inulina, složenog ugljikohidrata koji se ne probavlja u želucu i tankom crijevu, već neprobavljen dospijeva do debelog crijeva. Ondje služi kao hrana korisnim bakterijama, odnosno djeluje kao prebiotik, zbog čega se povezuje s podrškom zdravlju crijevne mikrobiote i urednoj probavi.
Upravo zbog sadržaja inulina, čičoka se često ističe kao zanimljiv izbor za osobe koje paze na razinu šećera u krvi. Za razliku od krumpira i drugog škrobnog povrća, ima drugačiji utjecaj na glikemiju. Osim inulina, bogata je vlaknima te sadrži kalij, željezo, magnezij i vitamine skupine B.
Zahvaljujući nutritivnom sastavu, može biti dio raznolike prehrane usmjerene na očuvanje zdravlja srca i normalan krvni tlak. Gomolji pritom imaju relativno malo kalorija, a zbog sadržaja vlakana mogu pridonijeti osjećaju sitosti, zbog čega su zanimljivi i osobama koje žele kontrolirati tjelesnu težinu.
Naziva se "superhranom"
Iako je nutritivno vrijedna i jednostavna za uzgoj, čičoka je s vremenom gotovo pala u zaborav. Nekada se smatrala skromnom namirnicom, pa je postupno nestala s jelovnika, osobito u urbanim sredinama.
Posljednjih godina ponovno privlači pažnju, ponajviše zahvaljujući sve većem interesu za zdravu prehranu i povratak tradicionalnim namirnicama. I dalje je, međutim, mnogo manje zastupljena od brojnih uvoznih namirnica koje se danas često nazivaju "superhranom".
Čičoka pritom predstavlja zanimljivu domaću alternativu jer sadrži inulin, vlakna te niz važnih minerala i vitamina, zbog čega se sve češće ponovno otkriva njezina nutritivna vrijednost, piše Podravski.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....