Hlače napokon sjedaju kako treba, broj na vagi je manji, a usput stižu i komplimenti. Nakon mjeseci odricanja čini se da je najteži dio završio. Onda se glad ponovno pojača, porcije pomalo narastu i kilogrami počnu vraćati. Uz njih obično dolazi i poznata misao: opet nisam izdržao. No što ako dio odgovora nije samo u onome što se dogodilo za stolom, nego i u promjenama koje su ostale u tijelu?
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Reports u kolovozu 2026. opisuje mogući biološki mehanizam koji pridonosi povratku izgubljene težine. Znanstvenici su u pokusima na miševima pokazali da masno tkivo može zadržati svojevrsno “pamćenje” prethodne debljine, povezano s pojačanom proizvodnjom hormona koji potiče apetit. To još nije dokaz da isti mehanizam na jednak način djeluje kod ljudi, ali je važan trag u istraživanju jo-jo efekta.
Glad koja ne prati broj na vagi
U središtu novog rada nalazi se asprosin, hormon koji potiče apetit. Istraživači su proučavali kako na njegovu proizvodnju utječe TGF-β1, signalna molekula čija je razina povišena u debljini.
Prema njihovu nalazu, izloženost toj molekuli može promijeniti način na koji masne stanice reguliraju gen uključen u nastanak asprosina. Pritom se ne mijenja sam slijed DNK, nego način na koji stanica koristi genetske upute.
Zanimljiv je upravo nastavak priče: promjena može potrajati i nakon mršavljenja, čak i kada se razina početne signalne molekule normalizira. U proučavanim mišjim modelima asprosin je ostao povišen, životinje su jele više i ponovno dobivale na težini. Istraživači su ometanjem tog biološkog puta uspjeli spriječiti opisani učinak. Riječ je o eksperimentalnom nalazu, a ne o gotovom liječenju za ljude.
Što zapravo znači da stanice “pamte”?
Izraz može zvučati kao da masne stanice imaju vlastitu volju. Zapravo opisuje činjenicu da prethodno stanje organizma može ostaviti dugotrajniji trag u njihovu funkcioniranju.
Ideja nije nastala tek ovim istraživanjem. Rad objavljen u časopisu Nature u studenome 2024. pokazao je da određene promjene u aktivnosti gena ostaju u masnom tkivu ljudi i miševa nakon znatnog gubitka težine. Kod ljudi su znanstvenici analizirali i uzorke tkiva uzete dvije godine nakon operacije za liječenje debljine.
U miševa su detaljnije utvrdili trajne epigenetske promjene, odnosno promjene u regulaciji gena. Životinje koje su prethodno bile pretile brže su ponovno dobivale na težini kada su vraćene na prehranu bogatu mastima.
Ta istraživanja nadopunjuju jedno drugo, ali ih ne treba izjednačiti. Raniji rad pokazuje da tragovi prethodne debljine mogu ostati u stanicama, dok noviji opisuje konkretan put povezan s hormonom gladi u mišjim modelima. Još treba ustanoviti koliko taj put pridonosi povratku težine kod ljudi i može li se sigurno koristiti kao meta liječenja.
Istraživački tim ETH Züricha koji je sudjelovao u ranijem radu upravo takvo stanično pamćenje navodi kao mogući dio objašnjenja zašto održavanje izgubljene težine predstavlja dugotrajan izazov.
Zašto cilj nije samo doći do određene težine
Za osobu koja pokušava smršavjeti razlika je velika. Ako uspjeh zamišljamo kao dolazak do jednog broja, sve nakon toga lako izgleda kao povratak na staro. Ako održavanje težine razumijemo kao zaseban dio liječenja, potreba za podrškom ne završava posljednjim izgubljenim kilogramom.
Endocrine Society u znanstvenom stajalištu objavljenom u rujnu 2026. naglašava da je debljina složena kronična bolest na koju utječu biologija, genetika, metabolizam, mozak i okoliš. Zato se liječenje ne bi trebalo procjenjivati samo kroz vagu, nego i kroz zdravstvene ishode.
Stručno društvo upozorava i da nakon prekida liječenja može doći do povratka težine te pogoršanja pokazatelja poput tlaka, kolesterola i šećera u krvi. Dugoročni pristup stoga nije priznanje neuspjeha, nego odgovor na prirodu bolesti.
Novi trag, bez obećanja čudesnog rješenja
Nalazi o staničnom pamćenju ne znače da je svatko tko je jednom imao višak kilograma osuđen na njihovo vraćanje. Ne znače ni da se povratak težine može objasniti jednim hormonom.
Njihova je vrijednost u tome što pomažu razumjeti zašto vidljiv rezultat mršavljenja i biološke promjene u tijelu ne moraju napredovati istim tempom. Vaga može pokazivati manje, a pojedini stanični procesi još nositi trag prethodnog stanja.
Za sada nema razloga iz ovog rada izvlačiti preporuke za nove dodatke prehrani ili proizvode koji navodno “brišu pamćenje masnih stanica”. Postoji, međutim, dobar razlog za drukčiji razgovor o kilogramima koji se vraćaju: manje osude, više razumijevanja i plan koji uključuje život nakon dijete.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....