Novac ne omogućava miran san. Novac nije sreća. Novac je u osnovi mjerilo čovjekovih odluka – govorio je financijski savjetnik Martin “Marty” Byrde (Jason Bateman) u uvodnoj naraciji prve epizode prve sezone “Ozarka”, obraćajući se klijentima, istodobno i gledateljima.
Tijekom podužeg monologa o novcu, Marty je spomenuo kako je srednja klasa nestala i da je američki san mrtav, ali i dodao “ne biste me slušali da je ovo zadnje istinito”.
Tko zna bi li TV publika slušala Martyja, tj. gledala “Ozark”, da Netlixova serija ne daje novi-stari pogled na “american dream” u domeni uzbudljivog kriminalističkog trilera i obiteljske drame, imajući usput još nešto za reći o kapitalizmu, pohlepi i “moralnom padu s kojim se naše društvo sve više suočava”.
Više obale od Kalifornije
Američki san nije mrtav i može ga se i dalje sanjati, ali češće u formi snomorice, ako pitate kreatore serije Chrisa Mundyja, Marka Williamsa i Billa Dubuquea, koji su Netflixu omogućili njegovu inačicu AMC-jeva “Breaking Bada”, a Martyja načinili dostojnim karakternim nasljednikom Waltera Whitea. Marty i njegova obitelj, supruga Wendy (Laura Linney), kći Charlotte i sin Jonah (Sofia Hublitz, Skylar Gaertner), žive košmarni američki san.
Prisilno su se preselili iz Chicaga na jezero Ozark u južnome Missouriju, koji ima “više obale nego cijela Kalifornija”. Tamo Marty pere pare za drugi najveći kartel u Meksiku, za kaznu što je njegov partner ukrao njihov novac koji on treba vratiti do u cent.
“Ovu su zemlju izgradili Amerikanci koji su tražili mogućnosti”, jedan je od citata iz serije i Marty ga se pridržava. On i sam traži mogućnosti da opstane i ostane živ, te zaštiti obitelj za koju se žrtvuje. Da smo svaki put dobili dolar kad Marty u seriji spomene frazu “držati obitelj na sigurnom”, bili bismo bogataši.
Obitelj je u fokusu serije, ne samo Byrde. Tu je i obitelj sitnih kriminalaca Langmore na čelu s Ruth (Julia Garner), kao i Snellovi, Jacob i Darlene (Peter Mulan-Lisa Emery), “krupni” lokalni dileri heroina. Ipak, Marty i njegovi su u prvom planu.
Mogao je Marty u početnom monologu uz američki san spomenuti i da je “nuklearna obitelj mrtva” i dodati “ne biste me slušali da je to istinito”. “Mi smo obitelj”, inzistira Wendy u trećoj sezoni.
“Što to uopće znači”, pita se Charlotte dok se njezina obitelj sve više raspada u danim okolnostima, kad stvari odu predaleko gdje “više nitko nikome neće vjerovati i sve će se urušiti”. Nuklearna obitelj opstoji u nekoj varijaciji u seriji s obzirom da Marty i njegova nevjerna supruga Wendy više postaju “poslovni partneri” kojima je posao “podići djecu”, pored pranja love i poslovanja sa “zločestim ljudima”. Naravno, i sami u tom procesu, od prve do treće sezone, postaju zločesti ili zločestiji, svakako drukčiji nego što su bili, dok tonu sve dublje i dublje u neposredne kriminalne radnje, iako nisu htjeli ništa od toga.
Čak i Martyjeva djeca, poput Jonaha, prolaze put od klinaca s bistrim zaključcima tipa “droga uzrokuje ovisnost i smrt, ali i pomaže američkoj ekonomiji”, kakve bi podržao lik Gabriela Byrnea u seriji “Nula Nula Nula”, do potencijalnih poduzetnka koji i sami peru novac preko lažnih tvrtki/računa poput njihova ćaće.
Perač love Marty je ogledni primjer sumnjivog poduzetnika – on prebacuje novac kroz račune, što je radio i kao financijski savjetnik, samo što sada vara sistem gradeći crkve, kasina itd., prigodom čega napuše cijene gradnje, a nešto od toga nikad i ne dovrši.
“Plus je novac, minus zatvor”, komentira Marty koji živi na visokoj nozi, ali s glavom u torbi punoj okrvavljenih dolarskih novčanica.
Svaka (loša) odluka ima svoju posljedicu u Ozarku, gdje vladaju korupcija, iznuda, laži, krađa, zastrašivanje..., likovi “sjebanog moralnog kompasa” uče izvlačiti korist iz ove/one situacije ili moraju izabrati strane, a (njihov) cilj uvijek opravdava sredstvo. “Kad se dogodi sranje, moramo se ponašati sukladno tome”, sugerira Marty.
Bolje je držati pištolj, nego od njega bježati
Dakako, sranje se događa i često je iz podvrste “kroz gusto granje”, naročito u drugoj i trećoj sezoni, u kojima se sporogoreći ritam serije više osjeća. Osim što se Byrdeovi nalaze na nišanu meksičkoga kartela, o glavi im rade lokalci i opasnosti vrebaju sa svih strana, stoga se Wendy čvršće drži krilatice “uvijek je bolje biti onaj koji drži pištolj nego onaj koji od pištolja bježi”.
Scenarij treće sezone je nikad gušći i pojedini podzapleti su se mogli prorijediti, a ne napuhivati poput balona, npr. onaj vezan uz Darlene i Ruthičina rođaka Wyatta (Charlie Tahan), pa i to što Wendy počinje raditi iza leđa supruga i sanjati da ga ubija (!), a pod krov prima bipolarnog brata Bena (Tom Pelphrey).
Neke loše odluke/prepreke donesene od strane glavnih likova/bačene pred njih nisu više tako u isti mah prirodne i planski promišljene kao nekoć u odličnoj prvoj i približno takvoj drugoj sezoni, nego djeluju kao “plot device” kreatora suočena da isporuči još desetak sati materijala, osigura preokrete i otvorene krajeve.
Srećom, kakve serije znaju biti, napose one sezonski poodmakle, “Ozark” je rijetki TV materijal koji i u trećoj sezoni održava razinu kvalitete priče i karakterizacije likova svjesnih serijske repetitivnosti. “Ovome nema kraja”, najavila je Wendy u devetoj epizodi prve sezone, a u šestoj treće, na savjetovanju, rekla: “Čini mi se da se vrtimo u krug.”
“Ozarku” pristaje taj koncept više od ostalih serija zato što je pozicioniran kao (obiteljska/kriminalistička) saga, s likovima zarobljenim u začaranom krugu nasilja kojima kamera zaviruje u dušu i pokušava naći ono malo ljudskosti što imaju. Bolje reći, ono malo ljudskosti što im je preostalo.